Pažljivo slušaj (jun 2016)

Pažljivo slušaj
Novinari Balkanrocka u rubrici “Pažljivo slušaj” recenziraju i preporučuju probrane aktuelne albume, kako sa svetske, tako i sa regionalnih scena.

Richard Ashcroft – These People (Cooking Vinyl, 20.5.2016.)

These People (Richard Ashcroft)Gospodin poznat po simpatičnom nadimku “Ludi Ričard” (koji vuče sa sobom još iz adolescentskih muzičkih dana) i nekadašnji frontmen The Verva prekinuo je šestogodišnju diskografsku pauzu novim solo izdanjem pod nazivom “These People”. Retko koja budala još uvek misli da su The Verve bili one hit wonder, međutim, kada su njegovi solo albumi u pitanju, javnost je uglavnom bila podeljena iako su oni, uz manje klackalice, bili vrlo dobri. Ashcroft, samouveren i arogantan kakav jeste, koristi svaku priliku da pohvali svoje novo čedo i istakne svoj talenat za melodije. Koliko god to bilo zabavno za čitanje i gledanje reč je ipak o osrednjem izdanju sa karakterističnim klavirsko-akustičnim polu-baladama upakovanim u nešto moderniji pop senzibilitet. Tematski se izmestio iz dobro poznate zone tugaljivih osećanja u savremene društvene probleme. Verovatno zbog toga u svim spotovima vuče onu gas masku oko vrata. Prvi singlovi “This is how it feels” i “Hold on” su solidni radijski hitovi, ali je najbolja numera na albumu ipak uvodna “Out of my body”.

Ocena: 3.6                                                                                             

Aleksandar Nikolić


Wo Fat – Midnight Cometh (Ripple Music, 20.5.2016.)

Midnight Cometh (Wo Fat)Svi oni kojima je kraj ere Kyussa teško pao, mogu se zadnje desetljeće tješiti djecom pustinje i majstorima riffa pod nazivom Wo Fat. Ovaj tročlani sastav konzistentno izdaje kvalitetnu glazbu, a “Midnight Cometh” nije iznimka. Dapače, njihov šesti album puca po šavovima od fuzza, brutalnih bubnjeva i nezaustavljive energije sad već dobro uhodanog benda od kojeg se mnogo očekuje. Teško je odabrati samo par pjesama vrijednih spomena jer ih ionako ima samo šest i svaka je na svoj način fantastična. Uvodna “There’s Something Sinister In The Wind” može u prvih pola minute izazvati uzbuđenje kod onih koji su već upoznati s bendom ili među neupućenima osvojiti nove obožavatelje. “Three Minutes To Midnight svojom instrumentalnom žestinom i kataklizmičnim tekstom otapa kožu s lica, a monolitsko finale pod nazivom “Nightcomer je desetominutno doom savršenstvo nakon kojeg će vam biti žao što je sve već gotovo. Wo Fat su bez sumnje novi velikani stoner rocka kojima se može vjerovati jer do sada nisu uspjeli razočarati.

Ocjena: 4.8

Ana Šperkov


RØLØ – Rolo (18.3.2016.)

Rolo (RØLØ)Skoro pa da više i nije iznenađujuće kad na hrvatskoj glazbenoj sceni osvane novi hip hop ili trap izvođač i ispadne da je iz Splita. Splitski bend RØLØ ne da nisu hip hop ni trap nego je zapravo upitno što su uopće. Tagovi koje koriste na svom službenom Bandcampu kažu elektronika, eksperimentalno, indie i punk rock, ali ni sve to zajedno ne bi sasvim točno opisalo njihov stil. Činjenica da je njihovoj genijalnoj jednostavnosti teško pripisati jedan konkretni žanr govori o tome kakav su učinak sposobni proizvesti kroz samo nekoliko plesnih melodija i tekstova poput „Papiri izlaze van iz mog printera cijeli dan. Printao sam jedan file, printao ga cijeli dan“. U pola sata ugurali su osam smiješnih, melankoličnih, elektronskih, rockerskih, disco, ekscentričnih, dubokoumnih, ludih, blesavih, zabavnih pjesama. Za ovu jedinstvenost zaslužni su Mišo Komenda, Dinko Vranjičić (ex Beta Bombe) i Karlo Kazinoti (ex Leut Magnetik) koji su pokazali da imaju i talenta i smisla za humor i koji su definitivno osvježili trenutnu lokalnu glazbenu scenu odličnim uratcima poput „zva’ ću te“, „trucker“ i „stadium“.

Ocjena: 4.6

Ana Šperkov


Thrice – To be everywhere is to be nowhere (Vagrant Records, 27.5.2016.)

To be everywhere is to be nowhere (Thrice)Deveti album jednog od najcenjenijih bendova sa post-hardcore etiketom dolazi nam nakon četvorogodišnje pauze u radu. Ti hiatusi umeju da traju i jako duže, ali je momcima iz Thricea i ovoliko bilo dovoljno da se restartuju i napune baterije kreativnosti. Rezultat je svakako jedan od albuma godine, ali i jedan od najboljih u njihovom katalogu. Na “TBEITBN” bend je nekako spojio svoje energične početke (rane dvehiljadite) sa kasnijim eksperimentalnim fazama, ali ne tako da 1+1 daju 2, već neki koren iz pi na n-tom kad limes teži beskonačnosti. I tako dok se većina mladih post-hc bendova stapa sa generičkim metalcoreom, Thrice ovim albumom dalje krči svoj put koji ga izdiže van bilo kakvih žanrovskih obora. Teško je izdvojiti bilo koju pesmu ali hajde pomenućemo “Black honey” čisto jer je za nju urađen spot i “Whistleblower” koja govori o Edvardu Snoudenu. Dustin Kensrue na ovom albumu se bavi društvenim i političkim problemima upakovanim u sopstveni lirički izraz koji široko zaobilazi opšta mesta i jeftine parole.

Ocena: 4.6                                                                             

Aleksandar Nikolić


Vektor – Terminal Redux (Earache Records, 6.5.2016.)

Terminal Redux (Vektor)Iako su pažnju pratitelja modernije thrash scene privukli još 2009. i debijem “Black Future”, a uspon nastavili sa “Outer Isolation” iz 2011., novim izdanjem “Terminal Redux” Vektor odlaze korak dalje i donose jedan od najuzbudljivijih metal albuma ove godine. Konceptualni Sci-Fi monstrum od 73 minute briljantan je spoj utjecaja Pink Floyda, Deatha, Rusha i klasičnog 80s thrash zvuka prožetog progressive elementima. Od uvodne “Charging the Void”, pa do zatvaranja albuma uz epsku “Recharging the Void”, Vektor ne gube na kontinuitetu i uspješno nižu sjajne riffove koji nisu sami sebi svrha (što je u modernom metalu zadnjih godina postao svojevrsni trend), nego imaju prirodnu ulogu u strukturi pjesama i gradnji epske atmosfere koja dominira cijelim albumom. Vektor su ovim albumom pokazali kako ipak nije sve odsvirano (kao što danas nerijetko možemo čuti), te da metal u 2016. itekako može zvučati svježe, inteligentno, promišljeno i heavy u isto vrijeme. Sudeći po iznimno dobroj prihvaćenosti albuma i velikom hypeu koji se stvorio oko istoga, možemo reći da njihovo vrijeme (u komercijalnom smislu) tek dolazi, te ostaje vidjeti mogu li Vektor (i kako) bolje od ovoga.

Ocjena: 4.4

Bruno Čavara


Garbage – Strange Little Birds (Stunvolume, 10.6.2016.)

Strange Little Birds (Garbage)Nema rasprave o tome da li je Garbage davnih devedesetih žario, palio, pomerao i mutio neke granice, ali vreme, stara kučka neumitnog toka, nije dozvolilo da se bend održi na nivou relevantnosti koji je dosegao tokom zlatne decenije alternativnog roka. Njihov album u 2016. godini na prvi pomen neće nikome izazvati tahikardiju, ali će se neverne (ili nezainteresovane) Tome grdno prevariti – “Strange Little Birds” je album koji ima dovoljno sadržaja, stila i vezivnog tkiva da uspe da vam povrati hajp za ovaj bend. Angst u ženskom rokenrolu odavno predvodi Alison Moshart, ali se “Džubre” vraća da nam pokaže ko je tu zapravo “mama”. Širli bez pardona oslikava ne-tako-savršen život, nema potrebe za lažnim optimizmom. Tvrdokorne obožavatelje benda oduševiće lagane (ali ipak teške) “Night Drive Loneliness”, kao i “Even Though Our Love is Doomed”. Vodeći singl “Empty” stara je dobra himnična rok pesma devedesetih, doduše bez igranja na kartu nostalgije. “Magnetized” i “So We Can Stay Alive” sa snažnim talasom elektronike predvode tim bržih pesama na albumu, ali Širli i drugari svoj puni potencijal ostvaruju na stvarima koje su sporije, poput pomenutih, ali i “Teaching Little Fingers to Play” i “Amends”. Momenti poput ove pesme dokazuju da Garbage uopšte nije za bacanje. Poslušajte pažljivo, nećete se pokajati. Pokajaćete se ako to ne uradite, doduše.

Ocena: 4.3

Miloš Cvetković


Katatonia – The Fall Of Hearts (Peaceville Records, 20.5.2016.)

The Fall Of Hearts (Katatonia)Švedska glazbena plima je na obalu izbacila hrpu death metala, ne isključujući Katatoniu. Rame uz rame s Opethom, točnije pjevačem Mikaelom Åkerfeldtom, pjevač Jonas Renkse i gitarist Anders Nyström plivali su mnogim death/doom vodama, stvorili Bloodbath… No ipak, to su sve bili samo začeci. Zbog Jonasovih oštećenih glasnica – odricanje dubokih, growlajućih vokalnih dionica i prodornih distorzija bilo je ključno u daljnjem radu. Čak je još prije točno 20 godina Åkerfeldt (Opeth) snimio growlajuće vokale za album “Brave Murder Day” (Katatonia), dodavajući dašak death metala prije nego su okrenuli kormilo u drugom smjeru. I kako su prolazile godine, postepeno se osjetila i ta promjena; melankolično i dinamično, više mračnog i turobnog rocka te progresivnih tendencija, ali s manje elemenata metala, iako ga ne nedostaje ni najmanje. Sve to pomiješano rezultira izdanjem izbačenim prije nešto više od mjesec dana pod naslovom “The Fall Of Hearts”, savršenim spojem i kombinacijom dva prethodnika: “The Great Cold Distance” (2006) i “Dead End Kings” (2012). Album otvara 7-minutna “Takeover” i savršeno sjeda za početak i uvodi u šarolik spektar pun emotivnih trenutaka, podiže raspoloženje već na pjesmi “Serein” koja je iduća, zatim (ne kronološkim redom) “Serac” koju izdvajam kao osobno najdražu, ujedno i najdužu na albumu, ali nimalo napornu već osjetno agresivniju i s više heavy  gitarskih dijelova. Zaključno, album “The Fall Of Hearts” je do sada prvi album u opusu benda u trajanju više od sat vremena i album koji će slušatelja uzdići i oraspoložiti, ali i one manično depresivne i anksiozne još više slomiti, stoga pažljivo.

Ocjena: 4.6

Ivan Mesarić

Save

Ostavite komentar: