Moonspell u Zagrebu – tamno, tamnije!

Moonspell

Moonspell; foto: arhiva

Portugalski velikani europske dark/gothic scene, Moonspell, posjetili su ovog sasvim prosječnog utorka Zagreb i u Vintage Industrial Baru pripremili jedan pravi mali spektakl, zajedno sa predgrupama The Foreshadowing, EleinePhantasmagoria.

S obzirom na to da je riječ o ozbiljnoj turneji, nije bilo kašnjenja pa su se tako Phantasmagoria našli na bini kluba iz Savske 160 već u 20 sati. Riječ je jednom od najdugovječnijih zagrebačkih gothic rock bendova, koji su ovaj put odsvirali standardno dobar set kao uvod u večer. Započeli su sa svojim stvarima, u sredini ubacili zanimljiv cover EKV-a i stvari “Ne”, a set su zatvorili coverom ABBE, tj. “Gimme GImme Gimme”. Pred kraj nastupa se već počelo skupljati više ljudi, tako da je uloga predgrupe uspješno odrađena.

Slijedili su švedski Eleine, na čelu s istoimenom pjevačicom koja se uz gitaristu i vokal Rikarda Ekberga najviše isticala na sceni. Njihova muzika je generični symphonic metal, praćen dosta dobrom live izvedbom i jako dobrim zvukom. S tehničkog aspekta, ocjena odličan. Negdje sredinom nastupa, pokušali su ostvariti nešto veću interakciju s publikom kojoj baš i nije bilo do toga. Stavljanje kratkih faza od 2-3 riječi u pjesme s ciljem lakše pamtljivosti za publiku koja vas prvi put sluša je trend koji definitivno treba prestati i odlično preslikava što nije u redu s današnjim svijetom. Pred kraj nastupa se publika prorijedila, ali su preostale fanove symphonica i srodnih žanrova definitivno osvojili.

Nakon njih su na red došli talijanski The Foreshadowing. Nastup Eleine je imao dinamiku i dobru tehničku izvedbu, dok su gothic/doom Talijani pokazali suprotno. Ok, svirka nije bila tako loša, ali je vokal osrednjom i mlakom izvedbom uglavnom kvario ukupnu sliku. Konstanta na njihovom nastupu je bila nekolicina fanova u prvim redovima, dok se ostatak prošetavao na relaciji sa šankom i čekao Moonspell.

Nakon nekih 40 minuta talijanskog dooma i petnaestak minuta pripreme stagea, Moonspell u velikom stilu izlaze sa stvari “Breathe (Until We Are No More)“, nakon čega smo brzo zaboravili predgrupe. Odlična, čvrsta svirka, sjajan light i razina produkcije koju ne viđamo često u Vintageu su bili dovoljni da sljedećih sat i pol uživamo u bendu koji je dugo na sceni, ali sa sasvim solidnim prošlogodišnjim albumom nije izgubio na važnosti i ugledu kod fanova.

Bio je ovo peti koncert Moonspella u Zagrebu, prvi nakon četiri godine, a frontmen Fernando Ribeiro je par puta naglasio kako im je jako drago što su ponovno tu. Klub je bio ugodno popunjen, a prvi redovi su već od prve pjesme zajedno s Fernandom nosili atmosferu. Osim njega, nikoga drugog nije potrebno isticati, jer Moonspell sinoć nisu imali slabu kariku. Setlistu je činio zgodan presjek staroga i novoga, a neki od boljih trenutaka koncerta su zasigurno bili tijekom izvođenja stvari sa “Irreligious” iz 1996. Tu ponajprije mislimo na stvari kao što su “Opium“, “Awake” i “Ruin & Misery“.

Službeni dio koncerta završen je prigodno, uz kultnu  “Alma Mater“. Uslijedio je neizbježan bis, na kojem su još odsvirane “Everything Invaded“, “The Future Is Dark” i “Full Moon Madness“.

Sve u svemu – odličan koncert i još jedno ugodno druženje Moonspella i Zagreba.

 

Ostavite komentar: