Neil Young

Peace Trail

Izdavač: Reprise Records, 9.12.2016.

Producent: John Hanlon, Rick Rubin

Žanr: rock

Trajanje: 38:19

2.5/5

Ocena

Iako je nedavno napunio 72. rođendan, kanadski glazbenik Neil Young i dalje ne pokazuje znakove umora niti prestanka sa svojim radom. Krajem prošle godine izdao je album “Peace trail”.

Svojom opsežnom karijerom odavno je obilježio svoj status kao jedan od utjecajnijih rock & roll glazbenika svoga vremena, no osim glazbe u smislu pjesama i stihova, svoj je utjecaj ostvarivao i kroz aktivističke i političke angažmane boreći se za prava autora, dajući podršku svima koji se bore za umjetničku slobodu govora. U tom smislu nam dolazi i album “Peace trail”, drugi album izdan u 2016. godini (ni nepunih 6 mjeseci nakon albuma “Earth“) i 37. album ukupno.

Glazbeno-izražajno album nije ostavio nekakav poseban dojam, čak naprotiv, čini se da je nekako na pola dovršen. Većina gitarskih ideja u pjesmama bi puno bolje zvučale da su malo više razrađene i proširene, ovako zvuče prejednostavno čak i za nekakve “old school blues” standarde. Moguće da je to bio i cilj, posebno s obzirom da autor ima priličan broj takvih pjesama gdje se svakako može razumjeti ono što se htjelo postići na albumu, no način na koji je to izvedeno svakako ne daje dojam nečega što se puno odmaknulo od neke prvotne skice. Kroz pjesme se uglavnom provlači akustična gitara ponegdje naprasno prekinuta prljavim i distortiranim zvukom električne gitare što negdje zvuči dobro, negdje malo manje.

Naravno, Youngovo stvaralaštvo nije dovoljno promatrati samo kroz njegov glazbeni izražaj, nego i kroz njegovu priču. U svojim pjesmama na albumu Young se ovaj put pokušao osvrnuti najviše na probleme domorodaca, općenito na temu “kuda ide ovaj novi svijet” pa sve do određenih stihova o terorizmu koji graniče sa ksenofobijom usmjerenom prema islamskoj zajednici. Opet, kao i u prethodnoj analizi, ostavio je nekakav mlak i nepotpun doživljaj. Bez obzira na slaganje ili neslaganje s porukama pojedinih pjesama, a definitivno ih ima, stječe se dojam osobe koja nije baš u stanju nositi se sa svim promjenama koje nosi novo doba, nego svoje mišljenje (bilo bi pretjerano reći frustracije) pokušava izbaciti u jednoj umjetničkoj vreći svega i svačega. Možda je nama na europskom kontinentu malo teže shvatiti američki mentalni sklop kad su u pitanju problemi domorodaca, terorista, tinejdžera i svega ostalog, pa je i ova recenzija više negativna po tom pitanju, ipak je sve skupa moglo ispasti mnogo više artikulirano nego što je.

U zaključku bi se moglo reći da je cijeli album mješavina pogodaka i promašaja. Ideja je donekle jasna, ali je izvedba na više slučajeva mogla biti i bolja. Pjesme koje bi se mogle preporučiti su “Peace trail”, “John Oaks” i “Show me”, pa ako imate želju dati šansu ovome albumu, svakako počnite s ove tri.

Popis pjesama:

  1. Peace Trail
  2. Can’t Stop Workin’
  3. Indian Givers
  4. Show Me
  5. Texas Rangers
  6. Terrorist Suicide Hang Gliders
  7. John Oaks
  8. My Pledge
  9. Glass Accident
  10. My New Robot

 

Jedan komentar o “Neil Young – Peace Trail (2016)

  • Vitgil Cane

    Album je sjajan. Sve pesme su dobre. Ne znam sta je danas dobar album kad je ovaj dobio 2,5. Ocigledno da autor teksta nema bas veze sa muzikom, mozda bi trebao nesto rrugo da proba mozda neki administrativni posao ili sl. posto za muzicki iku nema osecaj. Mozda se prepisivala ocena sa Allmusica gde je lose ocenjen medjutim Uncut i Classic rock su dali dobru ocenu. Uglavnom ne obazirite se na ovu recenziju vec pustite album i uzivajte. Hey hey hey rnr is here to stay!

    Reply

Ostavite komentar: