My Baby – prahistorijska eksplozija u Zagrebu

My Baby; foto: Sarah Agić

Za My Baby se slobodno može reći kako se radi o jednom od zagrebačkih „kućnih“ bendova. Kao i za Marka Lanegana koji je otvorio ovaj koncertni tjedan u Tvornici kulture, i za My Baby koji su ga zatvorili se stalno čini kao da su bili u Zagrebu tek nedavno.

Dog’s Beach

Radi se o jednom od rijetkih bendova koji su u Zagrebu nastupili čak dvaput u jednoj večeri. Naime, nakon što su Skunk Anansie u zadnji tren otkazali nastup na InMusic Festivalu, My Baby su uskočili umjesto njih i otprašili još jedan set. Nisam bio prisutan, no nazočni su prepričavali kako se uz omiljene goste iz Amsterdama vrlo brzo zaboravilo na Skin i ekipu. Osobno sam spletom okolnosti stalno promašivao nastupe My Baby, sve do ovogodišnjeg Beer festivala u Zagrebu. Iako se radilo o zaista vrlo dobrom nastupu – jedna stvar je bila jasna. Dnevni nastup na jednom open-air festivalu na kojem izvođač nije u centru pažnje zaista nije mjerilo kvalitete nastupa (na ovom je u središtu pažnje naravno bilo – pivo). Za My Baby se mora pričekati klupski nastup pred vlastitom publikom. Ovaj put, dočekali smo ga u sklopu festivala Reflektor.

S obzirom na status koji My Baby uživa u Zagrebu, uopće nije bilo upitno kako će se nastup i ovaj put održati u velikom pogonu Tvornice kulture. I ne samo to, nego je veliki pogon bio gotovo dupkom pun. Možda se radilo i o najvećoj obrnutoj korelaciji za strane bendove između broja ljudi u publici i, recimo veličini Wikipedia stranice ili broja fanova na Facebooku. Iako su Zagreb i veći dio Europe već odavno kliknuli s My Baby, anglosaksonsko govorno područje ih tek treba otkriti. Kao dokaz tome, recenziju aktualnog albuma „Prehistoric rythm“ nisam pronašao ni na jednom od „vodećih“ svjetskih portala na engleskom jeziku (NME, Pitchfork, Mojo, Q…)

Večer su otvorili Dog’s Beach s pomalo nesvakidašnjom postavom s bubnjarem za vokalom. Zvuk im se primarno naslanja na psihodeliju i prog-rock naslijeđe. Konkretno, možda su čak najviše podsjećali ne eksperimentalniju fazu The Doorsa. U svakom slučaju, bilo je premalo vremena za pravo predstavljanje, no mislim da ekipi iz Dog’s beach svakako valja dati šansu na samostalnom nastupu.

Prahistorijski ritam My Baby je počeo tutnjati s nekih petnaestak minuta zakašnjenja, točnije u 22:30. Pomalo je teško objasniti muziku koju sviraju My Baby dok ih ne čujete iz prve ruke. Oni će sami za sebe reći da sviraju voodoo blues, no iz tog opisa je teško razaznati kako My Baby zapravo zvuči uživo. Ritam My Baby u svakom slučaju ima puno dodirnih točaka s elektronskom glazbom, no u bubnju Joosta van Dijcka ima itekako puno rock’n’roll improvizacija. Njegova sestra Cato van Dijck kroz cijelo vrijeme nastupa, a naročito kada se uhvati gitare, izgleda predodređenom za prvu ligu rock boginja, dok u zvuku gitare Daniela Johnstona vrvi suptilnim lickovima i drugim utjecajima bluesa. Dojma sam kako je My Baby tek na početku svog glazbenog puta i istraživanja. Svaki član benda pokazuje kako ima ogromni potencijal za istraživanje i fuziju još mnogo žanrova u budućnosti.

U gotovo dva sata izvrsnog nastupa pjesme su se prelijevale jedne iz drugih te pauze između njih gotovo i nije bilo. Iako je publika možda na samom početku bila ponešto suzdržana, My Baby su znali što rade. Setlista koja se sastojala pretežito od materijala s aktualnog albuma „Prehistoric rythm“ bila je upravo savršeno izbalansirana kako bi postepeno prelazila u sve višu brzinu i polako kuhala Tvornicu. Vokal Cato je u drugoj polovici koncerta sve više prelazio u nagonski vrisak, dok su Daniel Johnston i Joost van Dijck sve više oslobađali svoje instrumente i prepuštali se solažama i improvizacijama. Sve skupa je eruptiralo u produženoj „Make a Hundred“  kad je u Tvornici postalo vrlo vruće. Zaista, vjerojatno nema primjerenijeg naziva pratećeg albuma od „Prehistoric rythm“, budući da je čitava atmosfera u tom trenutku nalikovala na plemenski obred kojem je samo nedostajao krijes u sredini.

Iako ćemo uvijek poželjeti dobrodošlicu My Baby i u budućim nastupima u Zagrebu, držim fige da sljedeći nastup bude u sklopu promocije novog materijala na kojem će dodatno prošiti svoj glazbeni teritorij. Već su sada sa svojim nastupima napravili pomalo nevjerojatnu stvar – jedan od malobrojnih terena gdje podjednako uživaju ljubitelji dance glazbe i okorjeli bluzeri.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: