Majstori gitare: Jimmy Page

Svirao je rok, koristio bluz skale, džez improvizaciju, a pripisuju mu da je jedan od rodonačelnika hevi metal zvuka. Jedan je od trojice vrhunskih gitarista koji su put slave počeli u Yardbirds-ima. Ko-osnivač je Led Zeppelin-a i autor je planetarnog hita “Stairway to heaven”. Ako do sada niste prepoznali, u pitanju je Jimmy Page.

Jimmy Page
(9. Januar 1944 – )
Mesto rođenja: Midlseks, Engleska
Žanr: Hard rock, Heavy metal, Blues-rock, Folk rock
Bendovi: The Yardbirds, Led Zeppelin, The Honeydrippers, The Firm, Coverdale-Page, Page and Plant, XYZ

Engleski muzičar koga smatraju jednim od najuticajnijih i najboljih gitarista u istoriji rock muzike. Karijeru je počeo u Yardbirds-ima gde je svirao sa Jeff Beck-om. Po odlasku iz benda, osnovao je Led Zeppelin. Nakon raspada Zeppelin-a sarađivao je sa David Coverdale-om, Paul Rodgers-om i drugima. 10. decembra 2007. okupio se ponovo sa Led Zeppelin-om radi održavanja povratničkog koncerta, a postoje planovi i za svetsku turneju.

Page pretežno svira na Gibson Les Paul gitari, a ukupno poseduje 1.500 gitara. Dva puta je uvršten u rokenrol kuću slavnih (sa Yardbirds-ima i sa Led Zeppelin-om) Njegova solaža za pesmu “Stairway to heaven” je više puta proglašavana za najbolju svih vremena. Njegovo gitarsko umeće je u osnovi blues ali i hard rock zbog rifova i efekata koje je koristio. Par pesama je snimio svirajući gitaru gudalom, a posle je to redovno izvodio na koncertima. Jimmy nije samo inovativni gitarista vec i producent. U vreme Led Zeppelin-a postao je prvi britanski producent koji je snimio ,,ambijentalni zvuk” benda u studiju. U vreme Yardbirds-a je smislio tehniku ,,obrnuti eho” (reverse-echo – prvo se čuje eho, pa tek onda pravi zvuk). Page je fenomenalan gitarista u studiju, ali je na bini minimum tri puta bolji. Jednostavno je neumorljiv i stalno je improvizovao (retko ko je dva puta čuo isto izvođenje pesme “Stairway to heaven”). Pored gitare odlično svira mandolinu, bendžo, bas gitaru, harmoniku, sitar…

“The funniest thing is I listen on some of those bootleg albums, and I remember on two tours I wasn’t playing with one finger at all because I’d done damage to it. One time I’d ripped it on a fence or something, another time I got it crushed. So when I hear a wrong note, I think wait a minute… But, I wouldn’t have the nerve to do it now.”

Ostavite komentar: