Ljubav Mastodona i Zagreba dobila novo poglavlje

Mastodon / foto: Marko Plečko

Prog prvaci iz Atlante sinoć su četvrti put posjetili Zagreb. Od onog prvog posjeta iz 2011., kada su nekim čudom zalutali na treći stage INmusica, dosta se toga promijenilo i bend je debelo zakoračio u mainstream, pa tako danas Mastodon može slušati otprilike svatko tko sluša muziku sa distorziranim gitarama u nekom obliku. Zaokret koji je započeo sa albumom “The Hunter” i nastavio se preko “Once More ‘Round the Sun” rezultirao je rasprodanim velikim pogonom Tvornice. Novi album, “Emperor of Sand”, isporučio je još jednu dozu hitoidnih refrena koje je, sudeći po sinoćnjim reakcijama, publika izvrsno prihvatila.

Kvelertak

Ovaj put smo zahvaljujući organizatorima Los Angeles Agency dobili još jedno vruće ime u paketu, norveški Kvelertak koje je u odnosu na Mastodon ovih dana dosta teže ‘uhvatiti’ u ovom dijelu svijeta. Riječ je o bendu sa tri albuma iza sebe, cijelo vrijeme su tu negdje na granici undergrounda i većeg komercijalnog uspjeha, što će se možda promijeniti nakon svjetske turneje na kojoj nastupaju kao predgrupa za Metallicu. Na tom mjestu su zamijenili Gojiru i Mastodon kojima je upravo to bila jedna od najznačajnijih prekretnica na putu prema punjenju nešto većih dvorana.

Kvelertak su nastupali u Zagrebu 2010. godine u Močvari, kada su pred šačicom sretnika predstavili prvi album. Par godina kasnije nešto drugačija priča: ispunjena Tvornica i dosta ljudi koji su se tu našli isključivo zbog njih, dakle neke stvari su u međuvremenu napravili dobro. Kvelertak su određeni spoj estetike hard rocka i black metala, koji na kraju ipak više prevagne na rock stranu. Bend ima tri gitarista, tako da su se uz činjenicu da je svaki od njih imao Orange full stack iza sebe poprilično stisnuli na pozornici. To ih nije spriječilo da odrade sjajan nastup. Dapače, njihov set od sat vremena je potvrdio da se ovdje nije radilo samo o predgrupi za Mastodon, bio je to koncert dva headlinera. Nije se mogao uočiti nijedan od simptoma predgrupe, pa je tako i zvuk bio odličan, po najstrožim kriterijima u najmanju ruku zadovoljavajući. Setlistu su činile uglavnom stvari sa zadnjeg, meni osobno najzabavnijeg albuma “Nattesferd” gdje su redefinirali svoj zvuk i provukli ga kroz ‘1985 filter’. S navedenim se vjerojatno neće složiti kolege poput Luke Sinkovića koji bend prate nešto dulje i uglavnom su pobornici prvog albuma, ali našlo se na setlisti i par stvari za njih, tako da bi ovim koncertom trebali svi biti zadovoljni. Kvelertak, odličan 5.

Mastodon

Nakon polusatne pauze Mastodon sada već tradicionalno otvaraju set prvom pjesmom zadnjeg albuma, u ovom slučaju “Sultan’s Curse“. Prednji dio publike je u odmah pao u trans, da bi sa nizom “Divinations“, “The Wolf Is Loose” i “Crystal Skull” nastao totalni delirij. Stare stvari, mokri san svakog fana Mastodona, prekinute su sa “Ancient Kingdom“, što bi u pravilu nagovještavalo niz novijih i mekših stvari. Očekivalo bi se da će to rezultirati smirivanjem situacije, ali interakcija publike i benda kao da se samo pojačavala. To se vidno odrazilo na bend pa Troy nije izdržao ne reći kako je Zagreb najbolja publika na dosadašnjoj turneji, a svatko tko je pratio nastupe Mastodona u prošlosti zna kako tu u pravilu nema previše priče i izlizanih fraza. Setlistom je odlično izbalansiran novi, post-Hunter materijal sa prva četiri albuma, ali ako izuzmemo faktor reakcije publike koja je sve jednako prihvatila, razlika je u samom sadržajnom kontekstu očita. Mastodon se od jednog metal giganta s početaka srozao na poprilično jednostavne strukture koje kao rezultat imaju uglavnom prosječne i predvidljive pjesme. Osjetan je zamor materijala kod Brenta Hindsa koji kao da je prepustio većinu odluka Kelliheru, čijih je 90% riffova na zadnjem albumu. Brann na bubnjevima djelomično izvlači većinu toga briljantnim sviranjem, ali za brze fillove i majstorije poput njegovih dionica na recimo “Mother Puncher” u novom materijalu jednostavno nema mjesta jer su riffovi potpuno drugačije, jednostavnije strukture.

Jedan od čudnijih prijelaza je tako bio iz već kultne “Oblivion” u Foo Fighters meets Queens of The Stone Age singl “Show Yourself“, koliko god nam ta stvar bila zabavna, ili guilty pleasure za one koji se boje to priznati. Mastodon je iz ozbiljnog benda prešao u zabavu za širu publiku i na koncertu se taj prijelaz najviše osjeti. Večer je privedena kraju klasicima “Mother Puncher“, “Circle of Cysquatch” i “March of the Fire Ants“, koji su iz zagrebačke publike izvukli maksimum, a ostalo je taman dovoljno snage za dozivanje na bis koji se, vrijedi napomenuti, nije dogodio ni na jednom datumu sjevernoameričkog dijela turneje. Tako se ponovio scenarij koncerta iz 2015. i večer je zaključena s “Blood and Thunder“.

Na kraju samo još vrijedi konstatirati kako je zvuk bio jako dobar, što s Mastodonom često zna biti ‘hit or miss’. Osobno sam ih gledao peti put i, iako vjerojatno ništa neće nadmašiti prvi koncert i setlistu iz 2011., ovo je bez sumnje bio još jedan u nizu sjajnih nastupa. Nadu da će bend nadmašiti ranije uratke smo već izgubili, ali ovakav spektakl nakon svakog novog albuma možemo sa zadovoljstvom potpisati. Do sljedećeg puta…

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: