Metaldays ’16 – Prvi dan: Otpor kiši

Dark Funeral; foto: Mark Hansen

Dark Funeral; foto: Mark Hansen

Trinaesta godina za redom, zadnje četiri godine pod drugim nazivom – MetalDays a.k.a Metalcamp održava se na dobro poznatoj lokaciji, u idiličnoj dolini Soče te ove godine metalheadsima predstavlja 90-ak bendova iz cijelog svijeta. Ni jedan žanr se ne ističe posebno, line up je složen i organiziran onako kako treba i pružit će fanovima ono po što su i došli.

Razni meteorološki portali i vijesti najavljivali su kišu još u nedjelju koja bi se trebala razvlačiti kroz cijeli tjedan i uništiti svaki doživljaj. No, isprva tako nije izgledalo. Od ranog jutra sunce je obasjavalo i pošteno grijalo čitavu Sloveniju. Iako sam došao na vrijeme, trebalo mi je da se snađem u tom čitavom kompleksu i na kraju utaborim, ali kako sam spreman za koncerte izlazio iz uzavrelog šatora, istom brzinom sam se i vratio jer užeglo sunce i pokoji oblačić prekrilo sivilo koje je progutalo i triglavsko gorje. Čekao sam da se sve to smiri te krenuo prema glavnoj “Lemmy” pozornici gdje je Hackneyed u sklopu svoje oproštajne turneje održavao poslijednji koncert pred tolminškom publikom.

Hackneyed; foto: Katja Borns

Hackneyed; foto: Katja Borns

Hackneyed je (bio) njemački death metal band začinjen grindcoreom i ovim koncertom, ujedno i turnejom označavaju svojih deset godina postojanja, a i svoj raspad nažalost. Pokazali su svoje umijeće redajući stvari sa zadnjeg albuma “Inhabitants Of Carcosa“, ali i starih poznatih poput “Deatholution“, “Axe Splatter” i “Gut Candy” Skupilo se mnoštvo metalaca, onih odjevenih i suhih pa i onih polugolih i mokrih. Nakon kiše osjetila se svježina, ali i dalje je bilo sparno. No ništa nije moglo spriječiti fanove da prisustvuju ovom poslijednjem pozdravu.

Nedugo nakon oproštaja na drugom stejdžu nastupila su ‘tri mušketira’ sa zapada i sviraju post metal/sludge/post-rock u bendu North, koji su zajedno sa Rosettom na europskoj turneji i MetalDays im je bio predzadnji dan ove avanture od mjesec i kusur dana. Odličan nastup, uštiman i usklađen zvuk, sve kao na traci. Vokalist i basist Evan se u jednom trenutku zahvalio na velikom odazivu te poručio publici da popiju pivo za njega kad već ne može gore, te je potegnuo iz boce u kojoj je očigledno bila voda. Rosetta se također našla na drugoj pozornici i svojim fanovima pružila prodor u novu dimenziju i još jedno nezaboravno iskustvo.

Fleshgod Apocalypse; foto: Katja Borns

Fleshgod Apocalypse; foto: Katja Borns

U međuvremenu, točnije između Northa i Rosette se na glavnom stejdžu, nazvanom po pokojnom bogu Ianu Fraseru “Lemmy” Kilmisteru odvila kraljevska ceremonija iza imena Fleshgod Apocalypse. Tehnički death metal iz Italije kida i lomi još od 2007. godine i u vrlo kratkom roku su osvojili uha diljem planeta Zemlje. Nastup od gotovo sat vremena bio je apsolutni šlag na torti prvog dana nakon Hackneyeda, unatoč kiši, blatu, hladnoći i malo je reć odvratnim vremenskim uvjetima za ovo doba godine. Uslijedili su hitovi s novog albuma “King” koji bend promovira na tekućoj turneji. Uz opernu soprano pjevačicu Veronicu Bordacchini s izvrsnim vokalnim rasponom izdvajam otprašene stvari; “Marche Royale“, “Gravity“, “Cold As Perfection“, “The Fool” te “The Violation” i “The Forsaking” s drugog albuma “Agony”.

Sacred Reich; foto: Katja Borns

Sacred Reich; foto: Katja Borns

Uslijedio je novi val kiše, osušene stvari su se ponovno močile, ali atmosfera nije splasnula ni u jednom trenutku. Osim kiše, uslijedio je i prvi val thrasha na glavnoj pozornici. Sacred Reich, old school thrash metalci iz Phoenixa žare i pale preko 30 godina i slovenskoj publici se vraćaju nakon 26 godina i njihovog nastupa u Ljubljani 1990… “dok je još bila Jugoslavija” prisjeća se Phil Rind, osnivač, vokal i basist. Energija je prštala sa svih strana, počevši od matoraca na stejdžu, matoraca u publici pa sve do najmlađih fanova thrash metala koji su svoj naklon bendu prenijeli neprestanim moshanjem i šutkom. Mješavinom svojih pet albuma, Phil i ostatak benda pružili su publici tu priliku za prethodno navedenom igrankom. Posebno bih izdvojio “Free” koju je Phil najavio kao njemu najdražu te “War Pigs“, obradu Black Sabbatha koja je bila popraćena pjevanjem i melodičnim povicima iz publike.

Iako je kiša postepeno posustajala, ispred i iznad glavne pozornice spustio se potpuni mrak, jer već je bilo pola 10. Čak ni na pozornici nije bilo svjetlije, bio je to Dark Funeral. Švedski black metalci, zavijeni u okove, lance, spikeove, visoke čizme s platformama i ušminkani corpse paintom pred prepunom livadom izredali su hitove iz ne tako malog opusa proteklih 23 godine, uključujući i novo izdani album prošlog mjeseca “Where Shadows Forever Reign”, izdvajajući “Unchain My Soul“, “Nail Them To The Cross“, “Where Shadows Forever Reign” i naravno, neizostavnu “My Funeral“.

Testament; foto: Katja Borns

Testament; foto: Katja Borns

Za kraj, pravi šećer. Dok se veliki banner “Dark Funeral” spušta iza bubnja, novi elementi se postavljaju. S motivima drevnih zidina i masonskih jednookih piramida dolazi još jedna doza thrash metala, Testament. Kiša je skroz prestala padati što je pozvalo još više ljudi na već krcat prostor koji je u tom trenutku brojao nekoliko tisuća posjetitelja, samo na glavnoj pozornici. Oko sat i pol neumornog poganja i impresivnog nastupa uljepšalo je svima od početka grozan dan, bar što se vremena tiče. Pjevač Chuck Billy je oduševljen publikom i najavio je neupitni povratak na ove prostore, nakon što izdaju novi album. Dosadašnja izdanja su bila i više nego obećavajuća, čisto sumnjam da će kiksat i u slijedećem.

Da nije palo toliko kiše, prvi dan bi već u startu bio favorit za najbolji dan festivala. Današnje jutro je već bilo toplo i počelo je baš kao jučer, uz jedan kratki popodnevni pljusak. Valjda će tako i ostati.

Save

Save

Ostavite komentar: