Jinx u Tvornici kulture: sigurna i uigrana “demonstracija moći”

Jinx / foto: Sarah Agić

Neposredno prije koncerta Jinxa u zagrebačkoj Tvornici kulture po glavi mi se vrtio citat iz recenzije njihove kompilacije „Retro“ iz sad već davne 2002. godine. Možda ću ponešto promašiti točan citat, no rečenica je otprilike bila: „Kakva je tuga slušati Jinxe na ovoj kompilaciji!“. Da ne bude zabune, sama rečenica se nije odnosila na kvalitetu samih pjesama i kompilacije, već upravo suprotno. Tuga je bila u tome što se jedan izvrstan i unikatan bend u kojem većina članova još nije ni napunila 30 godina oprostio sa upravo tom „best of“ kompilacijom i prestao sa djelovanjem.

Jinxi su svoj comeback napravili već 2007. godine albumom „Na zapadu“, a punih 15 godina kasnije, taj isti bend kojeg smo svi pokopali (srećom, neopravdano) je održao svoj koncert u zagrebačkoj Tvornici kulture povodom izlaska novog albuma sa potpuno novim materijalom. Jinxi, doduše, toliko godina kasnije imaju pokoju boru, klince i muževe/žene – no svi ostali bitni sastojci su i dalje tu. Iz perspektive „mračne“ 2002. godine, kada se činilo da je „best of“ zadnje što smo čuli od Jinxa – uopće nije loše.

Davor Gobac i Jinx

Na samom koncertu su odmah krenuli u glavu – sa prvom pjesmom sa novog albuma – „Jesmo li dobro?“. Navedena pjesma je zapravo jedina (uz „Maradona“ koju su Jinxi izveli sa neuništvim Davorem Gobcem) sa novog albuma koja je već sad dostupna širem slušateljstvu, u smislu da je objavljena kao singl sa pripadajućim spotom. Sa svim ostalim pjesmama sa novog albuma većina slušatelja se imala prilike upoznati upravo na koncertu. Iako vjerojatno s ovim albumom Jinxi neće „ubosti“ hit u rangu „Tamo gdje je sve po mom“, novi materijal je naišao na vrlo dobar prijem kod publike. Na prvu upada u uho da nove stvari imaju veći naglasak na životne teme, poput raznih zgoda iz bračnog života ili komentara na političko stanje.

Setlista je bila vrlo dobro izbalansirana – bend je, naravno, iskoristio priliku da ispromovira nove pjesme, no navedeno je napravljeno vrlo odmjereno kako se s previše novih pjesama u nizu ne bi ubila atmosfera, što je greška koju radi dosta izvođača prilikom promocija novog albuma. U prvoj polovici koncerta, odnos je bio otprilike „jedna stara-jedna nova“, dok je u drugoj polovici koncerta odnos ipak nešto naginjao u stranu starijih pjesama. Također, bend je našao i prostora za pjesme sa dva prošla albuma „Na zapadu“ i „Diksilend“, poput „Na čemu si ti?“ ili „Da smo se voljeli manje“.

Vrijedi istaknuti kako su na ovom koncertu Jinxi nastupili sa ponešto proširenom postavom u odnosu na standarni line-up s kojim odrađuju „gaže“ po regiji. Odmah je očito kako se radi o vrhunski usviranom sastavu u kojem mjesta za greške zaista nema. Zanimljivo je bilo za vrijeme koncerta promatrati Coca Mosquita, koji često po svojim kretnjama podsjeća na dirigenta svog orkestra. Maestro je u svakom slučaju imao razloga za zadovoljstvo, jer je sve išlo potpuno sigurno i uigrano.

Za atmosferu se ne može reći da je bila užarena – no s druge strane, navedeno nije ni bilo očekivati kod ovakvih bendova, koji su ipak više materijal za pažljivije slušanje, a manje za skakanje. Očekivano – najbolje su prolazili stari favoriti, odnosno hitovi nastali prije 2002. godine, poput „Bye bye baby bye“ ili „Smijem se“.

Sve u svemu, bend je u nešto više od dva sata napravio „demonstraciju moći“ i vjerujem da nitko nije otišao kući razočaran. S jedne strane, bend je pružio podsjetnik svima prisutnima na sve svoje ključne trenutke, dok su s druge strane dali do znanja da s njihove strane mjesta za odmor nema i da su se sa novim materijalom spremni nositi s „nekim novim klincima“.

Svima bi nam trebalo biti vrlo bitno da Jinxi ostanu što duže aktivni – i koncertno i diskografski. Takav bend je vrlo rijetka pojavnost na glazbenoj sceni regije u zadnjih 25 godina – s jedne strane radi se o bendu čije su pjesme redom pitke i lako pamtljive sa svojom pop stranom, a s druge strane posjeduju dubinu i koketiranje sa raznim glazbenim smjerovima (ponajviše s funk i soul glazbom). Da se kojim slučajem radi o bendu koji dolazi s engleskog govornog područja, vjerujem da bi mnogima bilo teško razlikovati Jinxe uživo od onoga što volimo nazivati „vrhom svjetske koncertne produkcije“.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: