Kob (Prognan): ‘Nije sve tako crno’

Vukovarski black metal bend Prognan osnovan je 2008. godine i od tada su izdali jedan demo album (“Follow the Blind”) i dva EP-ja (“Vuk” i “Jama”). Postava je često mijenjana te su sadašnji stalni članovi jedino Kob (vokal, gitara) i Izrod (gitara). Pjevač i gitarist koji se krije pod pseudonimom Kob govori za BalkanRock o novom EP-ju „Jama“, inspiraciji, svirkama, stanju black metal scene u regiji te o radu na novom albumu.

BR: Nekoliko puta mijenjali ste postavu benda. Što je dovelo do toga?

Kob: Neki glazbenici nisu shvaćali viziju benda i nisu napredovali do stupnja na kojem smo mi sada, bubnjar je otišao u Makarsku, a inače smo do sada promijenili dosta članova. Onda nam se više nije dalo zajebavat kad nas je ostalo samo dvoje jer svaki put kad nađemo nekog novog treba početi sve ispočetka. Od ove godine smo dvojac, a za svirke nađemo session članove.

BR: S obzirom da black metal važi za ekstremni i nekomercijalizirani žanr, kakva je njegova recepcija u Vukovaru, Slavoniji pa i u Hrvatskoj?

Kob: U Vukovaru je jako slaba scena i mi smo ušli u povijest kao prvi black metal bend iz Vukovara. Osječki Bustum i mi jedini smo aktivni black metal bendovi u Slavoniji koji nešto rade, a i u Hrvarskoj ih je malo, možda pet-šest što ih vrijedi spomenuti. Ali publike ima, portala, radija i ljudi koji su voljni praviti svirke o svom trošku i na svoju ruku, njima skidam kapu. To mi malo imponira jer smo dobili dosta ponuda za svirke, nisam se nadao da nas tolliko ljudi sluša… Balkan (a među njima i Hrvatska) je prostor s najviše samoprozvanih kritičara, ako mogu nadodati, svi se prave da sve znaju i laju i seru, a slabo slušaju domaće bendove. Ja sam tvrdio i dalje tvrdim da Balkan nudi odličnu glazbu… No ljudima je draže stajat vani kada je neka svirka, nego platiti upad i podržati bend. Ipak, ima ljudi koji dolaze, podržavaju i slušaju, nije sve tako crno…

BR: Jedan ste od rijetkih slavonskih bendova koji su dosta svirali izvan Hrvatske. Kakva su iskustva?

Kob: Svirali smo više van Hrvatske nego u Hrvatskoj. Zapravo svuda na Balkanu, osim u Bosni i Hercegovini i Mađarskoj. Kada snimimo novi album planiramo odraditi što više koncerata i ispromovirati to kako treba i spada, možda i neku turneju ako se prilika pruži. Najteže je srediti koncert na domaćem terenu, u početku smo pokušavali kontaktirati neke organizatore i većina ih se čak i ne javi. Lakše ide vani, ljudi su nekako opušteniji, naša iskustva su odlična gdje god da smo svirali. Nadam se da će jednom i kod nas doći takvo vrijeme. U Makedoniji na Balkanblot festivalu bilo je recimo 400-500 ljudi i dočekali su nas odlično. I općenito malo bendova iz Hrvatske ide van svirati…

BR: Koliko često svirate sada kada vas je samo dvoje stalnih članova u bendu?

Kob: U zadnje vrijeme baš i ne sviramo često zato što smo odlučili ovako: skoro 5 godina postojimo i bio bi red da se snimi album. Samo nas je dvoje u bendu i za svaku svirku se stalno treba uvježbavati pjesme sa session glazbenicima. Cilj nam je predstaviti se što bolje možemo i da zvučimo što bolje možemo, da iskoristimo maksimalno naše mogućnosti, a budući da svaki put imamo maltene druge članove, sve moramo ispočetka i ode nam na to dosta vremena. Sad nam je glavni prioritet album.

BR: Iako ste nedavno izdali EP „Jama“, već radite na novom albumu?

Kob: Da, radimo na prvom albumu koji još nema ime, u fazi je stvaranja. Za prijašnji EP trebalo nam je oko 2 mjeseca da ga snimimo, a, računajući oprimistično, dobra prognoza je da ćemo ovaj snimiti za godinu dana (smijeh). Napravljeno je već dosta tekstova. Do sada smo većinu stvari radili na našem jeziku, a onda smo odlučili napraviti album na engleskom. Bit će možda jedna-dvije stvari na domaćem. To je zato da možemo jasnije prenijeti svoju poruku širem krugu ljudi. Nas dvojica se nađemo u zadnje vrijeme i razgovaramo o idejama, gitara u ruke, zatim olovka i papir. Tako je najbolje, nema toliko utjecaja drugih, smirena je atmosfera. Na albumu će biti oko deset pjesama i ništa nećemo ostaviti slučaju. Zato će trebati dugo dok se to sve ne snimi. S „Jamom“ se vidi razlika od prijašnjih stvari, a s albumom će biti još veća razlika – odlučili smo se na filozofske teme: nihilizam i smrt, malo usporiti tempo, odraditi neke progresivnije riffove, prikazati se u novom ruhu, ali da i dalje to bude Prognan. Cilj nam je predstaviti društvo kakvo je danas – pogled pojedinca na današnje okruženje.

BR: Na EP-ju „Jama“ gostovalo je nekoliko ljudi. Kako je došlo do te suradnje?

Kob: Na „Jami“ je gostovalo dosta ljudi, a čini mi se da će tako biti slučaj i s albumom. Mi smo snimili svoje, a za ostalo pozvali goste. Na „Jami“ imamo gostujući ženski vokal, violinu i klavir. Htjeli smo postići da ovo izdanje bude prihvatljivije i posebno smo se potrudili oko tekstova. Helena Bučko bila je vokali za pjesmu „Grob“, totalni kontrast, nježni vokal i radila je klavijaturistički aranžman za tu stvar. Ana Bučko je to odsvirala i pomogla pri aranžmanu. Za to je postojala ideja od prije, htjeli smo probati nešto drugačije i sasvim slučajno smo to i realizirali. Helena je odličan ženski vokal, njena sestra Ana svira klavir pa je to bilo to. Znači, ideja je postojala, samo smo tražili prave ljude.

BR: Odakle crpiš inspiraciju za pisanje tekstova?

Kob: Tekstove pišem kako mi dođu, inspiraciju danas je zaista lagano naći ako je tražimo okolo. Živimo u usranom svijetu i mislim da je to dovoljno dobra i opširna tema za pisati. Sve tekstove do sad što smo pisali se odnose na pogled pojedinca prema društvu, svjetonazoru, religiji, ljudima… uglavnom, prema svemu. Na novom albumu smo posebnu pažnju obratili na njih, malo je zajebanije za nas se izraziti na engleskom jeziku, ali taj smo si cilj postavili i odradit ćemo ga. Isto tako, tekstovi su na neki način odraz mene u datom trenutku, bio to revolt prema nečemu, melankolična nostalgija ili nešto sasvim treće, npr. pjesma „Desperate Cry“ je vrlo intimna pjesma, posvećena mom prijatelju koji se ubio.

BR: Što vas je potaknulo da se na „Jami“ toliko oslonite na književnost? Pimjećuju se različiti utjecaji: Ivan Goran Kovačić, Ivo Andrić, Branko Radičević…

Kob: Što se poeme „Jama“ tiče, ideja je još od prije postojala, zapravo na toj ideji smo napravili ostale pjesme na tom EP-u. Prvi put kad sam ju pročitao bilo je ono: trnci su me prošli i rekao sam sebi da je ovo nešto najbolje što sam pročitao do sad. Tema je škakljiva pa ju nismo odmah odradili, bojali smo se da drugi ne shvate pogrešnu poruku. Ali smo ipak na kraju odlučili napraviti naš tribute toj odličnoj poemi i ispalo je dobro, upravo se ta stvar svidjela mnogima. Stih „dođe doba da pođem u groba“ je moja ideja, nisam ni znao da sam postao falsifikator! Na kraju su me neki ljudi uputili da se pojavljuje sličan stih u jednom pjesmi od B. Radičevića “Kad mlidijah umreti”, koju sam čitao davnih dana i totalno zaboravio na nju, mora da je ostalo podsvjesno u glavi (smijeh). Andrićevi stihovi jako su dobri, predstavljaju ono što se danas događa oko nas i zato i koristimo književnost kao inspiraciju.

Ostavite komentar: