Melankolični The National usrećio Zagreb (video)

01

Foto: Maja Večerin

Na spomen The Nationala i Zagreba u istoj rečenici, većini poznavatelja glazbe na pamet će pasti već legendarni koncert iz KSET-a 2004. godine. Bio je to trenutak kada je mali i nepoznati bend iz Ohia pronašao put do osamdesetak indie obožavatelja koji su tražili neko novo otkriće, a pronašli ga baš u ovom bendu.

The NationalGotovo desetak godina prošlo je od tog prvog gostovanja The Nationala u Hrvatskoj, a prema sinoćnjem koncertu na zagrebačkoj Šalati vidljivo je da je bend odavno prestao biti mali, i da je broj publike narastao više od stotinu puta. Zagreb i The National još uvijek se vole javno, ovoga puta čak i jače i više nego prije.

U 21:10 na ekranu pozornice pojavio se live video koji je prikazivao bend kako dolazi prema stageu. Od tog trena, pa do zadnjeg takta koncerta, oduševljenje u publici nije prestajalo.
Zanimljivo je da je koncert otvoren pjesmom „I Should Live In Salt“ s novog albumaTrouble Will Find Me koji je na tržištu manje od dva mjeseca, a ipak se činilo da svaki posjetitelj zna svaki stih te pjesme. Slično se nastavilo i sa „Don’t Swallow The Cap“ koja je uslijedila druga. Očito je i kratak period od izlaska albuma slušateljima bio dovoljan da se usvoje tekstovi i saživi s njima.
No prava atmosfera velikog koncerta započela je tek s „Bloodbuzz Ohio“ i nastavila se s „Mistaken For Strangers“.

02Recept „malo novo, malo provjereni hitovi“ nastavio se  ido kraja koncerta, a odsviran je gotovo cijeli novi album. Od toga je posebno emotivno zvučala „I Need My Girl“ koja je presjekla niz bržih ritmova i odlično se uklopila, a očito i dirnula mnoge jer je u prvim redovima bilo dosta suza u očima.

Jedan od razloga zašto su The National toliko popularno, pogotovo kod nas, svakako je i njihova interakcija s publikom. Duhovite dosjetke između pjesama uvijek pomognu zagrijavanju atmosfere, a Mattu ih sinoć nikako nije nedostajalo. Ali najbolje je prihvaćena njegova izjava o Zagrebu kao jednoj od najdražih postaja njihovih turneja, kao i priznanje da su ovdje bili popularni i kad nigdje drugdje nisu. I koliko god su to često samo klišeji koje glazbenici govore na svim koncertima, toliko je ipak to lijepo čuti u svom vlastitom gradu, pogotovo kad zvuči ovako iskreno.

04Zadnji blok regularnog dijela koncerta sastojao se od samih laganica, a završen je s „Fake Empire“. Nakon toga dečki su otišli s pozornice, a u publiku se čak i uvukla mala nervoza jer su tehničari počeli pospremati po stageu. No naravno, sve je to u svrhu održavanja napetosti.
Ubrzo su svi opet bili na pozornici i otvorili bis s jednom od svojih najpopularnijih pjesama – „Sorrow“. Nastavili su s „Humiliation“, a zatim i s „Mr. November“ i „Terrible Love“ za vrijeme kojih je Matt zaključio da je vrijeme da se spusti u publiku. Obišao je gotovo cijeli prednji dio Šalate, dopuštajući svima ga da na trenutak dodirnu ili zagrle. Na taj način je publika gotovo sama otpjevala pretposljednju stvar jer se Matt potpuno izgubio u masi, a tehničari su muku mučili s izvlačenjem mikrofona natrag na pozonricu.

Nakon posjeta publici, cijeli bend se okupio na prvom dijelu stagea i akustično, uz jednoglasnu pomoć cijele Šalate izveo „Vanderlyle Crybaby Geeks“. Savršeno i emotivno izvedena pjesma koja je uspjela čak i one najhladnokrvije naježiti zatvorila je koncert.

Drugog bisa nije bilo, najvjerojatnije zbog zabrane nastupa nakon 23 sata. Ali i ova gotovo dva sata prekrasne i emotivne svirke donjela su veliku kemiju između benda i publike koju je bilo velika šteta propustiti.

Ostavite komentar: