M.O.R.T.: “Ni glazbu ni tekstove ne radimo po unaprijed određenim smjernicama, to onda ne bi bila umjetnost, već obrtništvo”


Sinjski sastav M.O.R.T. gostuje u zagrebačkom Vintage Industrial Baru, gdje će svirati zajedno s bendom Garage In July. Iskoristili smo priliku i kratko razgovarali s Mortovcima o iskustvima na Demofestu i RockOff festivalu, nagradi Porin, Zdenku Franjiću, Sinju…

Balkanrock: Bili ste pobjednici Jelen Demofesta 2013. i RockOff festivala 2014. godine. Što mislite da je bilo ono ključno što su prepoznali kod vas i vaše glazbe da ste baš vi bili odabrani?

M.O.R.T.: Mnogo je bendova imalo dobre pjesme. Uz glazbu je bio važan i stav i uvjerljivost na pozornici. Vjera da je ono što radimo dobro i da stvarno proživljavamo napisane stihove.

BR: Što su vam donijele te pobjede i kako danas gledate na ta iskustva od prije nekoliko godina?

M.O.R.T.: Demofest nam je donio profesionalno snimanje albuma, veliko samopouzdanje i odluku da se glazbom počnemo ozbiljnije baviti. Pokazalo se da je moguće da nas sluša velik broj ljudi, a ne samo prijatelji. RockOff je bio kao ulazak u višu ligu, pobjeda protiv iskusnijih bendova i puno vrćenja na radiju i spominjanja u mainstream medijima. Na oba festivala smo se prvenstveno došli družiti i zabaviti, steći nova poznanstva. Već bi nam i to puno pomoglo, bez osvojenih nagrada.

BR: Priča oko nagrade Porin već se godinama ne stišava, a nagrada je posebno kritizirana kada je rock glazba u pitanju. I vi ste bili nominirani pa nam recite nešto o iskustvima i kako uopće doživljavate tu nagradu.

M.O.R.T.: Nagrada Porin ima pravila koja su vrijedila prije 10 ili 15 godina. Danas scena drugačije funkcionira. Porin očito ne znači ništa osim zadovoljstva što vas je struka prepoznala. Ne daje vjetar u leđa kao dva prethodno spomenuta festivala. Problem je što glasači uopće ne poslušaju one za koje glasaju, tako da Porin dobijete kad vam više ne treba, kad već svi znaju za vas i kad su vaša najbolja ostvarenja i najveća energija odavno iza vas. Zaokružuje se na principu ˝za ove sam čuo˝ ili radi lobiranja, ne kvalitete.

BR: Smatrate li da glazba, tj. poruke koje se šalju tekstovima, mogu promijeniti nečije mišljenje? Je li se možda i vama nešto slično dogodilo?

M.O.R.T.: Teško je promijeniti nečije mišljenje, ali mislim da se puno ljudi prepozna u našim pjesmama, dobiju način kako izraziti nešto što dugo u njima čuči, a nisu znali kako ili su se strašili. Ljude se ne može mijenjati, možete mijenjati samo sebe. Ljudima možete samo otvoriti oči i pokazati im kakvi su zapravo.

BR: Vaši tekstovi pjesama su raznoliki – duhoviti, ljubavni, socijalni, s vjerskim motivima… Koliko se trudite da u sve njih ipak upakirate nekakve svoje ideje i da na kraju pošaljete određene poruke? Reagira li publika češće na tekstove ili na energiju kojom prštite?

M.O.R.T.: Ni glazbu ni tekstove ne radimo po unaprijed određenim smjernicama, to onda ne bi bila umjetnost, već obrtništvo. Tako da su tekstovi ono što se tada našlo u nama, nešto što nas je mučilo ili je sazrilo nakon dugog vremena.

BR: Imali ste priliku surađivati sa Zdenkom Franjićem kojega najčešće nazivaju dobrim duhom rock ‘n’ rolla. Kakav je dojam ostavio na vas i kakva su iskustva sa snimanja demo albuma „Vrhunsko dno“?

M.O.R.T.:  Zdenko još uvijek kopa i traži novu glazbu, možda je u zadnje vrijeme malo i snizio kriterije. Ali u vremenu interneta održava taj romantični pristup glazbi, ustrajan je i radi ono što voli.
Album smo mi snimili prije nego smo ga kontaktirali, on nam je pomogao da dođe do nekih portala, recenzija. I naravno da se tiska. Njemu je puno važnija sama ideja u glazbi, nego kvaliteta snimke.

Foto: Dominik Belančić

BR: Snimili ste popriličan broj spotova. Kako se snalazite tijekom snimanja? Radite li najčešće s istim ljudima? Možete li podijeliti s nama neke anegdote sa snimanja ili trenutke kojih ćete se još dugo sjećati?

M.O.R.T.: Najradije bi da nam drugi snime spot i donesu gotov. Kao na primjer za “Ninu”. Jednostavno u tome nismo dobri, a niti uživamo kao u sviranju. Tako da zapravo pokušamo da svako snimanje bude mali tulum. Pa se više potroši na hranu i piće, nego na tehniku, scenografiju i kostime. Nevio Smajić nam je radio najveći broj spotova i vjerojatno ćemo još koji put s njim surađivati.

BR: Jedni ste od osnivača udruge SUK, koja, između ostaloga, organizira i glazbena događanja u Sinju. Kako je došlo do ideje o udruzi i koje biste trenutke, događaje ili odluke izvojili kao najvažnije zbog kojih sinjska rock scena nije zamrla?

M.O.R.T.: Udrugu smo osnovali iz dosade, jer se u Sinju nije ništa događalo osim festivala SARS preko ljeta. Nakon više od šest godina možemo biti ponosni na puno toga. Najveći je fenomen festival Gljevstock na koji dođe nekoliko tisuća ljudi bez ikakve reklame ili većeg benda. Drago nam je da sada u gradu imaju klubovi koji organiziraju svirke jer su vidjeli da se isplati, pa mi ne moramo više. ;) Jedna jako važna stvar je prostorija za vježbanje bendova bez koje sigurno o Sinju ne bi pisali kao o rokerskom gradu.

BR: Možete li se zamisliti u svojim sedamdesetim godinama? Zamišljate li se tada i dalje na pozornici, poput Stonesa? Ili nešto potpuno drugačije?

M.O.R.T.: Ako budemo svirali, to će biti neki mračni klub u kojem ćemo svirati akustični blues. Ako ne budemo, onda negdje bogu iza nogu na svojoj maloj farmi, život u skladu s prirodom.

BR: Danas nastupate u Vintage Industrial Baru, zajedno s bendom Garage in July. Što publika može očekivati?

M.O.R.T.: Vintage je klub u Zagrebu koji nam najviše odgovara, točno na razmeđi alternative i mainstreama. Pozornica je niska, publika i bend lako postanu jedno, bude dovoljno vruće, ali se opet može disati. Tako očekujemo da će struja teći kroz ogradu u oba smjera i da će sve eksplodirati pri kraju koncerta.

Ostavite komentar: