Ivan Ščapec (Vlasta Popić trio): “Ne znam zašto bi odraslo bilo bolje od dječjeg”

Vlasta PopićPred koncertnu promociju novog albuma “Kvadrat” u Tvornici kulture, koja je zakazana za petak 13. mart, iskoristili smo priliku i porazgovarali sa Ivanom Ščapecom iz Vlasta Popić trija o novom izdanju, planovima za budućnost, očekivanjima i ambicijama.

BR: Novi album je žešći od prethodnog, pesme nisu toliko melodične. Takođe, takstovi su od ličnih sada poprimili neku socijalnu crtu. Da li je ovome pridonelo neko tekstualno ili muzičko sazrevanje ili postoji neki drugi razlog?

Ivan: Tekstovi su još uvijek poprilično lični, no i socijalne lirike također ima. Mislim da se malo počelo pretjerivati s tom angažiranošću kojom se opisuje album. Daleko od toga da angažmana nema, no pitanje je kakav je to angažman. A moj angažman je zasada još uvijek vrlo osoban, društveno nalazi odraz u mojem intimnom i iz tog kuta poezija kreće. Ne znam što znači ovo famozno sazrijevanje. Svi su sad nešto kao, sazreli smo, prvi album je djetinjast, a Kvadrat je zreo. Uopće, ne znam zašto bi odraslo bilo bolje od dječjeg, štoviše. A razlog promjene zvuka je rad. Nije da smo se našli na probi i rekli, ok, od sad ćemo žešće i mračnije. Kako radiš, tako se zvuk odmotava.

Vlasta PopićBR: Koliko je novi basista Dimitrij doprineo osveženju zvuka?

Ivan: Pa, u bendu u kojem je samo troje ljudi, jedan novi čovjek znači jako puno. Inače, Mišo (tojest, Dimitrij) je prvi puta uhvatio bas gitaru u ruke u Vlasti Popić. Originalno je bubnjar, ali izrazito muzikalan, i što je najvažnije, na istim smo valnim duljinama. Kad nas nešto loži, onda nas loži sve zajedno. To je valjda i definicija benda.

BR: Ti i Tena ste pored Vlaste u još dva benda, Seine i Felon zajedno sa Katanecom i bivšim basistom Rižom (Dražen Hizak). Da li studirate i dalje i da li je taško uskladiti obaveze u tri benda i studiranje?

Ivan: Ja sam poludiplomirao, jedan smjer riješio, na drugom ostao samo diplomski. Tena je na diplomskom, a Mišo je u istoj situaciji kao i ja. Tako da je Teni još prilično veselo s rasporedima, a Mišo i ja se više-manje bavimo samo muzikom i doštukavamo koliko treba da se ovo naše obrazovanje okonča pečatom. Što se tri benda tiče, Felon do prije tjedan dana nije svirao dvije godine, sad smo imali prvi koncert i prve probe i počinjemo slagati album. U tom periodu, Seine je malo stasao, jer kad su Felon i Vlasta bili ful aktivni, zbilja nije bilo vremena za sve (nota bene, uz fakultete). Ja se osobno nemam namjeru za sada ozbiljnije baviti ičim osim sviranjem, tako da ću naći vremena. Uskladit ćemo se već.

BR: Često vas dovode u vezu sa Repetitorom, i sami ste rekli da ste u početku svirali njihove pesme. Koliko je to poređenje opravdano i da li vam prija ili možda želite napraviti odmak od takvog mišljenja?

Ivan: Nikad ne prija kad ti netko u lice govori da si kopija. Ali nosili smo se s time. Mislim da je sad jasno da su Vlasta i Repetitor mnogo različitiji bendovi nego se činilo u početku. Utoliko je opravdano jer smo približno ista generacija, na istom prostoru, sviramo pank muziku i svjesni smo što se oko nas dešava, ili barem tako mislimo. Također, pjevamo na maternjem, što za grupe ovakvog profila možda nije najčešće. Ali mi smo pop, ili barem to hoćemo biti, u nekoj našoj skroz sjebanoj varijanti, dok Repetitor nema takvih pretenzija.

BR: Koliko etiketiranje benda kao pripadnika određenog žanra pomaže ili odmaže što se tiče sticanja publike?

Ivan: Kutije, kutije, kutije, granice, granice, granice, ladice, ladice, ladice. Jasno, koliko pomaže, toliko i odmaže. Jer žanrovi su fluidni, nema čvrstih granica, sve se prelijeva jedno u drugo. I ako nekom kažeš da sviramo noise, neće doći na koncert. Ako mu kažeš da smo pop, doći će. A mi smo sve to.

vlasta popicBR: Prošle godine ste išli na evropsku turneju koju ste sami organizovali. Koliko u proseku treba vremena da se organizuje jedna takva turneja i tko donosi glavne odluke u svezi organizacije?

Ivan: ‘I’m the fucking manager’, rekao bi Ian McKaye. Ne samo jednu, imali smo u zadnjih godinu i pol tri europske turneje. Ja bukiram, ja sam taj koji sjedi satima pred kompjuterom, gomila kontakte i kuca na bezbroj vrata mjesecima. Što na kraju rezultira turnejom. Vrijedi truda. Ako radimo turneju po mjestima gdje nismo bili, barem 6 mjeseci unaprijed. Zapravo, uglavnom, 6 mjeseci unaprijed, ako nema nekih nepredviđenih prepreka. Za neke zemlje, čitaj, Njemačku, treba i ranije krenuti.

BR: Da li ćete i ove godine krenuti utabanim stazama pa posetiti neke već poznate prostore ili širite spektar gradova koje ćete obići?

Ivan: Volimo putovati i svirati na novim mjestima. Svirat ćemo mjesta koja smo svirali i gdje nam je bilo lijepo, ali ćemo svirati i neka nova. Sve će se to samo dogoditi.

BR: Hrvatska kantautorska scena buja u zadnje vreme, a ni srpska nije u zaostatku. Koliko je niz kompilacija “Bistro na rubu šume” doprineo umrežavanju regionalnih bendova i kako biste ocenili saradnju bendova u regionu?

Ivan: Iskreno, ne znam jel još buja, bio je taj trenutak cvata, sad je malo stalo. Neka su se imena istaknula, ali nisam primijetio da ima novih kantautora, možda sam sad malo van te priče pa ne kontam. ‘Bistro’ je bio jedan divan trenutak i mislim da je jako puno napravio za regionalnu scenu. Uopće, bendovi u regionu toliko surađuju da je postalo bespredmetno raspravljati o tome. Nadam se da je napokon prošlo dovoljno godina od 90-ih da na ovu suradnju gledamo kao nešto najprirodnije i najlogičnije.

BR: Da li čitate recenzije ili vam više znače reakcije publike na koncertima? I da li se do sada pokazalo da dobre recenzije idu zajedno sa dobrim prijemom kod publike ili to nije uvek tako?

Ivan: Ja sam za ovaj album pročitao svega nekoliko recenzija. A bilo ih je brdo. Ne znam što će mi to. Što ja mogu saznati iz nečije recenzije a da nisam znao? Najčešće netko piše debilane i onda se samo smorim. Spoznao sam da sam zapravo možda i preosjetljiv na kritiku, pa je se zato i klonim. Reakcija publike nam je važna, a ona je odlična. U principu, i recenzije za prvi album su bile dobre, sada možda još i bolje, a publika nas je i tad voljela. Tako da, nemam dovoljno podataka da izvučem neki zaključak.

BR: Za sada nemate ni jedan spot, da li će se to u narednom periodu promeniti?

Ivan: Ko zna. Možda. Osobno me spotovi ne zanimaju, ne gledam ih. Oni su instrument promocije i umjetnički potpuno sekundarni, što mi je neprihvatljivo. U ovom su trenutku isljučivo stavka koju zahtijeva tržište, a nas to nikad nije previše zanimalo.

BR: Iza sebe imate četiri izdanja, od toga jedno je snimak sa koncerta (live @klub). „Kvadrat“ ste snimili za samo par dana. Da li snimanje u jednom tejku doprinosi prenošenju atmosfere ili je prosto isplativije budući da se manje vremena provede u studiju?

Ivan: To si dobro primjetila, financijska strana igra ulogu. Bilo bi super kad bi se mogli zatvoriti u studio i zezati se mjesecima. Za ovaj album smo osjećali da on mora izaći van što prirodniji, što življi, jer takvog smo ga brusili na turnejama. Zato smo ga i snimli uživo i u vrlo kratkom roku. Kako ćemo raditi kasnije, ne znam. Ali Mišo ima studio koji polako sazrijeva tako da i ta varijanta s drugim metodama snimanja nije nemoguća.

BR: Pred vama je koncertna promocija albuma „Kvadrat“ u Tvornici kulture. Kako ste zadovoljni dosadašnjim prijemom albuma i što očekujete od samog koncerta?

Ivan: Album je odlično primljen, Moonlee je tu odradio odlično posao s PR-om, tojest, slanjem CD-a na recenzije i slično. Vrlo sistematski, prvi album je bio skroz stihijski odrađen u tom smislu. Od koncerta očekujemo da mi dobro sviramo, a publika dobro sluša.

Save

Ostavite komentar: