mR (S3ngs): ‘Scenu ne mogu graditi glazbenici’

S3ngsMladi zagrebački indie rockeri S3ngs, nakon albuma prvijenca „Moderno trijezan“ iz 2010. godine i kraće pauze koja je uslijedila nakon promocije istog, spremni su vratiti se na scenu. Trenutno su u procesu snimanja novog albuma „Costa S3ngsia“, s kojeg su upravo objavili prvi singl i spot „Dođi“, a pripremaju i koncert u Malom pogonu Tvornice 12.travnja. Sve to bio je dovoljan razlog da im postavimo nekoliko pitanja, a na njih nam je odgovorio vokalist i gitarist Matej umjetničkog imena mR.

BR: Za početak, recite nam, tko su i što su S3ngs?

mR: Bok! S3ngsi – bend iz Zagreba, aktivni na sceni od 2006-e godine. Opisali bi se kao Rock / brit pop / punk / yu punk-rock / indie . To su Čaka na bubnju, Lički na bas gitari-vokalu i klavijaturi, Franz na gitari i vokalu, te mR na gitari i vokalu. Trenutno smo u fazi spremanja novog albuma „Costa S3ngsia“ i pozivamo vas na koncert u Tvornici 12. travnja sa Spremištem i Mihom.

BR: 2010. godine objavili ste prvi album „Moderno trijezan“, a trenutno radite na njegovom nasljedniku. Što se radili u pauzi između albuma?

mR: Promocija „Modernog“ je trajala do kraja 2011. godine, zaključno sa dva koncerta s Hladnim pivom u Zagrebu i Rijeci. Nakon toga smo rekli, ok dosta je, idemo dalje. Zašto smo to rekli ? Jer je materijal koji je izašao 2010. na „Modernom“ skupljao se i filtrirao od 2006. godine, dakle dosta dugo. Zasitili smo se takvog zvuka i drugi album koji dolazi je podosta drugačiji. Dodatnu gitaru u bendu željeli smo imati u principu od uvijek, samo jednostavno nije bilo ni prilike niti adekvatne osobe. Nama ti je puno bitnije kako se mi slažemo s nekim tko će svirati s nama nego kako svira. Sviranje je gotovo pa nebitno ako uzmeš u obzir da s tom osobom trebaš provesti sate i sate tjedno sljedećih nekoliko, 2-5-10 ili 20 godina. Eto nama se desilo da smo s Franjom dobili oboje. Tako da je onda uslijedilo godinu dana usviravanja sa Franjom, da vidimo kako, gdje, kuda… Usporedo smo radili i nove stvari koje sad izlaze na „Costa S3ngsiji“ tako da je Franjo odmah uletio u bend kao kreativna snaga, što je također vrlo bitno, jer nam ne pada na pamet govoriti nekome kako da svira. Uzmi instrument i sviraj, nema tu puno pričanja, ako je loše – reći ćemo, ako je dobro plesat ćemo ili plakat. Znači kroz cijelu 2012. smo se usviravali i odsvirali nekoliko simboličnih koncerata, te početkom 2013. ušli u studio.

BR: Iz tria ste prešli u kvartet. Kako to? Planirate li možda još neke promjene u postavi benda?

mR: Razlog je želja jer smo uvijek htjeli imat jači, slojevitiji zvuk. Također Lički i ja koji smo bili u fronti smo uvijek željeli užasno puno toga otpjevati i opisati zvukovno što je nemoguće sa dva grla i dve gitare, tako da bi i često bili na rubu da ne eksplodiramo. Sada smo puno smireniji, sasvim sigurno više uživamo u glazbi, jednostavno imamo vremena za to, ne ganja nas svaka sljedeća nota. Promjene – za sada ne. Bitna je još promjena da Lički ponovno svira klavijaturu (koju smo koristili tokom 2007. i 2008. godine ali smo je nakon nekog vremena maknuli). Danas kada nas je četvero i možemo se fino rotirati oko instrumenata. Imamo raznih planova za razvoj u tom smjeru, klavijtura ima posebnu boju, posebna emocija se može dobiti. Buduće promjena bi svakako bile nekakvi prateći bekovi, gudači, brass sekcije ali to pričamo o sada još dalekim budućnostima, sve to košta.

BR: Kakve tematike će biti novi album? Da li ste se zadržali unutar istih žanrovskih okvira ili je s godinama došlo do kakvih promjena u stilu?

mR: Tematski je novi album sličan prvom. Dakle, ima komada koji plutaju u blagim ili težim metaforama ali ima i vrlo direktnih stvari. Teme su vrlo svakodnevne, od prijateljskih, ljubavnih, zajebantskih, do kritike sustava, te raznih tema koje prožimaju našu relanosti u kojoj živimo… Također pokušavamo u pjesmama pozvati na bolje sutra na pozitivu i na promjenu, jer jedino tako možemo počistiti sva govna koja su stariji izasrali a mi mladi ih moramo čistiti.

BR: Hoće li biti gostovanja nekih drugih glazbenika na albumu?

mR: Za sada su to prvo dame: divni ženski vokali (abecednm redom) Anđele Zabec iz benda Dusted crutch, te Ivane Lulić (Nina Romić), koje su obojale neke pjesme na albumu. Zatim redom; Dejan Družinec – Truba, Marko Petreković –Trombon i Petar Šimunić violina/viola. Ovom prilikom još jednom se zahvaljujemo!

BR: Tko vam piše pjesme i odakle crpite inspiraciju?

mR: Prvi album sam cijeli napisao ja. Drugi album pišemo zajedno Lički i ja, te neke komade također ima i Franjo. Vrlo zanimljiva pojava, tako da smo dobili i na raznolikosti zvuka. Inspiracija se crpi iz svega što vidimo.

BR: Imate velik broj koncerata i live nastupa iza sebe. Koji vam je ostao u najboljem, a koji u najgorem sjećanju?

mR: Pa, malo nam je pao broj sad kad smo imali stanku… No to preporučamo svim bendovima koji startaju. Kao prvo to je nepresušiv izvor dobre zezancije, upoznaš puno dobrih ljudi i dobiješ iskustvo prijeko potrebno. Najgori su svi oni koncerti kada naletiš na panja od ton majstora, to je stvarno neugodno za svirat. Najbolji su svi oni ostali. (Ne mogu sad baš izdvojiti.)

BR: Tko su vam uzori i tko je najviše utjecao na vaš glazbeni put?

mR: Glavni utjecaji su većinom bendovi sa područja Velke britanije u kombinaciji sa našim ex-yu novovalnim bendovima ali i 90’s bendovima. Zato kažemo da smo: Rock / brit pop / punk / yu punk-rock / indie. Jer to je zaista najbliže kako nas se može opisati. Možemo zabrazdit u zvučni zid poput Oasis-a, zazvučat kao Azra, isprašit pjesmu poput The Who-a, ili tražit emociju… teško je opisati no mi smo sasvim sigurno sve ono što se nalazi između popa, hard rocka, punka … Nešto između, tamo nam je toplo, tamo se igramo. Volimo lijepe melodije, volimo i žešče djelove… vidjet ćemo kamo će nas sve to odvesti. Prvi album je bio tras-tras-dum, na ovom albumu imamo više muda, više se igramo i eksperimentiramo.

BR: Pratite li domaću scenu i kakvo je vaše mišljenje o trenutnom stanju u regiji što se tiče glazbe?

mR: Stanje na sceni vrlo je dobro. Bendova ima više nego ikad. Ono što ljudi nikako da shvate, je da nije stvar u bendovima . Nego je stvar u začaranom krugu.

To ti je npr… Kad je netko zadnji put čuo negdje vani na, hajde nazovimo ih alternatvnijim mjestima, neku domaću novu stvar ? Nikad, nikad, nikad pa ni onda. Zašto ne bi pustili Gatuzo, Londiner, Kolodvor, Hitchcock, Grettu, Spremište, Pištolje, Luft, Punčke i još desetke sjajnih bendova ? (Ovo su fakat prvi kojih sam se sjetio.) Pa jebote ima nas dovoljno da svaki tulum zapalimo! Ne, neće ih pustit, puštat će neke polu splačine, jer šta, to je danas sramota ako pustiš hrvatski bend ? Mislim koji kurac? Eto, tako da zapitajte se sljedeći put kad ste vani zašto je to tako. Tako da ogroman dio tereta ide DJ-evima diljem RH, koji nemaju ali ama baš nikakvu vezu sa prošlim, trenutnim i budućim aktualnostima na domaćoj sceni. A ljudima koji su vani i cugaju cugu i pičaju treba da čuju negdje vani dvaput, triput pjesmu pa da veli – joj kak je ovo fora stvar. Radio postaje su pod stranim elitama i teško im je, iako imam osjećaj da uspjevaju nešto i gurnut. Tu ima čak i dosta „good guys“ stare škole ali ne smiju puštat kaj žele radi šefova, koji imaju svoje šefove a oni svoje šefove a njima je samo jedna agenda bitna da stvore kolektivno tupilo. Naravno tu i mediji dolaze kao problem koji su isto nažalost kontrolirani sa strane elita…

Iako niša ne zadržava tim mladih entuzijasta s novinarstva,a zaljubljenika u glazbu, da pokrenu neki glazbeni list. Entuzijazam je potreban, i moment da ljudi shvate da ne mogu scenu graditi glazbenici, mi sviramo, a cijela struktura mora također vibrirati da se nešto desi. I onda kada fotići, novinari, video, web, dildo, radio, DJ-evi, bendovi svi zavibriraju istom frkevencijom tek onda se može desit da publika čuje glazbu. Znači tek onda publika dolazi kao „odgovorna“ masa na čijoj je strani loptica. I onda ako ljudi prihvate mjuzu imamo pune dvorane, ljudi slušaju dobru glazbu itd…

Ostavite komentar: