Jimi Hendrix

People, Hell and Angels

Izdavač: Legacy Recordings, 5.3.2013.

Producent: Jimi Hendrix, Eddie Kramer, Janie Hendrix, John McDermott

Žanr: blues rock, funk rock, hard rock

Trajanje: 52:36

3.0/5

Ocena

Kada imamo više izbora zašto ne bismo umjesto jednog odabrali ih sve?! Zamislite da u tv show-u “Novi dom, novi život”, između života u mirnom rustikalnom dijelu Katalonije i uzbudljivog života u Stockholmu možete odabrati oba! Zar se tada ne bi svi osjećali slobodnije? Jimi Hendrix je bio slobodan čovjek. Dok bi ostali glazbenici razbijali glavu kojim stilom odsvirati određenu pjesmu, koju solažu ubaciti, na koji način pjevati, Jimi Hendrix se nije time zamarao. Ako bi neku pjesmu vidio u više varijanti, on je to i snimio. A ovaj album je upravo to – njegove već izdane pjesme u novom ruhu!

Jimi Hendrix je za vrijeme svog života izdao tri studijska albuma, ali iza sebe je ostavio oko sto sati snimljenog materijala, što pjesama koje je planirao izdati, što različitih verzija već izdanih pjesama, što nedovršenih materijala. To je dalo mogućnost posthumnog izdavanja njegovih djela pa je tako album “People, Hell and Angels” dvanaesti album koji je izdan nakon smrti gitarističkog virtuoza. U najavi ovog albuma bilo je rečeno da će nam on donijeti 12 potpuno novih snimaka, nikad prije objavljenih javnosti! Čini se vrlo uzbudljivo, zar ne? No, je li to prava istina? Ako ćemo bit iskreni, nije. Izdavači su se malo poigrali s nama i ograničili se riječju snimak – iako same snimke nisu nikad prije bile objavljene, pjesme su itekako poznate javnosti.

Prva pjesma na albumu je “Earth Blues”, malčice mekšija verzija pjesme objavljene 1997. godine. Pri prvom slušanju rekli biste da se pjesme ne razlikuju puno, ali ono što mi se posebno sviđa kod ove nove verzije je to što je zvuk gitare puno više naglašen pa se bez naprezanja može pratiti njen tijek čak i kad Jimi pjeva. Tako se mogu čuti i sitnice koje Jimi ubacuje kako bi upotpunio svoje pjesme, sitnice koje ja volim zvati “brbljanje”, a zbog toga je glazba koju on stvara i toliko prepoznatljiva.

“Somewhere”, pjesma koju se još moglo čuti davne 1975. godine ima psihodeličan zvuk dok nova verzija ima malo brži i svježiji ritam. Na dijelovima gdje Jimi pjeva, pjesma podsjeća na solidnu baladu na koju bi se moglo čak i lagano zaplesati, ali tu mirnoću prekidaju moćne improvizacije. Veći fanovi Hendrixove glazbe znaju najmanje dvije verzije njegove poznate pjesme “Hear My Train a Comin’”, meni je osobno najdraža akustična verzija. E pa sada svi možemo dopunit svoju kolekciju sa još jednim Hendrixovim viđenjem ovog hita!

Prije tri godine mogli smo čuti Jimijev cover pjesme Elmora Jamesa “Bleeding Heart”. Pjesma je vrlo energična, moćna, živa, no kako Jimi voli eksperimentirati s glazbom, htio je vidjeti kako bi ona zvučala u sporom melankoličnom blues ritmu uz neumorne solaže: rezultat možete čuti na ovom albumu! “Let Me Move You” je napokon jedna nova pjesma s ovog albuma koju nitko prije nije čuo! U veljači 1969. godine Jimi je sa svojim prijateljem saksofonistom Lonniejem Youngbloodom snimio ovu vrlo energičnu pjesmu s mješavinom rocka i soula. Pjesmu mi je bilo uzbudljivo slušati jer me iznenadilo natjecanje gitare i saksofona – dva vrlo različita instrumenta u rukama dva odlična glazbenika!

Pjesma sa zaraznim funky ritmom “Izabella” i instrumental “Easy Blues” se ne razlikuju puno od prijašnjih objavljenih verzija. “Crash Landing” je pjesma s istoimenog, ali i kontroverznog albuma. Naime kada je album izdan 1975. godine na originalne Hendrixove pjesme su se nasnimali ostali glazbenici kako bi upotpunili ili promijenili zvuk nekih instrumenata. Ipak, važno je napomenuti da su Jimijev glas i zvuk gitare ostali nedirnuti. Sada konačno možemo poslušati originalnu verziju te pjesme. Sljedeći na redu je instrumental “Inside Out” koji se smatra ranijom verzijom “Ezy Rydera” objavljenog 1971. godine.

“Hey Gypsy Boy” moram priznati da se ne razlikuje puno od svog blizanca iz 1975., ali me se dojmio jer se zvuk čini nekako čistiji premda nema činela i nečega što me u prvoj verziji podsjećalo na zvončiće, a završna opuštajuća i smirujuća solaža je produžena. “Mojo Man” je druga pjesma koja nije prije objavljena, a nastala je u suradnji s vokalnim duetom i blizancima Albertom i Arthurom Allenom, poznatim pod nazivom “The Ghetto Fighters”. U ovoj pjesmi je zanimljivo to kako se Jimi držao postrance i prepustio pjesmu vokalnom dvojcu te pokazao da pravi glazbenik mora znati kada treba svirati, a kada stati. Album završava također poznatim instrumentalom “Villanova Junction Blues”, međutim pjesma nikad nije dovršena pa ostavlja slušatelju mjesta za imaginaciju.

Zvuk i melodija koju Hendrix stvara su nezasitni, prepoznatljivi, pri svakom slušanju otkrivaju nešto novo. Njegova glazba kao da je živa. Preporučujem, ako se upustite u slušanje ovog albuma, da ga poslušate više puta kako bi ušli u glazbu, osjetili je i sjedinili se s njom. Hendrixovo umijeće je uvijek uzbudljivo za slušanje, no što me zasmetalo kod ovog albuma je to što smo svi očekivali 12 novih Hendrixovih pjesama, a na kraju dobili različite verzije već poznatih pjesama. Album će sigurno obradovati hardcore Hendrixove fanove, ali za običan puk album nije veliko iznenađenje. No, bilo kako bilo, uvijek s uzbuđenjem iščekujemo i slušamo nove Hendrixove tvorevine.

Popis pjesama
1. Earth Blues
2. Somewhere
3. Hear My Train a Comin
4. Bleeding Heart
5. Let Me Move You
6. Izabella
7. Easy Blues
8. Crash Landing
9. Inside Out
10. Hey Gypsy Boy
11. Mojo Man
12. Villanova Junction Blues

Ostavite komentar: