Nightwish u Zagrebu: Fin(sk)o ugođena večer u Ciboni

arhivaNightwish konačno u Hrvatskoj! Tako sam otprilike reagirao kad sam prije nekoliko mjeseci doznao za nastup u Zagrebu, jer je bilo i vrijeme da Nightwish posjeti i našu zemlju. Najveći razlog mog putovanja u Zagreb ipak je bio ovaj: “Konačno ću vidjeti svojim očima što Anette može pokazati!”. Jer, više je bilo teško slušati različite podijeljenosti oko toga kako Anette pjeva, dali je to najbolji izbor oko nove pjevačice, itd. To se trebalo procijeniti uživo.

Kad je Tarja Turunen prije nepune četiri godine otišla iz Nightwisha, odnosno kad su je nesvojevoljno otpustili, to je bio veliki šok za obožavatelje, od kojih je jedan broj njih nažalost od tog trenutka prestao pratiti bend i njegovo stvaralaštvo, ali bio je to šok i za nju samu, te se sjećamo onog iskrenog pisma-priopćenja javnosti vezano za njen odlazak. Kao nova pjevačica došla je Anette Olzon koji je napravila zajedno s dečkima novi album, kao što znamo – “Dark Passion Play”. Album koji je oborio rekorde po prodaji i koji je najskuplji album benda do sada. U sklopu toga 2007.godine počela je turneja “Dark Passion Play World Tour” koja je evo zahvatila i Zagreb, a mjesto zbivanja bila je dvorana Cibone koja je na moju radost okupila velik broj obožavatelja.

Kako je i obaviješteno, točno u 20h na stage je izašla prva predgrupa, finska Indica, ženski kvintet koji cijelu svoju diskografiju bazira na finskom jeziku. Iako su u Zagrebu pjesme bile otpjevane na engleskom jeziku od vokalistice Jonsu , a prva od njih je bila “Elä”, pomalo je zbunjujuće bilo prešaltavati se s finskih izvornih imena na engleske, ali bilo kako bilo, tu su se na listi našle još “Siren song” “Valoissa”, “Wuthering Heights” (Kate Bush cover), te posljednja pjesma koja je nekako najvise probudila publiku – “Pahinta Tänään”. Jonsu se simpatično zahvalila sa pozdravom “Hvala puno i laku noć” još uvijek slabo ispunjenoj dvorani. Međutim, nakon Indice ipak je dvorana bila popunjena a na red je došla druga predgrupa, švedski industrial/techno metal bend Pain, svojevrsni projekt Peter Tägtgrena iz poznatijeg death metal benda Hypocrisy-a. Zadnjih mjeseci sam često slušao mišljenja kako je Pain trebao biti headliner, što jasno govori koliko neki cijene ovaj bend koji je zbilja velika metal atrakcija, a posao predgrupe su odradili vraški dobro, a počeli su nastup sa fenomenalnom “I’m going in” skupa sa Introm, pa “Supersonic Bitch”, “Zombie Slam”, “Just Hate Me”, pa onda pjesmom gdje se primjetila veća reakcija publike – “Same Old Song” pa “Monkey Business”. Peter je upitao “Do you feel warmed up?” nakon čega je uslijedila posljednja njihova stvar, neizostavni hit “Shut Your Mouth”. Napominjem opet, Pain je odlično odradio svoj dio posla, i da nije u pitanju renomirani Nightwish, sigurno bi mogli biti i headlineri.

Uslijedilo je dvadesetak minute pauze i namještanje scenografije za nastup Nightwisha. Osjećala se napetost u zraku i iščekivao s nestrpljenjem dolazak finske symphonic/power metal atrakcije, a u publici su bile primjećene i finske zastavice. Konačno su na pozornicu osvanuli Tuomas Holopainen (klavijature), Erno “Emppu” Vuorinen (gitara), Marko “Marco” Hietala (bass gitara), Jukka “Julius” Nevalainen (bubnjevi) te Anette Olzon (vokal). Za probijanje leda pobrinula se “7 Days to the Wolves” + Intro, što je označilo dugoočekivani početak njihovog nastupa. Eh, nakon toga slijedi puno stvari nakon kojih mi je sve postalo jasno. Uslijedile su Tarjine “Dead to the World” i “The Siren” i umjesto da se rješim sveprisutnog skepticizma vezano za Anettino pjevanje Tarjinih pjesama sa mrgođenjem sam si morao priznati da Anette nije dorasla tom izazovu! Njen glas bi se doslovce totalno izgubio u buki da nije tu bilo te večeri vokalno raspoloženog ,odličnog Marca koji je stvar izvukao iz vokalnog ponora. Rekoh sebi “Nema veze, tek smo počeli s koncertom” nadajući se u bolju Anette.

Nastavili su sa hitom s novog albuma – “Amaranth” te između ostalog i najboljim trenutkom večeri: na red je došla epska “The Poet and the Pendulum” koja je po meni bez pretjerivanja najgenijalnija pjesma koju je Nightwish ikad napravio! Tu se Anette dobro snašla a scenski nastup su počeli obilježavati vatrometi, rekao bih – pravi trenutak za to!

Ali onda opet šok: na red dolazi “Nemo”, a moje slutnje su postale definitivne – Anette NE MOŽE pjevati Tarjine stvari, a pitanje je dali zaslužuje iti prolaznu ocjenu. To je naprosto bilo frustrirajuće slušati i mora se priznati ipak da su oni skeptici imali pravo.
Izdvajam dalje predivnu stvar s novog albuma “The Islander” koju je Marco s akustičnom gitarom izveo odlično i zbilja umirujuće, ali izdvajam i opet sakaćenje Tarjine “Dark Chest of Wonders” koja je bila najgori dio večeri izveden od strane Anette. Ostali članovi su izvanredni, scenski dekor je fascinantan, ali Anette naprosto bode oči u starijim pjesmama…

Drugi bis su označile dvije pjesme: “Ghost Love Score” gdje je Anette čini se ipak najbolje reagirala, te “final test” za publiku koji je publika morala položiti da bi dobili posljednu pjesmu, a to je vikati iz sveg glasa i tutnjiti nogama po tribinama. Nakon uspješnog zadatka kao nagrada je uslijedila posljednja stvar večeri – “Wish I had an Angel” i opet ponavljam kao papagaj po tko zna koji put, Anette je preloše to otpjevala!

Koncert je organizacijski bio na vrlo visokom nivou ali bilo je nekih sitnih propusta. Najvažniji od njih je to da su redari bili slijepi ili nesposobni pa nisu mogli kontrolirati gdje se publika smješta, pa je tako iz mog dijela dvorane tzv. “partera” dosta ljudi prošlo u fan pit, a ja sam u čudu gledao i mislio se dali da i ja tako propustim, no ostao sam do kraja profesionalan na svom mjestu, ali svakako gledajući u redare sa podsmijehom.
Ozvučenje je bilo je ekstra razini, zajedno sa već spomenutom koreografijom sa vatrama i vatrometima koji su doslovce radili paklenu atmosferu.

Sve je te večeri bilo kao iz bajke, te bi to bio moj najbolji koncert u životu da nije bilo Anette, odnosno da je tu bila Tarja. Da se razumijemo, Anette nije loša pjevačica, ona je samo prosječna. U tome leži problem. Što bi tek bilo da su se tu našle npr. “Wishmater” ili “She’s My Sin”…! Žal za Tarjom, “ledenom božicom”, je definitivno prisutan!

Treba pokuditi i katastrofalan styling Anette koja se obukla kriminalno loše, nedopustivo za jednu metal divu! A i njeni pokreti na pozornici su bili očajni.

Bez obzira na sve, ovo je bio jedan istinski megaspektakl, Zagreb je odavno zaslužio da ga Nightwish posjeti, šteta što se to nije realiziralo za vrijeme “vladavine” Tarje. Ona jedina može pjevati svoje pjesme kako treba. Za sve ostalo tu je Anette Olzon!

SETLISTA:

7 Days to the Wolves
Dead to the World
The Siren
Amaranth
Romanticide
Dead Boy’s Poem
The Poet and the Pendulum
Nemo
Sahara
Last of the Wilds
The Escapist
Dark Chest of Wonders
——————-
Ghost Love Score
Wish I Had an Angel

Ostavite komentar: