Metaldays ’16 – Peti dan: Šok i nevjerica na samom kraju

Blind Guardian

Blind Guardian; foto: arhiva

Završnica ovogodišnje verzije Metaldays festivala protekla je bombastično i nevjerojatno vruće kroz cijeli dan do blagog razočarenja na samom kraju. Ovaj put se ne radi o vremenskim neprilikama, no o tome ipak malo kasnije.

Pošto je bilo iznenađujuće sunčano i vruće, odlučio sam preskočiti uvod u zadnji dan te se napokon okupati u kristalno bistroj i svježoj Soči. Svjedočili su mnogi koji su također došli iskoristiti cjelodnevno sunce kojeg nije bilo sveukupno duže od dva sata tokom cijelog tjedna, karikiram. Neki su se izležavali plutajući u čamcu ili na madracu, neki kupali, neki sunčali, a neki pak samo močili noge u plićaku i hladili piće za večernji spektakl – Exodus, Blind Guardian i Dragonforce.

Nakon što sam i sam umočio noge i osunčao zadnjicu, uputio sam se prema drugom stejdžu gdje sam išao ovjeriti Infest, death/thrash metal iz Srbije. Dečki sviraju brzo i žestoko, bez puno priče i otežavanja, svoj su termin od pola sata ispoštovali i isprašili u agresivnom i galopirajućem stilu, kako i priliči thrash legiji.

Kako raniji termini nisu bili nešto pretjerano zanimljivi i uhu/oku privlačni, osim Infesta koji je bio jedini bend na kojem se isplatilo biti dio publike, nakratko sam uspio vidjeti češku goregrind senzaciju Gutalax. Pošto su im fekalije glavni motiv instrumentalno i u tekstovima, tako izgleda i nastup, potpuni cirkus. Publika se jako dobro zabavljala, oni najtvrđi fanovi bili su jednako odjeveni kao bend – u radne kombinezone namijenjene za rad u septičkoj jami, dok je većina bacala role toalet papira i razne rekvizite za plažu. Iako sam u 5 minuta vidio dovoljno i jednako dobro se zabavio, vjerujem da je koncentracija ludog provoda samo rasla, ali sam ipak odabrao definitivno bolju zabavu te trčao na glavni stejdž po drugi put pogledati thrash velikane završnice, ujedno i cijelog festivala – Exodus.

Kalifornijski thrasheri imaju iza sebe dugu priču koja pripovijeda skoro 40 godina (37 točnije), nebrojeno mnogo izmjena u postavi, nekoliko raspada i dva smrtna slučaja bivših članova. Zadnji put sam na Exodusu trošio grlo i lomio (svoje) kosti u Osijeku na Tvrđi u dvorištu Vege kada su nastupili u sklopu Urban Festa zajedno sa Suicidal Angelsima. No tada nije bila ista postava, naročito ne vokalna, što me je još više privuklo jučerašnjem koncertu. Naime, nakon što su se Steve ‘Zetro’ Souza i Paul Baloff dugo godina izmjenjivali, Baloff je umro, Zetro napušta bend te uskače Rob Dukes. Odličan vokal, odlično uživo primijenjen, ali ipak nešto nije štimalo te nakon 9 godina i 3 albuma Dukes također napušta bend te se ponovno vraća stari talisman Zetro koji je taman pristigao na snimanje vokala za novi album “Blood In, Blood Out“.

Pošto je izdan 2014. bilo bi suludo da ga sviraju i forsiraju i dan danas pa se na repertoaru u Tolminu našlo svega za sve naraštaje, prožimali su se klasici ranih osamdesetih pa sve do zadnjeg albuma; “A Lesson in Violence“, “Exodus“, “Bonded By Blood“, “Children of a Worthless God“, “Body Harvest“, “Blood In, Blood Out” i na kraju “Strike Of The Beast” s ritualnim wall of death u pola pjesme. Zetro, sav oduševljen podrškom publike te samim festivalom i lokacijom, neizmjerno se zahvaljivao i neprestano aludirao na masu da digne ‘rogove’ u čast mnogome; za pokojnog Lemmyja, za Metaldays, za thrash metal, za Garyja Holta – gitarista koji je trenutno na dužnosti sa Slayerom, ali će se uskoro vratiti kako bi s Exodusom radio na novom materijalu koji Zetro najavljuje sljedeće godine, barem bi volio da ga izdaju tada, kaže.

Mrak je pao nad Tolminom, a i nad pozornicom. Okupljena masa nije napuštala svoja mjesta kako bi bili što bliže i osjetili što bolje power metal legende – Blind Guardian. Moćan Hansijev glas, melodična i precizna svirka samo su jedni od faktora ovog epskog koncerta koji će svima ostati u pamćenju. Fantastične najave i priče koje pojedinačno opisuju pjesmu koju se bend sprema izvesti te zdušno i zborsko pjevanje publike skoro svake od tih istih pjesama. “The Ninth Wave“, “The Script for My Requiem“, “Nightfall“, “Prophecies“, “The Last Candle“, “Time Stands Still (at the Iron Hill)“, “The Holy Grail” i za sami kraj “The Bard’s Song” prilikom koje Hansi praktički nije ni koristio mikrofon, a nije trebao ni publici. Zadnja je bila “Mirror Mirror“.

Eh, sad ono ranije spomenuto razočarenje… Dakle, da ne okolišam. Dragonforce su se pojavili na vrijeme, prišli pozornici na vrijeme i krenuli s uštimavanjem. Metalci su nestrpljivo čekali spektakl ovogodišnjeg izdanja festivala, točku na i. Ali to uštimavanje se pošteno odužilo i čekanje je preraslo u nervozno zapitkivanje i gunđanje među masom. Nitko nije ni slutio što slijedi, niti pregledao stranice festivala ili benda da nije slučajno u zadnji tren otkazano ili nešto slično tome. No tko bi još surfao po internetu u iščekivanju senzacionalne multi nacionalne metal mašine?! Nakon što je bend već nekih četrdesetak minuta kasnio po određenom rasporedu do mikrofona je došao gitarist Herman Li. Pozdravljen velikim pljeskom i uzbuđenim povicima izjavio je kako je pjevač Marc bolestan i da imaju zamjenu na vokalu, njihovog prijatelja Norvežanina, YouTube zvijezdu Per Fredrika Åslya, također poznatog kao “PelleK” te da će izaći i zasvirati za nekoliko trenutaka. Publika je to, usprkos svim izgubljenim živcima, odlično prihvatila i popratila još većim pljeskom nego onim maloprije.

Bend nakon manje od minute izlazi na pozornicu i prvim tonom otvara “Holding On“. Publika konačno opuštenija i u deliriju, previše su čekali. Ali, tu sve pada u vodu. Iako izvrsnih sposobnosti i ogromnog vokalnog raspona, PelleK je neprestano buljio u pod kao da čita tekst pjesme te je nekulturno okretao leđa publici, a uz sve to se još vjerojatno i uplašio. No koliko god bio isplašen činjenicom da se u jednom trenu preselio ispred računala i YouTubea na pozornicu pred 10 tisuća ljudi, skroz neprofesionalno je biti tako nepripremljen, pogotovo za bend profila kao što je Dragonforce. Sljedeća izvedba bila je “The Last Journey Home” koju PelleK najavljuje kao ‘njegovu’ pjesmu jer ju je prije 6 godina pjevao na audiciji za pjevača Dragonforcea. Ali ni nju nije znao napamet. Uslijedila je obrada Johnnyja Casha “Ring Of Fire” te za kraj, da, za kraj, dobro poznata “Through The Fire and Flames“. Nepunih pola sata nastupa jednog od najboljih power metal bendova današnjice.

Nisam se dao slomiti i snužditi nego sam se uputio na drugi stejdž popraviti dojam, što mi je i uspjelo. Festival se završavao nastupom britanskog benda Satan koji su u svojim početcima išli stopama NWOBHM, mijenjali postave i imena, ali danas ponovno djeluju kao Satan i sviraju heavy metal. Iskusna petorka inspirirana Sabbathima dobro zna što radi i izuzetno dobro prenosi svoje umijeće putem žica, opni i glasnica.

Prekrasan dan u završnici, nerado govorim okaljan PelleKovim nastupom. No ipak, koncert je bio održan, pa makar i s četiri pjesme. Još da je tokom tjedna bilo više sunca i lijepih vremenskih uvjeta takvi nedostatci na pozornici bili bi apsolutno neprimjetni. Sve u svemu, hvala Metaldays na odličnom festivalu, savršenoj organizaciji i eksplozivnom lineupu. Vidimo se i sljedeće godine!

Ostavite komentar: