Kraj zagrebačkog koncertnog ljeta uz Manu Chao

Foto: Arhiva (Nemanja Đorđević)

Foto: Arhiva (Nemanja Đorđević)

Danima su uporna kiša, crni oblaci i opća hladnoća tjerali vlasnike karata zagrebačkog koncerta Manu Chaa na grozničavo proučavanje vremenske prognoze. No unatoč zlim slutnjama, četvrtak je osvanuo kao ugodan dan kojeg je desetak tisuća ljudi odlučilo okončati na Velesajmu.

Taj Velesajam se, kao potpuno novo idejno rješenje za održavanje većih koncerata, pokazao punim pogotkom. Nalazi se dovoljno blizu civilizacije za normalan povratak kući ili daljnji nastavak tuluma, a opet je dovoljno izoliran da poštedi susjede kasnonoćne buke. Osim toga, raspored paviljona koji okružuju „koncertni prostor“ na zanimljiv način stvara gotovo pa vakuum koji ne propušta zvuk. Zbog toga bi Velesajam (koji ionako propada i zjapi prazan) svakako trebalo uvrstiti na koncertnu mapu sljedećeg ljeta.

A u želji da produži pozitivne vibracije ovog ljeta, uz pola sata zakašnjenja, na pozornicu se popeo Manu Chao. Početak koncerta kasnio je najviše zahvaljujući općoj hrvatskoj kulturi dolaska na neki događaj u zadnji čas. Od velike pomoći nije bio ni (pre)mali broj redara na ulazima koji su dodatno usporili stvar.

No unatoč tim sitnim problemima, u 22 sata se s pozornice zaorilo: „Zagreb! Dobra večer, bre!“ (smijeh), a ubrzo su krenuli i prvi taktovi dobro poznate glazbe popraćene sirenama, alarmima i ostalim dodacima. Val pozitivne energije, dobrih vibracija i rasplesane bezbrižnosti krenuo je s pozornice i zapljusnuo spremnu publiku. Energija četveročlanog benda stopila se s energijom slušatelja. Barikade između fan pita i regularnog dijela publike postale su nebitne jer ih je mnoštvo ionako krenulo preskakati, a čaše pune piva letjele su na sve strane.

manu_chao1Dok su se na pozadinskom platnu vrtjele (uglavnom satirične i političke) karakteristične animacije, oni su neumorno i bez ikakvih pauza među pjesmama svirali, pjevali i plesali. Izvedeni su neki od najvećih hitova sa najpoznatijih albuma, ali set lista bi se najjednostavnije mogla opisati kao „Manu Chao medley“ sa povremenim izletima u period Mano Negre. Mnoge pjesme izvedene su u obnovljenom stilu s mnogo gitarističkih solaža koje je predvodio magični Madjid Fahem, a nerijetko su i više stvari ili refrena spajali u jednu produženu verziju. To je bilo zanimljivo iskustvo, ali i dvosjekli mač jer se u nekim trenucima činilo da sve pjesme zvuče isto. Nakon sat i trideset minuta regularnog dijela koncerta bend je uzeo „pauzu“, ako tako možemo nazvati izbivanje kraće od dvije minute, a zatim je uslijedio još jedan pakleni set pjesama. Nakon dodatnih četrdeset i pet minuta čiste energije već su i mnogi u publici počeli odustajati, ali Manu Chao i bend su se nakon „odmora“ (ajde, ovaj put ih nije bilo barem tri minute) odlučio vratiti na još jedan bis. Cjelokupna „La Ventura manifestacija“ trajala je tako puna dva sata i četrdeset minuta!

Teško je reći da li se na kraju publici bilo teže oprostiti od benda ili ipak bendu od publike. Manu Chao očito je izvođač velikog srca (i ovoga puta koncert je imao humanitarnu notu) te pun ljubavi i zahvalnosti koje voli dijeliti. Kada bi u “Guinnessovoj knjizi rekorda” postojala kategorija „najviše puta izgovorena riječ hvala po minuti“, tada bi ju Manu Chao na ovom koncertu zasigurno osvojio. A koliko ga domaća publika voli pokazuje rasprodanost i ovog četvrtog nastupa u Hrvatskoj.

Ostavite komentar: