Tús Nua: “Sam izlazak na stage kao žena u dominantno muškom žanru u jednu je ruku neka forma aktivizma i pozitivnog primjera”


Zagrebački bend Tús Nua koji čine Matea Milevoj, Jordi Ilić i Jelena Božić pred kraj 2017. godine objavio je debitantski album “Horizons“, koji je pokupio vrlo pozitivne kritike. Djevojke kreću na turneju po regiji pa smo, prije nego što krenu na put, uhvatili priliku i razgovarali s njima o počecima, albumu, koncertima, tituli “lezbijke godine”, aktivizmu…

Balkanrock: Krenule ste kao duo 2014. godine. Za one kojima ste još uvijek nepoznate, opišite nam što se sve događalo u međuvremenu, do kakvih je izmjena u postavi došlo, tko su Tús Nua?

JORDI: Zapravo smo krenule kao trio, Anja, Marija i ja. Međutim, Marija je u međuvremenu odlučila rokati znanstvenu karijeru u fizici, Anja drugačije forme umjetnosti i prijateljski smo se razišle. Neko vrijeme sam brijala da ću svoje ideje ostvariti u formi solo projekta, ali sam ipak u nekom trenu shvatila da želim svirati s drugim ljudima, tako da su Matea i Jelena došle u pravom trenu.

BR: Na debi albumu „Horizons“ radile ste u dva navrata. Kako je to izgledalo, zašto se odužilo, na koje ste sve prepreke nailazile?

JORDI: Tako je. Odnosno, čak i više navrata. Malo 7. mjesec 2016., malo treći 2017. i još dosta navrata. Mislim da smo album završile snimati krajem sedmog mjeseca. Primarni razlog zašto se sve odužilo su privatne obaveze poput faksa, posla i slično, ali također smo par puta odgađale snimanje kako bismo se bolje pripremile za studio i razvile ideje.

BR: Još od 2015. godine i EP-ja „Existence“ surađujete s Vedranom Kovačićem Belim i Chicken Sound studiom. Što je to što ste pronašle kod njega, a negdje drugdje niste?

JORDI: Beli je jedno prekrasno biće s iznimnim količinama strpljenja i super idejama. Sviđa nam se što smo se s njim „skužile“ pa već zna kakav zvuk želimo i, ono bitnije, prihvaća naše ideje i gotovo ih savršeno prenosi u snimljeni medij. I stalno je otvoren eksperimentiranju, čega je bilo dosta prilikom snimanja ovog albuma.

MATEA: Tako je, čovjek stvarno ima puno strpljenja kad se snima, vidi se da ozbiljno pristupa svom poslu i ne podcjenjuje nove bendove koji još nemaju previše glazbenog iskustva iza sebe.

JELENA: Sve što sam pronašla u Chicken sound studiju me osvojilo, i Beli i kokoši. Shvatila sam da je atmosfera u kojoj se snima jako bitna, a naša je bila em otvorena za sve što je bilo tko predložio, em opuštena jer su svi svojoj ulozi pristupali ozbiljno, ali s osjećajem ljudi oko sebe. Snimanje u prirodi i kokoši isto stvarno čine svoje.

BR: Snimile ste i dva spota do sada, za pjesme „Matches“ i „Geysir“. Jordi je radila na njima, kakva su iskustva? Možemo li uskoro očekivati nešto slično?

JORDI: Iskustva su stresna, haha. Dosta je to bilo zbrda zdola s obzirom da se inače ne bavim video oblicima umjetnosti, ali sam si pomislila zašto ne probati. Idući spot će također biti DIY, ali u međuvremenu sam doznala da postoje i druge stvari osim duple ekspozicije.

BR: Na „Horizons“ imate i dosta gostovanja (Sara Ercegović, Eva Badanjak, Ivana Picek, Lucija Potočnik, Goran Grey). Jesu li to stara prijateljstva ili ste se nedavno povezali? Kako ste „povezale“ pjesme s određenim osobama koje su gostovale na njima?

JORDI: S većinom ljudi s kojima smo surađivale se družimo i privatno i prijatelji smo već duže vrijeme, tako da ih nismo tražili, već su bili tu. :) Što se tiče povezivanja gostovanja, Sari smo recimo poslale cijeli album dok je bio u demo fazi ideja snimljenih kod kuće i rekli joj da bira na kojima želi gostovati, ovisno gdje se najbolje pronalazi i mislim da je odabrala super pjesme. Dok smo recimo za Gorana, Picek, Luciju i Evu točno znale na kojim ih stvarima želimo, s obzirom na njihov glazbeni stil. Tako da nije bilo pravila. Srećom, sa svima je kliknulo iz prve.

BR: Kada ste krajem prošle godine gostovale u našoj rubrici Šta muzičari slušaju, rekle ste da vam je jedan od najdražih albuma „Souvlaki“ Slowdivea i da ga često slušate kad ste zajedno. Je li i dalje ostalo tako? Što vam još svira kad ste zajedno? Što vam je zanimljivo od novijih izdanja?

JORDI: I dalje je tako! Jelena i Matea pokušavaju progurati Nirvanu, al se ne dam. Lažem, popustila sam nedavno i samoinicijativno upalila Nirvanu. Zavrti se često i Audioslave, Tycho, Videosex, Petrol i svašta nešto. Ovisi koja se dohvati laptopa. Od novijih izdanja mi je zanimljiv novi album od The Nationala, iako ih inače ne slušam.

MATEA: U zadnje vrijeme su mi na repeatu SZA, FKJ, Royal Blood i dvsn. Svakako preporučam da ih poslušate!

JELENA: Svako malo netko trči pustit stvar jer se sjetio nečega i slušamo to što ide bez onoliko prigovora koliko ih je bilo na početku. I dalje često Suvlačimo, ali zavrti se i red metala, red popa, red r’n’b-a, red Mancea.

BR: Koliko često odlazite na koncerte drugih izvođača? Koji su vam najdraži koncerti na kojima ste do sada bile? Koje izvođače biste voljele slušati uživo, a do sada niste imale priliku?

JORDI: Najčešće odem na nekoliko koncerata mjesečno, odnosno, idem kad god mi vrijeme i obaveze dopuštaju. Često volim otići na koncerte izvođača koje nikad nisam čula, to mi zna biti zanimljivo. Među najdražim koncertima bih navela The XX, Placebo, MGMT, Florence and the Machine i Tegan and Sara. Al voljela bih vidjet live Mogwai i Exlosions in the sky koje stalno uspijevam fulat te Slowdive i St. Vincent.

MATEA: Drago mi je da sam uspjela „uhvatiti“ Explosions in the sky, Interpol i Future Islands. Nadam se da ću imati prilike vidjeti The 1975, The Japanese House i Architects.

JELENA: Solstafir, Warpaint i Haiku Garden su mi hit prošle godine, a generalno mi je u najljepšem sjećanju ostao koncert Tegan i Sare u Tvornici 2013.

BR: Krajem prošle godine osvojile ste titulu „lezbijke godine“ na 6. Lez Of The Year dodjeli nagrada u organizaciji udruge Zbeletron. Koliko vam to znači? Na koje načine potičete djevojke da se uključe u stvaranje tolerantnijeg društva?

JORDI: Znači mi to priznanje, ipak nam je to prva nagrada! Mislim da je ljude najbolje poticati na akciju i promjenu vlastitim primjerom, edukacijom o problemima, osvještavanjem istih i stvaranjem sigurnog prostora. Mislim da je sam izlazak na stage kao žena u dominantno muškom žanru u jednu ruku neka forma aktivizma i pozitivnog primjera. Također se trudim iskoristiti svaku priliku da podignem osviještenost o neravnopravnosti žena, kako općenito, tako i u glazbi. Al mislim da se djevojke nemaju što bojati, svijet je naš ako se odvažno pokrenemo i suprostavimo ustaljenim negativnim obrascima diskriminacije, nepoštovanja i inog.

JELENA: Nismo mogle ljepše završiti prošlu, zaista turbulentnu, godinu. Znači nam mnogo ta nagrada jer Zbeletron promiče ciljeve kojima i mi težimo. Društvo u kojem se cijeni stvaralaštvo i inovativnost bez cenzure, u kojem je izražavanje slobodno jer dolazi iznutra, bez straha i lišeno anksioznosti je ono u kojem i mi želimo živjeti. A potaknuti je najbolje primjerom pa to pokušavamo i napraviti.

BR: Jeste li i vaše minimalističke tekstove pjesama stvarale s nekim aktivističkim ciljem?

JORDI: Pa zapravo nismo. Mi nismo aktivistički bend u vidu glazbe, više individualno-kolektivnog djelovanja. Tekstovi su odraz trenutnih stanja svijesti ili razni vidovi introspekcije i retrospekcije. Nema puno aktivizma u njima, za razliku od minimalizma.

BR: Koliko često se uz ime Tús Nua piše „all-girl band“ i smeta li vam to uopće? Svakako niste jedini bend u regiji u kojemu su sve djevojke, zašto mislite da je ljudima to važno naglasiti?

JORDI: Češće no što bi trebalo. Smeta mi, jer nikad ne vidim frazu „muški bend“. Samim naglašavanjem razlike „bend“ i „ženski bend“ se insinuira da je „ženski bend“ devijacija „benda“. Kad počnem viđat naslove poput „muški bend taj i taj objavio novi album“, tad će mi prestati smetati.

MATEA: Meni ne smeta, ne obazirem se na takve stvari.

JELENA: Nadam se da će biti urnebesno za koju generaciju. Zamisli samo, žene sviraju! Na dušu je onima koji tako gledaju na glazbu.

BR: Ovih dana svirate u regiji. Gdje vas sve možemo čuti uživo i kakvi su vam planovi nakon toga? Gdje biste još izvan regije voljele nastupati, a do sada još niste?

JORDI: Segedin 15.2., Subotica 16.2., Beograd 17.2., Novi Sad 18.2., Zagreb 2.3., Cerkno 17.3., Zadar 23.3. Imamo još datuma, ali ih ne možemo još objaviti. Van regije bih rado svirale u Nizozemskoj i Njemačkoj (što će se, nadam se, desiti uskoro) te Japanu, Kanadi i SAD-u (tko zna kada, ako ikada).

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde