Neno Belan & Fiumens u Domu sportova: vrhunska proslava velike karijere

Neno Belan / foto: Marko Plečko

Dvadeset godina suradnje Nene Belana i njegovog pratećeg benda Fiumens sinoć je u zagrebačkom Domu sportova obilježeno na najbolji mogući način – koncertom od tri i pol sata uz tisuće raspjevanih glasova. Neno je tako bez previše praznog hoda i uz odlične goste, još jednom potvrdio status jednog od najboljih hrvatskih pop-rock autora i izvođača.

Koncert je počeo nešto prije 21 sat, kad se na manjem dijelu pozornice pojavljuju glavni akteri večeri u minimalističkom izdanju – akustična gitara, bas, udaraljke i klavijature. To se već sa prvim taktovima uvodne “Pričaj mi o ljubavi” potvrdilo kao vrhunska ideja. Publika se bez ikakvog zadržavanja priključila koncertu na način da su pjevanjem na trenutke nadglasavali sam bend. Belan i Fiumensi su vidno uživajući u reakcijama nastavili dobre vibracije s “Bambina“, “Ulicama grada” i “Dani ljubavi“. Tako je odmah na početku potvrđeno – ono što je bitno su bezvremenske pjesme, a to nikakvi efekti i produkcija ne mogu zamijeniti.

Nakon par pjesama show se seli na veliku pozornicu, gdje započinje drugi, električni dio koncerta. “Gdje si ti” nas je lagano uvela u nešto drugačiju atmosferu, a niz se nastavio s “Dolazi ljubav“, “Kasno je za nas” i “Ostani uz mene” koja je doživjela promjenu aranžmana i tako postala jedna sporija balada, a dionice saksofona je zamijenio zvuk klavira. Ne mogu se oteti dojmu da se pjesma tako utopila u ostatku i ostaje žal što u briljantnom, originalnom aranžmanu nije izvedena kasnije tijekom večeri, kada se na pozornici našao i saksofon.

Slijedile su odlična “Vino noći“, “Rijeka snova” – koju je obilježilo još jedno zborsko pjevanje pune dvorane, i za kraj drugog dijela – klasik “Dugo, toplo ljeto“.

Došlo je tako vrijeme za još jednu kratku pauzu, promjenu odjeće i treći dio koncerta, kada se Belanu i Fiumensima na pozornici priključuje skupina Akvarel. U a capella verziji su izveli “Samba i ti“, a potom do skoro samog kraja koncerta ostali na pozornici kao back vokali, što je dalo jednu osjetnu širinu svakoj novoj izvedbi.

Na pozornici se zatim našla Maja Posavec koja je s Belanom izvela “Ponoćna zvona“. Još jedna značajnija promjena u aranžmanu, ali ovaj put pun pogodak i možda najbolja izvedba večeri. Usporena, minimalistička, pjesma je uz Majin briljantan glas doživjela novi život i na trenutak zaustavila vrijeme u punoj dvorani. Povratak u uobičajeni tempo koncerta je slijedio još jednom zajedničkom izvedbom, “Tvoj glas“.

Sljedeći gost je bio gitarist Ivan Pešut koji je došao kao pravo osvježenje na “Sanjaj” i “Dotakni me usnama“. Sjajan ton, fraziranje i nenametljivost su bila obilježja njegove svirke, pa se nameće pomisao da bi se odlično uklopio u koncept tijekom cijelog koncerta, a ne samo u ulozi gosta.

Zadnji koji se tako, kao gost pojavio je bio Massimo, s kojim su izvedene “Zar više nema nas” i “Ella E“. Zanimljivo da je “Zar više nema nas” prvi put izvedena uživo s Pešutom, koji je odsvirao solo na studijskoj verziji pjesme, što Massimo nije zaboravio spomenuti.

Bilo je uskoro vrijeme i za bis, koji je otvoren sa “Sunčan dan“, a koncert se zatim sa sljedećih par pjesama pretvorio u pravi rock ‘n’ roll plesnjak. Na kraju su slijedile “Ja volim je“, “Ludo zaljubljen” i završni udarac sa “Stojin na kantunu“.

Večer je tako zaključena u velikom stilu, i svi su mogli otići zadovoljni. Vrijedi spomenuti da je zvuk tijekom cijelog koncerta bio na najvišoj razini. Isto se može reći za Belana, Fiumense i sve goste, stoga se ponovno vidimo na nekoj sljedećoj, još većoj obljetnici.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: