Mindless Self Indulgence

How I Learned to Stop Giving a Shit and Love Mindless Self Indulgence

Izdavač: Uppity Cracker, 13.3.2013.

Producent: Jimmy Urine

Žanr: Industrial Jungle Pussy Punk

Trajanje: 35:35

3.0/5

Ocena

Mindless Self Indulgence su preko noći, objavljivanjem svog trećeg albuma “You’ll Rebel to Anything”, prestali biti simpatičan underground band i ušli u sfere alternativnog mainstrema. Takva popastija žanrovska promjena se osjetila još jače na slijedećem albumu ‘If’. Uslijed takvog razvoja događaja Mindless Self Indulgence su izgubili dobar dio svoje publike koja je cijenila njihova prva dva izrazito kvalitetna albuma. Danas se Mindless Self Indulgence može naći isključivo u ‘guilty pleasure’ domenama ozbiljnih slušatelja dok su srž njihovih fanova pripadnici emo ili neke druge iritantne subkulture.

Izlaskom petog albuma, How I Learned to Stop Giving a Shit and Love Mindless Self Indulgence, MSI su se udaljili od mainstreamskih potencijala i stilski približili svojim prvim izdanjima. Njihovu glazbu nikada nije bilo lako žanrovski odrediti, a sami članovi banda su je opisivali kao ‘industrial jungle pussy punk’. Dok je korištenje te neobične sintagme upitno za prethodna četiri albuma, How I Learned… bi mogao potpasti pod tu definiciju. Pjesme svakako imaju elektronički/industrial/dance prizvuk, imaju kratke i eksplozivne punk strukture te se mogu čuti povremeni jungle utjecaji u bubnjevima. Glazba dobiva svoju ‘pussy’ odrednicu ponajviše u neozbiljnim i duhovitim tekstovima, što se može posebno vidjeti u tekstualnim ‘savršenstvima’ pjesama kao što su ‘Fuck Machine’.

No upravo ta ‘punk’ komponenta koči ovaj album. Pjesme su kratke, brze, energične i zabavne, ali ujedno predvidljive i monotone. Zna se dogoditi da se album izgubi u vlastitoj homogenoj smjesi te se više ne može razabrati koja je koja pjesma. Ta problematika je najočitija na pjesmama ‘You’re Not Fun Anymore Mark Trezona’ i ‘Ala Mode’. Potreba za relativnim eksperimentiranjem je mogla lako biti zadovoljena ubacivanjem neke lakše pjesme koja bi razbila monotoniju i opustila slušatelja.

Na How I Learned… je također očit nedostatak specifičnog falsetta pjevača Jimmya Urinea. Pjevanje je ovoga puta žešće, direktnije i snažnije u skladu s već spomenutom punk dimenzijom albuma. Tematike o kojima pjeva su klasično MSI-ovski neozbiljne, no tu i tamo se nađe koja iznimka poput ‘Kill You All in a Hip Hop Rage’ tokom koje Jimmy kritizira stanje trenutne hip-hop scene objašnjavajući kako je nekada bilo bolje.

Tokom cjelokupne svoje karijere MSI su ostavljali dojam kako im nije stalo praviti dobru glazbu već se samo zabaviti te pritom zaraditi nešto novaca. No svejedno je kroz godine osjetan pad kvalitete njihovih albuma tako da im je How I Learned… najlošiji. Osim poprilično dobre i eksplozivne (koja ima čak nešto dubstep utjecaja) ‘Witness’, album je dosadnjikavo jednoličan. Ili možda samo treba naučiti kako prestati givat a shit i voljeti Mindless Self Indulgence.

Popis pjesama:
1. Witness
2. Fuck Machine
3. It Gets Worse
4. I Want to be Black
5. Hey Tomorrow Fuck You and Your Friend Yesterday
6. You’re Not Fun Anymore Mark Trezona
7. Ala Mode
8. Casio
9. Anonymous
10. Kill You All in a Hip Hop Rage
11. Stalkers (Slit My Wrists)
12. Jack You Up
13. Ass Backwards

Ostavite komentar: