Edo Maajka: “Bolje iskustvo, nego tuđa slika”

Edo Maajka Dom sportova Zagreb
Nakon šest godina diskografske pauze Edo Maajka vratio se na scenu novim albumom “Put u plus”. Sudeći po komentarima, publika je sjajno dočekala novo izdanje, dok se muzički kritičari, sasvim opravdano, utrkuju u superlativima. Iako se za tih šest godina hip-hop u regionu podosta izmenio, Edo kao i uvek nastavlja sa svojim tripom i ponovo opravdava svoju dugogodišnju funkciju ambasadora zdravog razuma. Muzički gledano, ovog puta matrice su ostale na hold, a glavnu ulogu preuzeo je ubojiti bend. Šta Edo kaže o tome i još po nečemu pročitajte u nastavku. 

Balkanrock: Slušajući novi album na YouTubeu primetio sam komentare tipa „super je ovo, ali voleo bih da se Edo vrati starom stilu“. Zašto si se odlučio da sada napraviš prvi „bendovski“ album (ako izuzmemo „Spomen ploču“ koja je ipak bila „best of“ varijanta)?

Edo Maajka: Ljudi žele da radiš samo ono što se njima sviđa. Dožive te u jednom segmentu i strpaju u folder i ne daju ti da budeš drukčiji od tog. Da sam uradio ploču na bitove vjerovatno bi bilo da se ponavljam i da jedno te isto radim već skoro 20 godina.

Imo sam nekoliko pokušaja pravljenja ploče s bendom i uvijek bi se nešto izjalovilo, čak smo i album “Trnokopa” preskočili malo prije njegovog miksa jer jednostavno nije bilo moguće spojit nas sve, tj. nije bilo pravo vrijeme. Ja sam prve 3 ploče većinom izvodio s bendom Leksaurini, izgleda da to mlađa publika ne zna pa misle da mi je ovo neki izlet. A karijeru sam započeo kao član i jedan od MC-ija u bendu Defence iz Tuzle. Jednu smo godinu svirali i “Spomen ploču” po regiji, a evo sada imam novu ekipu opet s kojom sam završio cijeli novi materijal. Moja odluka da radim s bendom album nije iznenadna, nego logična. Nadam se da ću uradit još nekoliko albuma s bendom jer je to totalna uživancija, rad s više ljudi je uvijek veći izazov. Ovaj materijal sam najavio s tri singla prošle godine i pripremo teren za izlazak albuma i singl “Bolje je bolje”. Sad je valjda svima jasno da mislim ozbiljno.

BR: Bi li se možda okušao sa simfonijskim orkestrom? Kao Metallica… ili Frenkie?

Edo: Imam za četvrti mjesec iduće godine u planu jedan projekt koji nije sa simfonijskim, ali jest s jednim zajebanim orkestrom.

BR: Još jedna stvar dosta popularna u skorije vreme je taj famozni autotune. Ne bih rekao da bi se ti igrao s tim, ali kao da te ipak povuklo malo na „Ojojoj“? Kad smo već kod te pesme, zašto ona nije završila na albumu? I da li mi se učinilo ili je u spotu, u jednom kadru na TV-u, Mile Kekin?

Edo: Autotune nije loš kad ga iskoristiš na pravom mjestu. Na “Ojojoj” je uletio baš kako treba. Ta pjesma nije završila na albumu jer je nastala u suradnji s Kooladeom.S njim sam planirao izbacit 5-6 klupskih pjesama, ali to nismo stigli napravit jer sam se ja bacio na ovo s bendom. To će malo pričekati i zvučat će u smjeru “Ojojoj” i Kooladeove produkcije. Imaš pravo, Mile se pojavljuje u sceni na TV-u. To je bila podrška Miletu u vremenu onog njegovog bitnog obraćanja ljudima i publici prije dvije godine. Mile uskoro izbacuje odličan solo album s dobrom ekipom glazbenika. Zvuči svježe i mudro. Ova godina je puna odličnih materijala!

BR: Prvi singl sa albuma bila je “No pasaran” sa poprilično jasnom i jakom porukom. Evidento je da fašizam odavno nije rezervisan isključivo za ćelave glave i „sieg heil“ varijantu već upravo izbija iz onog svakodnevnog  „milu im majku“. Gde ti najviše primećuješ njegovo novo lice? Odakle vreba najopasnije?

Edo: Ma ima ga svugdje! Svi su puni predrasuda prema drukčijima, a ako mladi ne putuju i ne upoznaju drukčije, onda je to plodno tlo za bilo kakvu mržnju i razvoj predrasuda. Klince se indoktrinira. Uči ih se da su drugi i drukčiji – zlo. Uči ih se da je sve što njihov tor napravi savršeno ispravno i opravdano bez obzira o čemi se radi. Uči ih se ne prihvaćat tuđe stavove i onda dobiješ okolinu koja kažnjava sve što ta okolina ne propiše. Stvaraju se isfrustrirani mladi ljudi koji su u tom krugu kažnjavanja drugih, dok u isto vrijeme im kazna visi nad glavom…

BR: Postoji li na ovim našim prostorima uopšte put u plus ili samo teramo u minus pa se nadamo da će dva negativna dati nešto pozitivno?

Edo: Put u plus je osobna borba svakog od nas. Duboko prihvaćanje odgovornosti za svoj život i traženje šire slike u određenom problemu kojeg smo dio. Da skontamo lekciju zašto smo u situaciji u kojoj jesmo kao pojedinac. Ako tu ne krećemo od sebe kao pojedinca onda nema smisla s gledanjem okoline i pokušavanjem da okolina i društvo na tom principu i s razumijevanjem funkcioniraju. Pročitao sam status jarana koji kaže: “budi ona promjena o kojoj pričaš”. Put u plus je priča o toj promjeni, lutanju i nanovom vraćanju u pravi smjer, tj. samom sebi i tako non stop.

BR: Na albumu ima tri gostovanja: Yaya (Jinx), Dino (Letu Štuke) i Saša (TBF) i sva tri su „legla“ maestralno. Kako dolazi do tih saradnji? Da li dok još radiš na pesmi imaš na umu tačno koga bi hteo?

Edo: Kako kad… Nekad tako radim od početka. Nekad jednostavno pustim to što imam i odmah mi dođe ideja ko bi na to savršeno lego. Nekad to ne funkcionira pa odustanem i idem dalje, a nekad je to isprve odlično. Jedan feat nismo uspjeli završit na vrijeme pa sam to ostavio za idući materijal. Riječ je o pjesmi s Tamarom Obrovac koju volim i cijenim. Sale, Dino i Yaya su definitivno oplemenili ovu ploču i presretan sam što ih imam ko goste.

Edo Maajka Dom sportova ZagrebBR: Neke od tvojih najpoznatijih pesama su zapravo bile do detalja ispričane priče o šarenolikim junacima i antijunacima. Na novom albumu toga baš i nema. Gde je nestao taj storytelling?

Edo: Ima storytellinga, ali je sad drukčiji. Sad sam fokusiran na svoja sranja i stvari koje poznam iz prve ruke: bolje iskustvo, nego tuđa slika! Neke teme sam u karijeri ispričo iz tuđih perspektiva, neke iz svojih. Ovdje sam većinom iz sebe sve radio iz prvog lica, a ne iz nekog lika. Nema pjesama tipa “Prikaze” ili “Saletova osveta”, ali su tu “Otrov”, “Ti meni ništa”, “Novi dan”

BR: Pre nekih godinu, godinu i po dana u gostovanju kod Zorana Kesića pričao si i o tome da radiš na albumu za decu. Dokle se stiglo s tim i šta je uopšte mali Edo slušao kao klinac sa jednocifrenim brojem godina?

Edo: To sam nažalost ostavio za neka druga vremena, ali siguran sam da ću to jednom napravit. Kao mali sam bio osuđen na ukus i selekciju starijeg brata i sestre. On je slušo rok i novi val, a sestra narodnjake i disko muziku. Još je tu znao uletit i tata sa sevdahom… Nisam imo neki doticaj s dječjim pjesmicama osim onoga što bih mogo čuti u emisiji Branko kockicaKolariću paniću ili Nedeljni zabavnik.

BR: I za kraj: ko uzima Mundijal kod Putina?

Edo: Nadam se Hrvatska…

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=KR1GriyswjI&w=560&h=315]

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.