Lada Furlan Zaborac (The Bambi Molesters): “Našu glazbu doživljavam kao poeziju”

Lada_Furlan_Zaborac

O predstojećim svirkama u Srbiji, seriji “Breaking bad” (Čista hemija), politici i njihovom najubojitijem oružju, zvanom surf-rock, popričali smo sa prvom i jedinom damom hrvatskog sastava The Bambi Molesters, Ladom Furlan Zaborac.

BR: Sutra i prekosutra svirate u Novom Sadu i Beogradu. Šta publika na tim koncertima može očekivati od vas?

Lada: Pa, dolazimo u proširenoj postavi, to znači da je naša četvorka “pojačana” s klavijaturama i brass sekcijom. Luka, Andrej i Ozren s nama su već neko vrijeme, ali publika nas u Novom Sadu i Beogradu još nije imala prilike čuti uživo u ovoj postavi. Inače, to je postava u kojoj smo snimili dvostruki live album “A Night in Zagreb”, tako da evo, tko nije imao priliku čuti i vidjeti to izdanje, sad to može učiniti uživo. Kao i kad su sve druge svirke u pitanju, nadamo se da ćemo se i mi i publika dobro provesti.

BR: Kako objašnjavate to da ste se, čini mi se, “morali” najpre probiti vani, kako bi interes hrvatskog, a i regionalnog auditorijama za Vama osetno porastao?

Lada: Mi to nismo doživljavali kao nešto što smo “morali”, nego su se eto stvari tako posložile u našem slučaju. Prirodno je da bend ide tamo gdje ima publiku i gdje ima klubova. Stvari su se ovdje nekako izjednačile s interesom vani početkom 2000-tih, vjerojatno je tome doprinijela i cijela priča oko albuma “Sonic Bullets” i suradnje s R.E.M.-om. Vrsta glazbe koju sviramo nije nešto što su ljudi ovdje odmah mogli “smjestiti” u svoje mentalne mape. Publiku smo morali osvajati korak po korak, ali zato je ujedno sve to bilo i zanimljivije.

BR: Jeste li nekada razmišljali, ili pričali unutar benda: “Kako bi sve ovo što sada radimo zvučalo sa vokalima?”

Lada: Kad smo počinjali, (davne 1994. god.), svirali smo i vokalne stvari. Zapravo, svirali smo nekakvu mješavinu garage-punk/sixties/surf glazbe. Na koncertima Dalibor redovito otpjeva pokoju pjesmu. Međutim, shvatili smo da se najbolje izvođački i autorski izražavamo u instrumentalima, tako da smo se profilirali u tom smjeru. Kad smo poželjeli raditi vokalne stvari, napravili smo i bend i album s Chrisom Eckmanom, pa smo kao The Strange 2004. godine objavili “Nights of Forgotten Films”. To naravno nisu The Bambi Molesters s vokalom, nego neki sasvim drugačiji bend, ali evo, to je bio naš “izlet” na tu stranu.

BR: Muzičari često privatno slušaju žanrovski drugačiju muziku od one koju prave. Da li je to slučaj i sa Vama?

Lada: Pa, svi slušamo najrazličitije žanrove, i mislim da se to primjećuje u glazbi koju stvaramo. Za odgovor na ovo pitanje možda bi bilo najbolje da poslušate neki od cd-a koje imamo u kombiju. Na njima je sve i svašta, od starog soula, preko nekih opskurnih indijskih stvari iz šezdesetih, new wavea, reggae, garaže, nemam pojma čega sve tu nema. Uglavnom, u glazbi se ne treba ograničavati.

BR: Kako se pripremate za koncerte i turneje uopšteno? Postoji li neki posebni ritual pred nastup, vežbe, meditacija…?

Lada: Nema tu velikih priprema. Kad sjednemo u kombi, kao da se desi neki “klik” i svi smo automatski u tom filmu.

BR: Kako gledate na trenutnu poziciju surf-rocka u svetu? Mislite li da je taj pravac ozbiljno potisnut od strane drugih, komercijalnijih “varijanti” gitarske muzike?

Lada: Surf je doživio određeni “preporod” s filmom “Pulp Fiction”, i nakon nekog vremena se ponovno vratio u neku svoju prirodnu sredinu. Radi se o instrumentalnoj glazbi i čini mi se da ona nikada ne može biti baš neki veliki mainstream, upravo zato što nije “na prvu”, nego zahtijeva slušanje i/ili neku određenu količinu razmišljanja, pa makar se radilo samo o maštanju. Surf ima svoju publiku, a čini mi se da ima i sve veći broj bendova. Evo, nedavno smo svirali na surf festival u Amsterdamu. To je jedan od dva europska surf festivala koji su pokrenuti unatrag pet-šest godina.

BR: Da morate, koje bi izdanje posebno izdvojili i zbog čega?

Lada: Pa… možda ovo posljednje, dvostruki live album + DVD s koncertnim filmom “A Night in Zagreb”. Radi se o kompletnom presjeku svega što smo dotad napravili, snimljeno je sasvim uživo na samo jednom koncertu i mislim da nas savršeno predstavlja. Pjesme su zabilježene onako kako sada zvuče (u proširenom sastavu). Kad se sjetim koliko smo se oko produkcije čitave stvari naradili i kako je sve super na kraju ispalo (a u nekim trenucima se činilo da od svega neće biti ništa), jako sam ponosna na sve nas, kako smo cijelu tu stvar lijepo zaokružili i doveli do kraja.

BR: Vest da će se vaša pesma “Chaotica” naći na soundtrack-u popularne serije “Breaking bad” je digla poprilično prašine. Možete li našim čitaocima približiti sam tok te saradnje, od trenutka kada ste kontaktirani, pregovaranja, do prihvatanja njihove ponude?

Lada: Produkcija serije odlučila se za našu pjesmu vrlo vjerojatno zato što je netko od glazbenih “supervizora” ili čuo za bend ili je naš fan. Kontakti su s njihove strane išli preko našeg publishera i to je bilo to. Nije bilo puno pregovaranja, jer se radi o odličnoj i jako gledanoj seriji. Ako pogledate tu epizodu, inače 12. epizodu u V sezoni (zove se “Rabid Dog”), vidjet će te da je korišteno gotovo dve minute pjesme, i da je puno truda uloženo da montaža prati njenu dinamiku. Mi smo bili jako zadovoljni s time, jer “Chaotica” nije korištena samo kao puka glazbena pozadina, nego kao svojevrsna filmska figura stila.

BR: Vi ste jedan od retkih bendova koji od svog nastanka svira u istoj postavi. Verujem da to daje određene prednosti i da lakše “čitate” jedni druge kada krenete sa pravljenjem pesama?

Lada: Definitivno nam je to prednost. Lakše se “čitamo” i svirački i kao ljudi. Mislim da se to osjeti u našoj svirci, a i u kombiju je lakše dijeliti kilometre s poznatima (smeh).

BR: Verujete li da, svirajući instrumentale u kojima se, očigledno, najbolje pronalazite, mnogo lakše dopirete do slušaoca, nevažno odakle on potiče i kojim jezikom govori?

Lada: Može biti da je tako. Doista nam nije potreban “prijevod”. Ja nekako našu glazbu doživljavam kao poeziju, kao uobličenu apstrakciju koja kod slušatelja u konačnici uzrokuje neke njegove vlastite misli, ideje, ali opet na tragu atmosfere koju smo mi stvorili.

BR: Kakvi su Vaši lični stavovi po pitanju muzičara koji “druguju” sa politikom, strankama i njihovim kampanjama?

Lada: Neki od njih to rade zbog svog vlastitog stava, neki rade zbog love. I to su sve regularni razlozi, ne bih čak išla toliko daleko da ocjenjujem koji je od njih iskreniji. Mi nismo dosad osjetili poveznicu s bilo kojim političkim programom ili strankom, pretpostavljam da smo po pitanju politike nezainteresirani. To ne znači da nemamo svoje stavove, nego da ne miješamo stvari koje nemaju veze jedna s drugom. Moje osobno mišljenje je da su umjetnost i politika dvije totalno suprotne stvari, koje pokreću sasvim različite moždane funkcije i da su nespojive. Jedna isključuje drugu i obrnuto.

BR: Postoje legendarni koncertni prostori u kojima je beležena atmosfera s nastupa mnogih kultnih rok umetnika, poput Hammersmitha, CBGB-a, Budokana… Koji bi to prostor bio gde bi Vi žarko voleli da svirate?

Lada: Pa, trenutno u CBGB-u možemo otići jedino kupiti cipele ili nešto tako, ako se ne varam (smeh). Situacija s klubovima i vani postaje sve lošija u smislu da se nezavisni klubovi zatvaraju, a ostaju oni korporativni, ma koliko se “indie” činili, koji guraju vlastite bendove i interese. Mi smo u ovih dvadesetak godina obišli puno i manjih i većih klubova, i svi su oni prilika da se određene večeri, u određeno vrijeme, desi nešto čarobno. Ponekad se upravo ona manje razvikana mjesta pokažu kao najbolja.

Ostavite komentar: