Michael Kiwanuka: Ako postoje ljudi koji bi željeli doći, i ja bih volio još svirati u ovom dijelu Europe

Foto: Sarah Agić

Na INmusicovom OTP World stageu večeras nastupa engleski soul muzičar Michael Kiwanuka, a nekoliko sati prije nastupa na dvanaestom izdanju festivala na Jarunu, razgovarali smo s njim o prvim dojmovima o Zagrebu, nastupima na festivalima, kao i onim nešto intimnijim, njegovom drugom albumu “Love & Hate”, seriji “Big Little Lies”…

Balkanrock: Koji je tvoj prvi dojam o Zagrebu, jesi li prvi put ovdje?

Michael Kiwanuka: Da, prvi put sam u Zagrebu i malo sam šetao gradom prije dvije večeri. Još uvijek sam jetlagged (desinkroniziran), a jučer sam planirao ići razgledavati. Imao sam cijeli dan slobodno, ali nisam mogao spavati; spavao sam do 3 popodne, večer prije obilazili smo neke barove, što je bilo baš zanimljivo. Išli smo u Kiwi, Kiwi nešto, znaš na što mislim?

BR: Mislim da znam, blizu trga je taj bar.

Michael: Da, mislim da je. Bilo je dosta mladih ljudi i studenata. Vani su klupe, a pio sam hrvatski džin i tonik. Drugačiji je džin ovdje u Hrvatskoj, zbilja mi se sviđa. Zapravo mi se više sviđa ovaj, nego onaj džin koji imamo u Velikoj Britaniji.

BR: Ove godine je 12. izdanje INmusic festivala. Jesi li čuo prije za festival ili tek sada?

Michael: Dvanaesti, oh wow, odlično! Nisam čuo za festival; znaš, većinu vremena posvetiš albumu i, ako imaš sreće, imaš menadžera pa te preko ljeta natovari festivalima, a ovaj se pojavio, između ostalih. Jedino što sam vidio jest da je u Hrvatskoj, a kako nikada nisam bio ovdje, bio sam uzbuđen, no nisam prije čuo za INmusic. Ranije danas bili smo na probi i izgleda jako lijepo, znaš – lijepi mali festival.

BR: Voliš li više nastupati na festivalima ili daješ prednost manjim prostorima i intimnijoj atmosferi?

Michael: Volim mješavinu, no ponekad su festivali teži… Danas smo recimo imali probu, ali obično ju nemamo na festivalima pa je tada teže jer na vlastitim koncertima imaš ljude koji su kupili ulaznice da bi te vidjeli, sviđa im se tvoj album, znaju većinu pjesama, lakše je tako svirati… Dok na festivalima publika zna možda jednu ili dvije pjesme, ili nijednu, pa kao da su samo tu da malo provjere kako zvučiš. Ponekad dok sviraš vidiš kako ljudi odlaze pa i to može utjecati na tebe, ali i to je dobro jer unosi promjenu. Nekada si toliko dugo na turneji, a nakon toga dolaze festivali koji su drugačiji pa je to i izazov koji sve čini zanimljivijim. Tako da, mislim da volim i jedno i drugo, ali teško mi je reći čemu dajem prednost; trenutno krećemo s festivalima pa će biti zabavno!

BR: Kada je riječ o set listi, držiš li se onoga što je unaprijed isplanirano ili si sklon to mijenjati tijekom nastupa, u ovisnosti o tome kako publika reagira?

Michael: Da, uvijek postoji set lista. Ako se nekada stvari ne odvijaju onako kako bih htio, izbacim neku pjesmu i dodam novu, tu i tamo trebaš pratiti što radi masa i slijediti ih, a ponekad se pridržavam planiranoga. Na festivalima se češće događa da mijenjam set listu, samo pogledam bend i kao “hajdemo umjesto ove odsvirati drugu”. I to bude zanimljivo, nije da smo roboti.

BR: Tvoj drugi album “Love & Hate” intenzivan je i intiman. Je li ti teško da to preneseš kad si na pozornici, pogotovo na festivalima?

Michael: Ponekad jest, ali s ovim drugim albumom lakše je zato što je više električnih gitara i bubnjeva; s prvim albumom bilo je teže jer je većina pjesama bila akustična. Bili smo na jednom festivalu gdje je Calvin Harris nastupao u isto vrijeme pa se nije moglo čuti ništa dok sam ja svirao. To je bilo teško, no navikneš i ljudi ipak slušaju, trebaš samo pokušati i blokirati to. Zanimljiv je način na koji to djeluje na mene: što manje mislim o svemu što se događa, više ljudi se pridruži, i na neki način čak postane intimnije.

BR: Prva pjesma “Cold Little Heart” s tvog albuma “Love & Hate” uvodna je pjesma HBO-ove serije “Big Little Lies” koja je privukla velik broj gledatelja. Jesi li možda primijetio da si postao popularniji otkad je serija prikazana?

Michael: Da, svakako, ali nisam siguran za Europu. No upravo smo se vratili iz Amerike i mogu reći da je serija tamo definitivno pomogla u popularnosti. Album je izišao i neki ljudi su ga slušali, ali nisu se mogle čuti pjesme na radiju. Onda se pojavila serija i svi su ju gledali i pitali se “koja je to pjesma?” pa otišli na Spotify i preslušali album, a ja sam to mogao pratiti. Kada smo došli nastupati u Americi nedavno, svi su koncerti bili rasprodani, publika je bila drugačija od one na koju sam navikao, uglavnom mlađa, što je ipak bilo zabavno. Tako da – da, osjetim to, i dobro je.

BR: Nakon nastupa na INmusic festivalu i dolaska u Zagreb, hoćeš li razmotriti i solo svirku u nekom manjem prostoru u ovom dijelu Europe?

Michael: Da, volio bih. Nikada nisam svirao u ovom dijelu Europe pa bi to bilo lijepo. Volim putovati i ići bilo gdje pa ako postoje ljudi koji bi željeli doći i vidjeti, i ja bih volio svirati. Možda poslije ovog festivala! (smijeh)

Ostavite komentar: