Josipa Lisac u Lisinskom – Ispočetka započet će sve?

Josipa Lisac, foto: Sarah Agić

Neočekivana histerija oko koncerta Josipe Lisac u Lisinskom je zasigurno jedna od ljepših koncertnih priča u zadnje vrijeme. Nakon što je zakazala prvi koncert u Lisinskom, karte su rasprodane u rekordnom roku. Nakon što se isto dogodilo i za drugi koncert, Josipa je ipak povukla kočnicu, makar bi vjerojatno rasprodala i treći. Moram priznati da mi je bilo strašno drago radi činjenice da ipak postoji određeni krug ljudi koji i nakon svih ovih godina cijeni izvođače poput Josipe Lisac i što je očito postojala glad publike za njenim koncertom. Još mi je draže bilo vidjeti nakon ulaska u Lisinski kako u publici ima veliki broj ljudi kojima broj godina ne prelazi 30. Kao i uvijek, koncert je bio posvećen Josipinoj neprežaljenoj ljubavi Karlu Metikošu, no ovaj put je koncertima obilježila i pola stoljeća rada i zalaganja.

Lijepo iznenađenje je Josipa priredila odmah na početku, sjetivši se rock-opere „Gubec-Beg“ iz koje je izvela „Janino ludilo“ samo uz pratnju klavira. Nakon toga, polako su se pridruživali i drugi članovi benda, sve redom stari prokušani Josipini suradnici poput Borne Šercara na bubnjevima, basista Davor Črnigoja (po Josipinim riječima upravo joj on od prisutnih najduže „čuva leđa“) ili Davora Doležala na gitari. Dečki (uz iznimku Tonija Starešinića) su se povukli sa strane jedino prilikom gostovanja grupe Chui pri izvedbi „Tebi putujem“.

„O jednoj mladosti“ je „ispucana“ neočekivano rano te, unatoč tome što je pobrala zasluženi aplauz, vjerojatno bi puno bolje sjela u finale koncerta. Dosta pjesama je bilo izvedeno u gotovo čistim jazz aranžmanima, sa sporijim tempom, i vrlo decentnim gitarom i bubnjevima što je omogućavalo Josipu Grahu na trubi ili Gojku Tomljanoviću na klavijaturama da često iskoče u prvi plan („Dok razmišljam o nama“, „Magla“). Čak i možda najveći Josipin hit iz 80-tih „Danas sam luda“ je izveden s naglaskom na ekspresivnosti, a ne ritmu i zaraznosti refrena. S druge strane, „Hir, hir, hir“ ili „Ja bolujem“ su „otprašeni“ u punokrvnim rock aranžmanima.

Nisam ljubitelj aranžmana u kojima se pjesma stavlja u službu vokalnih demonstracija pjevača ili virtuoznosti benda. Nažalost, jedna od meni omiljenih „Gdje Dunav ljubi nebo“ je ovaj put „pala“ kao žrtva takvog pristupa. Možda je nekome sjela ovakva verzija sa francuskim prizvukom pretrpana Josipinim vokalnim akrobacijama u kojima se izgubilo dosta od originalne strukture ovog remek-djela. Meni, nažalost – nije. Ako ćemo još cjepidlačiti, nedostajao mi je još poneki klasik tipa „Što me čini sretnom“ ili „Hazarder“. Mlađima u publici i svima koji se tek upoznaju s opusom Josipe Lisac bi sigurno bilo drago i da su čuli jednu od njenih najvećih hitova „Na, na, na“.

Dosta se pričalo o tehničkim problema u Lisinskom za vrijeme prvog koncerta, tako da je i sama Josipa Lisac priznala kako je prvu pjesmu otpjevala „na suho“, odnosno bez monitora. Većih tehničkih problema ovaj put nije bilo, no Lisinski mora bolje što se tiče zvuka, pogotovo kad je riječ o vrhunskim vokalima tipa Josipe Lisac. Tko je bio prisutan na neprežaljenom Chrisu Cornellu zna kako jedan vrhunski vokal može zvučati u Lisinskom uz kvalitetnu tehničku pripremu.

Mnogi će reći – Josipa Lisac je najveća vokalna diva ovih prostora. Svakom gestom, pokretom (makar samo uzela i gutljaj vode) i stavom odaje dojam elegancije i zaziva neka prošla vremena. Veliki dio tog imidža je i njena vizualna pojava, a ovaj put je zasjala s vatreno-narančastom bojom kose i haljinom koju bi se komotno moglo proglasiti samostalnim likovnim djelom. Josipa je pomalo „balaševićevski“ ispričala mali uvod u svaku pjesmu. Iako su mnoge od tih pričica bile dosta zbrda-zdola, ipak je sve to skupa bilo neodoljivo simpatično jer Josipa je u njima uvijek svoja i u stanju je s nevjerojatnom teatralnošću ispričati svaku anegdotu iz svog života.

Naravno, poslije „standing ovationa“ u Lisinskom uslijedio je i bis koji se sastojao od „Ležaj od suza“ i „Ispočetka“. U jednoj od svojih pričica između pjesama, Josipa Lisac je ispričala i anegdotu o silnim taksistima koji ju voze, a koji nisu uopće svjesni kako još uvijek pjeva i aktivno se bavi muzikom. Iako to nije eksplicitno rekla, osjetilo se da se Josipa na neki način boji marginalizacije i zaborava. S obzirom na to, zapitao sam se je li odzvanjanje refrena „Ispočetka započet ću sve“ na kraju koncerta bila i poruka svima prisutnima u Lisinskom. Možda nas već iduće godine dočeka novi album, kazališna predstava, rock-opera ili nešto treće. S Josipom Lisac nikad ne znaš.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: