Mali pogon zagrebačke Tvornice ugostio Marissu Nadler

Foto: arhiva

Marissa Nadler je, sa sedam objavljenih albuma i više od petnaest godina karijere, već glazbeni veteran. Kritika je hvali, a njezini su koncerti rado posjećeni, što smo imali prilike vidjeti sinoć u Malom pogonu Tvornice kulture. Za nas koji je poistovjećujemo s albumima od prije pet i više godina, ona je snažan, ali nježan vokal s odličnim obradama folk pjesama poput “You’re gonna make me lonesome when you’re gone” i autorskim pjesmama kao što je “Why does the sun aways remind me of you”. No, jučer smo imali priliku vidjeti njezine novije, nešto zrelije radove obojene tamnijim tonovima.

Večer je otvorila mlada kantautorica Jess Williamson. “Heart song“, naslovna pjesma prvog te “See you in a dream” s drugog albuma bili su interludij za Nadler, tijekom kojeg se prostor Tvornice lagano punio. Williamson je odlična mlada glazbenica čiji bi posjet Hrvatskoj svakako valjalo ispratiti i u samostalnom aranžmanu. Uz vlastite pjesme obradila je svima omiljenu “Into my arms” Nicka Cavea.

Marissa Nadler na pozornici je s jedne strane plijenila poglede svojom jednostavnošću, a s druge impozantnom crvenom haljinom otvorenih leđa, koja je dovoljno govorila o tome da ova žena nema namjeru njegovati imidž stidljive folk djevojke. Iako je u komunikaciji s publikom nježna, a vokalom melodična i sanjiva, kroz njezinu ličnost i glazbu izbija odlučnost i samopouzdanje stečeno velikom količinom talenta. Publika u Tvornici dočekala je širom otvorenih ruku ovako kvalitetne izvođače, tako da je čak izostao i inače gotovo sveprisutni iritantni žamor.

Izvela je “Was it a dream” s albuma July, “Katie I know” i “Divers of the dust” s najnovijeg albuma Strangers koje su definirale ton i atmosferu nastupa bogatim, ponešto mračnijim tekstovima. Savršeno usklađena lirički i melodiozno s ostatkom benda, Nadler jer pozornicu dijelila s članovima grupe Earth. Stoga ne čudi da je iskustvo s tehničke strane također bilo vrhunsko. Očekivano, otpjevala je i “Dead city Emily“, a i na njezinoj setlisti našlo se par obrada. Kao i ranije, primjerice u Luxemburgu početkom mjeseca, izvela je “Courtez the killer” Neila Younga.

Najavivši još dvije pjesme za kraj, savršeno se uklopila “Solitude” Black Sabbatha, nakon koje je uslijedila “Firecrackers” s posljednjeg albuma. No, naravno, nikome od prisutnih nije padalo na pamet već pustiti bend kući, pa nije imalo smisla ni silaziti s pozornice. Tako smo dobili još jedan povratak u najraniji repertoar odličnom pjesmom “Fifty five fals” skinute sa prvog albuma, a prije završetka koncerta izveli su još i “We are coming back“, ponovno s albuma July.

Nakon nastupa članovi benda našli su još snage pomoći u spremanju instrumenata i podružiti se s publikom, što je također pohvalno. Posebno kada se uzme u obzir da su u protekla dva dana odradili još i koncerte u Ljubljani te u Budimpešti. Ovakvih glazbenika sceni uvijek treba, a velik dio atmosfere odigrao je primjereni prostor Tvornice, koja je bila taman ugodno popunjena. Uvijek je lijepo iskustvo posjetiti događaj ovakvog kalibra.

Ostavite komentar: