Metaldays ’16 – Četvrti dan: Kišno poslijepodne, suha i žustra večer

At The Gates; foto: Katja Borns

At The Gates; foto: Katja Borns

Četvrtak je na festivalu MetalDays tijekom dana prošao nešto mirnijim lineup-om, ali bombom u završnici. Kao i dan prije, većina toga se odvijala na “Lemmy” pozornici; Immolation, Delain, Septicflesh, Electric Wizard, DevilDriver i At The Gates. Vrijedni spomena su također Gama Bomb i Obscura koji su dizali prašinu, točnije blato na drugom stejdžu.

Septicflesh; foto: Marc Hansen

Septicflesh; foto: Marc Hansen

Zbog guste i dugotrajne kiše propustio sam Immolation koji su svoj set otprašili, kako sam čuo, pred pošteno okupljenom masom, opremljenom kabanicama. Čim je kiša posustala uhvatio sam vremena kako bih procijedio stvari koje su mi se smočile jer mi šator prokišnjava pa mi je to uskratilo i nastup Delaina, što me je još više dotuklo. Srećom, uspijevam se vratiti na Septicflesh koji su mi popravili raspoloženje svojim izvedbama. Grčki symphonic death metal bend u svojoj karijeri od 1990. ima 9 studijskih albuma, raspad 2003. te ponovno okupljanje 2009. te nastavljaju s radom i dan danas. Jedni su od bendova koji me svojim imenom odbijaju, ali su me osvojili nastupom, tako da ću ih nastaviti slušati i nakon festivala.

Baš kako je bilo i u srijedu s Graveyardom, slična situacija odvila se i s Electric Wizardom. Ukoliko netko nije upoznat, naime, Graveyard je umetnut između Dying Fetusa i Napalm Deatha, a Electric Wizard jučer nakon Septicflesha te prije DevilDrivera. Stoner senzacija koja se jako teško uklapa s ovakvim bendovima, ali ponavljam, nemam pravo glasa za pobunu jer okupljena masa se nije bunila, iskreno nisam ni ja. Ipak su bili jedan od bendova koji sam označio zvjezdicom za ‘must see’, engleski doom/stoner metalci itekako spadaju u taj koš. Svojih sat vremena pred tolminškom publikom obilježili su s par višeminutnih izvedbi; “Dopethrone“, “Witchcult Today“, “Black Mass“, “Funeralopolis“.

DevilDriver; foto: Katja Borns

DevilDriver; foto: Katja Borns

Nakon opuštene i gotovo mlohave atmosfere, trebalo je nešto da digne umalo usnulu publiku. Savršenu ulogu za to, a i za zagrijavanje pred At The Gates, imali su DevilDriver. Američki groove metalci s Dez Fafarom kao osnivačem i predvodnikom vratili su metalce pred stejdž, digli stonere iz njihovog tadašnjeg stanja, praktički, dizali mrtve. Dez je, na očigled kompletne atmosfere, dobro napravio posao neprestanim pozivanjem na mosh pit, čaganje i skakanje, rukama gestikulirajući i razdvajajući publiku kako bi napravili mjesta za one željne ‘divljanja’. Meni je to na koncu izgledalo kao savršeno zagrijana publika za nastup večeri koji je slijedio, meni osobno nastup festivala i koncert života. Dame i gospodo, At The Gates.

Za vas koji ne znate, a nemate vremena tipkati ‘at the gates wiki’, upoznajte švedski death metal bend, sa stažom od 1990. (uključujući razilaženje i ponovno okupljanje). Smatraju se začetnicima melodic death metala (tzv. Gothenburg metal) rame uz rame s In Flamesima i Dark Tranquilityjem. Nakon što su izdali neprikosnoveni “Slaughter Of The Soul” 1995. i odradili promotivnu turneju, iz privatnih razloga i nedostatka kemije te međuodnosa u bendu, dečki su odlučili poći svako svojim putem što je neke odvelo u druge projekte, neke u potpuno drugom pravcu. No ipak, poželjevši jedni druge, s punom snagom i voljom za sviranjem, vraćaju se na pozornice 2008. odraditi povratničku turneju sa sloganom “We are At The Gates and we are back!” nakon koje je frontmen i pjevač Tomas Lindberg, prilikom snimanja dokumentarca o povijesti benda izjavio kako bend više nikad neće svirati zajedno niti će izdati novi materijal. Pregazivši vlastite riječi, bend se vraća odraditi još pokoji povratnički koncert 2010., 2012. i 2013. te u listopadu 2014. izdaju novi album nakon 19 godina pod nazivom “At War With Reality” koji je svojim konceptom vratio nadu svim fanovima jer Gatesi zvuče jednako kao u 90-ima, produkcijski puno bolje, naravno.

At The Gates; foto: Katja Borns

At The Gates; foto: Katja Borns

Svoj nastup na Metaldaysu otvorili su uvodom ”El  Altar Del Dios Desconocido”, što u prijevodu sa španjolskog znači ‘oltar nepoznatog boga’ i ujedno je pripovjedački intro iz knjige Ernesta Sabata naslova ”Sobre héroes y tumbas” koji je citirao Tomasov prijatelj Anton Reisenegger i kolega iz benda Lock-Up. Set su nastavili kako je i na albumu, s “Death and the Labyrinth” te s presjekom na staru “Slaughter of the Soul“, zatim “Cold“, “The Swarm“, “At War With Reality“, “The Circular Ruins“, “Unto Others“, “Eater of Gods“, “Nausea“, “Heroes and Tombs“, “World of Lies“, “The Book of Sand“, neizostavnu “Blinded By Fear” koja svojim uvodom, točnije škripajućim zvukovima dobro otvara uši svakog poznavatelja. Svoj posjet Sloveniji završavaju s “The Night Eternal“. Daniel na bubnju s vrhunskim ritmičkim sposobnostima, braća blizanci Jonas i Anders Björler na basu i lead gitari od prvih dana i prve probe su tu te dobro znaju svoj posao, Martin na drugoj gitari odlično upada s pratnjom i pokojim lead fillom te Tomas kao frontmen s izvrsnim vokalnim rasponom, ne previše promuklim, gotovo kao 1995. – svi zajedno čine postavu pružajući koncert koji ostaje u vječnom sjećanju.

Prepun dojmova i vibracija s glavnog stejdža na povratku u kamp naišao sam na drugi stejdž gdje je Obscura užarila atmosferu, napunila čitav prostor ispred, pored, iza mix pulta i svugdje okolo drugog stejdža. Tehnički death metal iz Njemačke u kasnim satima začinili su četvrtu večer festivala uglavnom predstavljajući svoj novi album “Akróasis” koji su izdali ove godine u veljači.

Death metal za laku noć i miran san. Zadnji dan festivala je već započeo vruće i sunčano, bilo bi savršeno da tako i ostane pa i da festival završi suho.

Ostavite komentar: