Izvanzemaljci zvani Hypocrisy ‘oteli’ Zagreb

hypocrisy_zg1

Hypocrisy; Foto: Goran Forgač

Moglo bi se reći da je koncert  švedskih legendi melodic death metala bio šlag na torti ovogodišje ponude metal koncerata u organizacije mlade grupe Twilight Promotion.U ovo kratko vrijeme uspjeli su dovesti neka od većih imena sa svjetske scene poput Anatheme , Accepta, Paradise Losta i mnogih drugih, te time obogatili ovogodišnju ponudu koncerata u Hrvatskoj sa malo žešćim prizvukom.

Infernal_TenebraSamo dan prije Hypocrisy je nastupio u Beogradu i sudeći prema utiscima publike održao pravi spektakl tako da ni zagrebačka publika nije očekivala ništa manje.Na prošlogodišnjem Metalfestu u Zadru bili su jedan od headlinera i održali jedan od svojih klasično dobrih koncerata.Sada već ulaze u 23 godinu aktivnog djelovanja, a zadnjim albumom ‘End of Disclosure’ čije su pjesme dijelom izvodili u Tvornici pokazuju da nisu izgubili na kvalitetu, te da frontmen Peter Tagtgren i dalje osjeća puls svoje publike i daje im upravo ono što žele.

Za mjesto koncerta odabran je Veliki Pogon Tvornice koji je pregrađen na pola  što se pokazalo dobrom odlukom, jer se time stvorila intimnija atmosfera, a odluka da se ne napravi photo pit omogućila je publici da bude što bliže moguće svojim idolima.

Domaća predgrupa death metalci Infernal Tenebra započela je sa zagrijavanjem publike oko 20:00 sati pred tada već napola napunjenom Tvornicom.Njihov set će nam ostati u dobrom sjećanju.Opravdali su činjenica nedavnog potpisivanja ugovora sa jednom od većih izdavačkih metal kuća .Energično i profesionalno popraćeno uzvicima nekolicine vjernih fanova iz publike.

hatesphereNakon njih na pozornicu dolazi Hatesphere, službena predgrupa Hypocrisyja ove turneje.Energičnim trash riffovima i sveukupnom pozitivnom energijom privukli su dosta ljudi u prve redove koji su im pružili željeni feedback. Simpatični bucmasti frontmen Esse u svom sportskom dressu cijelo vrijeme je održavao kontakt sa publikom i bio veoma dobro raspoložen.Bilo je previše za očekivati da će publika dati svu svoju energiju predgrupi, pa se našla ipak nekolicina onih suzdržanih koji su se štedili za zvijezde večeri. Hatesphere je napravio upravo ono što se očekivalo od njih, uznojio i podmazao publiku za nastup večeri kojeg su svi očekivali.

Nakon 15 minutne stanke na pozornici se otkrivaju povišeni set bubnjeva, golemi plakati sa slikama izvanzemaljaca, sve potrebno da se stvori prava ‘Roswell atmosfera’ u stilu Hypocrisyja.Uz taktove ‘End of Disclosure’ u potpunom mraku na stage dolaze Peter, Mikael, Tomas i Horgh i svjetla se pale uz gromoglasan Peterov vrisak …euforija u publici započinje.Nadalje nastavljaju sa još nekoliko pjesma sa novoga albuma koje publika odlično prihvaća i uzvraća headbanganjem i pokojim moshpitom na sredini dvorane.Zatim se bacaju na malo starije stvari kao što su ‘Left to rot’ i ‘Necronomicon’ što još više oduševljava mahom stariju publiku, ali i juniore metala koji prateći tekst pjevanjem pokazuju da su upoznati i sa starijom diskografijom.

hypocrisy_zg2Nije tu bilo nekog pretjeranog kontakta sa publikom, ali je dovoljno za reći kada se Peterov scream  ( kojeg se u jednom trenu trudila nadglasati i publika) promolio dvoranom malo čija koža je ostala nenaježena.On komunicira sa publikom vriskom to je jednostavno njegov način, a publika to obožava.Nakon petminutne standardne stanke vraćaju se na stage te možda malo vidno umoran Peter nalazi vremena za šalu sa basistom pri najavi jedne pjesme i govori ‘This song was made when Mikael was young and pretty..now he is just preety’! Aludirajući pritom da su svjesni da su u ovih godina koliko su na sceni malo i ostarili.Na dečkima se vidi da su godine ostavile traga te možda nisu više toliko mobilni na sceni, ali ne fali tu ni zrnca energije, a niti Peterove karizme koja se samo pojačava sa godinama. Na bis se vraćaju sa još par pjesama među kojima se našao i sjajan ‘Roswel 47’ omiljena pjesma fanova i jedna od njihovih najprepoznatljivijih hitova inspirirana Peterovom vječnom fascinacijom izvanzemaljcima i NLO-ima.Sa publikom se opraštaju pjesmom ‘The Final Chapter’ savršeno pogođenom za kraj.Dovoljno dramatična i mračna da nas ostavi u ‘licimjernom’ zanosu još dugo u noć.

Bio to veliki festivalski nastup, ili intimniji kao ovaj u Tvornici Hypocrisy i dalje uspjeva zarobiti našu energiju i pažnju i otima nas kao kakva izvanzemaljska letjelica, a mi ulazimo u nju svojevoljno i jedva čekamo sljedeću vožnju.

Ostavite komentar: