Anja i Lucija (Punčke): Ako ti proizvod nije vruć, sve će to biti kratkog roka trajanja

Foto: Dunja Ercegović

Ususret sutrašnjoj promociji EP-ja “Valovi” benda Punčke u zagrebačkoj Močvari, razgovarali smo s Anjom Tkalec i Lucijom Ivšić o promjeni u grupi, radu na EP-ju, tekstovima pjesama, o tome imaju li želju za solo izrazom, vinilima…

Balkanrock: Zadnji put za Balkanrock Punčke su govorile još 2013. godine. Ono „najvidljivije“ što se od tada promijenilo jest sastav benda. Recite nam nešto više o tome.

Anja: Ruby je dobila predobru jedinstvenu priliku da ode raditi u San Francisco, ali iz tog razloga nije više bilo moguće da Punčke kao takve nastave djelovati. Gorana smo znali još od prije i bio nam je gost na drugom albumu tako da je on bio prva osoba za koju smo smatrali da može doći na to mjesto. On i ja također zajedno sviramo u ### tako da smo se još prije svega dobro skužili i cijeli proces promjene postave je išao dosta glatko. Sad nas se može iznajmiti kao savršenu ritam sekciju.

Foto: Dunja Ercegović

BR: Kako je izgledao rad na EP-ju „Valovi“? Je li se proces stvaranja imalo promijenio u odnosu na prva dva albuma („Sunčano s povremenom naoblakom“ (2013) i „Ništa nije kako se čini“ (2016))?

Anja: Bilo je dosta probi na kojima smo samo probavali razne riffove i melodije pa tako napravili pjesmu. Goran funkcionira i svira ipak drugačije od Ruby pa se trebalo naviknuti na to, a u tom procesu su nastale i ove pjesme s EP-ja.

Lucija: Prije se puno češće događalo da sam ja napravila osnovnu melodiju i tekst i onda smo to do kraja razrađivali, a sad ipak dosta toga možemo i zajedno na probi napraviti. Sjene smo čak sami Goran i ja složili na jednoj probi i to u dahu.

BR: Vaše pjesme uglavnom pričaju neku priču. Čije su to priče o kojima pjevate, vaša iskustva?

Lucija: Sve su to peripetije koje mi se vrte po glavi danima i koje me najčešće dovode do ruba, bacaju u depresiju i iniciraju osjećaj bezvrijednosti. To je dio mene već dugo, i ne sramim ga se, ali tek sam se sad napokon uspjela suočiti s tim kako spada. Kopam po sebi, učim nove stvari o sebi, ne sviđa mi se sve što otkrijem, ali čini mi se da se puzzla slaže i da ovo ipak vodi k nečemu. I to su Valovi – ja na sve načine, nekad neutješna i suicidalna, nekad buntovna, ljuta i bezobrazna, a nekad tužna i beznadna. Nije to ništa novo, samo mi je dosadilo više skrivat se iza lijepih riječi.

Foto: Dunja Ercegović

BR: Za razliku od tekstova s prvih dvaju albuma, ove četiri pjesme čine mi se, ako ću uopće uspjeti odabrati pravu riječ – ogoljenijima. Kako je proteklo pisanje pjesama?

Lucija: Bilo je sjebano (žao mi je što psujem i što sam seljak, ali ne pronalazim drugu riječ koja može to bolje opisati), ali sam napokon rekla nešto točno onako kako sam htjela. Pjesme jesam napisala u dahu, ali sve ono što je prethodilo tom tekstu je trajalo godinu dana i traje još i uvijek. Ne žalim što sam se ogolila, štoviše, to me jako usrećuje. Otkrila sam moć iskrenosti, bunta i nebrige za tuđe mišljenje i stvari postaju bolje. I dalje kopam i i dalje sam jako zbunjena tko sam, što sam i što točno želim, ali barem ovaj put ispunjavam samo svoje želje i ničije tuđe.

BR: Između vas unutar grupe sigurno postoji čvrsta veza. Imate li ipak povremeno želju za individualnim izrazom, drugim projektima?

Anja: Povremeno sviram u ### pa tamo zadovoljim onaj tinejdžerski metal nabrijani drop D duh. Nemam potrebe za nekim individualnim izrazom, više volim surađivati s drugima i vidjeti kuda vodi spajanje različitih ideja.

Lucija: Punčke su mi i više nego dovoljne, teško da bih uopće imala vremena raditi na drugim projektima. Nemam potrebu za individualnim izrazom, kroz Punčke izbacim sve što me muči i ostvarim više manje sve što zamislim.

Foto: Dunja Ercegović

BR: Koliko često svirate kod kuće? Što tada obično svirate?

Anja: Kad god imam slobodnog vremena sviram akustičnu gitaru ili sintić, a o kojim pjesmama se radi neka ostane tajna…

Lucija: Sviram par puta tjedno, kad god imam vremena i najčešće radim nove stvari i smišljam nove riffove.

BR: Kad biste mogle prizvati iz mrtvih nekog glazbenika i snimiti s njim ili s njom pjesmu, koga biste izabrale?

Anja: Kurta ♥

Lucija: Jay Reatarda <3

Kako objašnjavate globalni trend povratka vinila?

Lucija: Sve se vraća u modu opet kad tad pa tako i vinili. Čak su vinili već postali dosadni i so last year, kazete su sad in!

Foto: Dunja Ercegović

Koliko se na ovim prostorima uopće može planirati, a koliko je stvar onoga „ako se nešto dogodi, dogodi se“?

Lucija: Možeš ti sve isplanirati, ali ako ti proizvod nije vruć nažalost će sve to biti kratkog roka trajanja. Mislim da je planiranje bitno i ja sam jedna od onih osoba koja hoda okolo s 3 bilježnice i sve pišem, međutim, ako taj proizvod, pjesma, priča i što god, ne prolazi, možemo se slikat. S druge strane, ako je priča dobra i iskrena i još k tome se neke stvari i isplaniraju, možeš iskoristiti puni potencijal.

U petak promovirate EP u zagrebačkoj Močvari, neće vam biti prvi put da svirate tamo. Zašto baš Močvara? Je li već sve spremno za taj nastup ili su u tijeku zadnje pripreme?

Lucija: U Močvari smo počeli prvotnu priču Punčki sa „Sunčano s povremenom naoblakom“ i logično je da ju nastavimo u istom tonu s „Valovima“. Ne da mi se više komplicirat, imat 20 billboarda, želim odsvirati najbolji koncert, imati najbolju vibru i svirat u klubu koji mi se sviđa, a to je Močvara. I sve je spremno, samo trebate doći :)

Koji su vam dalji planovi uz koncertnu promociju „Valova“?

Lucija: Ne smijem ništa još reći :O Strpite se do kasnog proljeća, mogu vam samo dati hint da nam je popunjena cijela 2018… pitanje je gdje :)

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.