Pasi pred zagrebačkom publikom zalajali posljednji put

Pasi

Pasi; foto: Marko Plečko

Krv, znoj, opće veselje i suze bile su temeljne značajke koje su okarakterizirale ovaj događaj koji sigurno nitko neće zaboraviti. Nedostatak zraka i sva ta gužva u apsolutno krcatom velikom pogonu zagrebačke Tvornice Kulture bili su zanemarivi faktori, ali i nimalo neobični faktori za događaj kao ovakav.

PasiBitno je napomenuti da na navedenom nisu prisustvovali samo ‘standardni’ posjetitelji prvenstveno punk, ali i ostalih alternativnih događanja, nego i onih koji bi bili prozivani ‘normijima’ i šminkerima. No, ako zanemarimo vanjski izgled, razlika se nije očitovala između ta dva inače potpuno različita svijeta, jer ono što se nalazilo u svakom pojedincu ispoljilo se na površinu i rezultiralo jednom zajedničkom ljubavi. Ta ista ljubav se rodila još 1996. godine i nastavila se širiti kroz koncerte, zagrijavanje pred iste u parkićima, rođendanima, proslavama, afterima i svim ostalim zabavama koje je moguće zamisliti. Ljubav su Pasi – ljubav koja laje i ljubav koja vječno traje.

Još prije nego se smračilo, u parkiću nasuprot Tvornice počele su se skupljati grupice pripremajući se za koncert, a oko 21h na ulaz je već nahrupio pozamašan broj ljudi, netko po svoj primjerak ulaznice (bilo ih je još stotinjak), a netko zauzeti (stajaće) mjesto u velikom pogonu, što je već pred sam početak koncerta bilo skoro pa nemoguće, pogotovo nakon prvog laveža.

PasiNa repertoaru, iako miješano, ne kronološki, uz izmjenu postave na bini sukladno s izdanjima, su se našle gotovo sve ikad snimljene pjesme iz opusa albuma; „Posljednji pionir“ (1998.), „Netko treba i radit…dok se mi zajebavamo“ (2000.), „Pravac paleolitik“ (2004.), i „Reci mi da li te boli“ (2011.) tako da su se mogle čuti i stvari koje uživo nisu izvođene sigurno u posljednjih deset godina, neke možda čak nikako, izdvajajući; „Nema frke“, „Pardon“,  „Svodnik“, „Proljeće“, a osim njih tu su se našle i novije/starije, a i ostale dobro poznate; „Debeo“, „Svoje ja“, „Lojalan“, „Pijuni“, „Onion“, „Prekrasan svijet“, „Istina“, „Odavno“, „Kada umrem“, „Degeneral“, „Rezervna Radna Armija“, „M za sve“, „Junci našega doba“ i definitivno himna „Jebo te bog“ koja je neupitno izazvala opći kaos, pucanje glasnica, frcanje pesnica, laktova i čaša punih piva.

PasiNakon dva sata redanja gore navedenih (i izostavljenih) pjesama uz naklon i pozdrav Pasi su napustili binu, ali naravno da taj izostanak nije dugo potrajao, jer je nakon svih tih godina, svih tih koncerata i festivala i dalje neumorna publika iz petnih žila tražila još na što su dečki odgovorili ponovljenom „Kada umrem“ i završili sa „Eterle“ nakon koje je uslijedilo još jedno kratkotrajno povlačenje s bine i ponavljanje „Filistarskih pločnika“ – neumorna publika strikes again.

PasiTko sinoć, a ni u proteklih mjesec dana nije prisustvovao na jednom od koncerata ove oproštajne mini turneje, ne može svjedočiti o, s punim pravom nazovimo legendi, koju su ovaj riječki kultni pank bend ostavili iza sebe. Redakcija Balkanrocka svim srcem želi Dodi, Radetu, Garsu, Mitru, Grgi, Nikici, Splići, Saletu, Cokiju i ostalim članovima (isprike onima koje sam izostavio) koji su prošli kroz ovu priču tešku punih 20 godina, puno uspjeha i sreće dalje u životu i radu na novim (i starim) projektima te jedno beskonačno hvala za sve što su pružili svojim stvaralaštvom i utjecajem u ovom pravcu glazbe, a i drugim područjima i gledištima.

Još pred sam kraj Dodo je rekao: „Ako vas barem jedna trećina odavdje izađe nasmiješena – to je to, mi smo svoj cilj ispunili.“ Nakon što je s mix pulta puštena prva pjesma označavajući početak aftera, napravila je i jednu veliku prazninu koja se počela stvarati u velikom pogonu, ali i prazninu na sceni koju vjerojatno nitko neće moći upotpuniti kao što su to činili Pasi.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Pasi

Ostavite komentar: