LSD and the Search for God u Zagrebu: Prosječan koncert izvrsnog benda

lsd and the search for god
U zagrebačkoj Močvari je 23. rujna koncert održao psihodelični shoegaze bend LSD and the Search for God iz San Francisca. Kao predgrupa nastupao je domaći izvođač Manmachine. Iako je večer bila hladna, a klub udaljen popriličan broj koraka od tramvaja, uspjela se skupiti nekolicina ljudi koja zna za bend još iz ponovnog uspona shoegaze žanra prije par godina. Na krilima tog novog vala shoegazea dolaze mnogi bendovi iz Californije koji vežu sunčane stihove o plažama i muljavi, nadistorziran zvuk shoegazea. Baš ta nekolicina ljudi je bila svjedok ogromne razlike između studijskih verzija pjesama i live nastupa.

Minimalna cijena ulaznice je kako tako uspjela privući ljude na koncert, ali naravno opet ljudi dolaze prekasno na koncerte i opet se satnica ne poštuje. Ljudi koji jučer nisu došli na vrijeme na koncert, tj. na predgrupu, imali su velike sreće što nisu morali slušati Manmachine.

Manmachine su Goran Uroich i njegov Roland XP50. Na prvo slušanje preko Bandcampa mogu se čuti utjecaji 80-ih i klasične ritam mašine. Muzika koja podsjeća na synth pop miješan s industrialom. Sve u svemu prihvatljivo. Tu dolazimo do prvog negativnog dijela večeri. Manmachine uživo zvuči kao netko tko jako loše pjeva karaoke preko jako loše verzije karaoke pjesme. Produkcija pjesama na minimumu, pjesme kao da su sklepane na brzinu koristeći prvo što taj Roland XP50 može ponuditi, a suhi vokal bez ikakvog efekta tjera ljude van na još jednu cigaru. Sve se to odužilo i glavni bend je već kasnio oko pola sata.

LSD and the Search for God je bend iz San Francisca koji je stekao kultni status istoimenim albumom. Odmah nakon izdavanja albuma kreću na razne turneje na kojima prate svoje idole počevši od Sonic Booma do Telescopesa. Novi album se čeka dosta dugo i izlazi tek 2015. godine. Kritika ga odlično prihvaća i opet kreću na turneju. Gledajući kontinuitet koncerata, bend odrađuje intenzivnu europsku turneju na kojoj posjećuju i Zagreb. Sviraju “(I Don’t Think That We Should) Take it Slow”, “Let it go”, “This time” i prolaze kroz svoju cijelu diskografiju. Vidjeti umoran bend na pozornici odmah smanji dojam koncerta. Pogotovo pjevačica koja je cijeli koncert stajala na mjestu bez ikakvog pogleda prema publici ili ikakvog kontakta. Sve je izgledalo kao odrađeni koncert samo kako bi mogli dalje otići i odraditi turneju.

Najviše ovacija publike dobivaju na najpoznatijoj stvari “Starting over”. Problem koncerta je muljav zvuk zbog kojeg se vokali nisu apsolutno ništa čuli, a cijeli bend je za shoegaze bio mrvicu pretih. Od shoegazea se očekuje da prodrma tijelo zvukovima. Nešto tako slično je uspio postići A Place to Bury Strangers, baš u istom prostoru. Završavaju s novom pjesmom, ostavljaju instrumente na pozornici i odlaze bez ijedne izgovorene riječi.

Tmuran i mlak koncert koji je prošao u sekundi bez ikakvog dijela koji se izdvajao. Očekivao se psihodelični koncert s puno vizuala i mnoštva kolaža napravljenih od raznih zvukova. Publika je ostala uskraćena za sve. Sve je moglo bolje završiti da je zvuk bio na razini studijskih verzija pjesama. Možda će ovaj bend opet doći u Zagreb i možda će to biti na početku turneje, pa ćemo tek onda moći zapravo čuti kako zvuče kada su donekle svježi.

Ostavite komentar: