Davor Viduka (Kojoti): “Treba reagirati na stvari koje nas smetaju i jasno i glasno progovoriti o tome”


Dok čekamo izlazak četvrtog studijskog albuma benda Kojoti, razgovarali smo s gitaristom Davorom Vidukom. Što ih je uspjelo okupiti nakon 17 godina pauze, koliko je novi album drugačiji od prošlih radova, što misli o muzičarima i aktivizmu pročitajte u intervjuu.

Balkanrock: Napravili ste stanku u grupi od 17 godina. Što vas je uspjelo ponovno okupiti?

Davor Viduka: Dugogodišnji pritisak, što ljudi, što organizatora raznih festivala i koncerata, ali najviše želja za ponovnim sviranjem tih pjesama, a kasnije i stvaranje novih, i naravno velika ljubav prema bendu koja je tinjala sve te godine pomalo.

BR: Četiri singla s novog albuma su objavljena, „Mi ne pripadamo tu“, „Nova riječ“, „Ljubav u kvaru“ i „Evolucija ide u pogrešnom smjeru“. Kako ste zadovoljni odjekom?

Davor: Zadovoljan sam. Najbitnije mi je prvenstveno da se pjesme svide bendu i meni kao autoru pa onda šta bude. Puno sam radio na novim pjesmama i vagao svaki mali detalj i mislim da se čuje veliki napredak u odnosu na stare pjesme, tj. čuje se na njima da smo sazreli kao ljudi i muzičari pa su i pjesme zrelije, ali ipak najbolje od svega mi je kad ih pomiješamo sa starim hitovima na set listi i vidim da to sve skupa jako dobro funkcionira zajedno na koncertu. Ljudi na koncertima jako dobro reagiraju na nove pjesme što mi je jako drago, naravno.

BR: Uskoro se treba pojaviti vaš novi album. Što vaši obožavatelji mogu očekivati?

Davor: Mogu očekivati najkvalitetniji album Kojota do sada, to je jedino u što sam potpuno siguran.

BR: Koliko je drugačiji od vaših prošlih radova? Prati li vas pomalo doza straha jer ste zadnji album izdali prije 20 godina?

Davor: Nema nikakvog straha. Mi ovo sve radimo iz gušta i ljubavi prema bendu i ljudima koji ga vole. Bit će poprilično drugačiji od prvih triju albuma jer naravno da ne možemo, ali ni ne želimo, raditi pjesme kao kad smo imali 20 godina. Samim sazrijevanjem došlo je i do konstantnog učenja i napretka u svim segmentima muzike pa tako i u stvaranju novih pjesama i u produkciji istih. Zvučat će točno onako kako bi Kojoti trebali zvučati danas, 2018. godine.

BR: Je li to jedan od onih albuma na kojem je inspiracija izašla u trenutku ili se postupno razvijao?

Davor: Skoro pa u trenutku. U jednom dahu mi je odnekud stigla inspiracija i na svu sreću ugrabio sam je tako da sam napravio tridesetak pjesama od kojih sada samo probirem i slažem tekstove s muzičkim idejama za ono što bi bilo najbolje za Kojote. Naravno, kao i prije, Alen Marin mi pomaže kod tekstova, tj. s njim se prvo konzultiram uvijek.

BR: Bez obzira što su Kojoti prestali s radom 2000., vi ste zapravo na sceni još od kraja osamdesetih (s Greaseballsima), a svirali ste u međuvremenu i s Majkama, Pips, Chips & Videoclips, sada i s Kawasaki 3P. Možete li nam dati kratak uvid u rad sa svim tim bendovima?

Davor: Bilo je i više bendova. Svaki bend je svijet za sebe. U svakom bendu je potpuno drugačija atmosfera od drugog, ali to su sve kvalitetni bendovi i na neki način sam sretan što sam svirao i još sviram u nekima od njih. Sve je to super škola za mene kao muzičara i čovjeka jer svašta sam prošao u životu do sada zato što sam u biti cijelo to vrijeme, od 16. godine života kada sam imao prvi koncert sa Greaseballsima do danas, konstantno muzički aktivan i autorski i svirački što je dosta veliki uspjeh. Trenutno sam jako zadovoljan sa situacijom. Sviram u Kojotima i Kawasaki 3P-u i ponekad iz gušta sa Greaseballsima.

BR: S obzirom da ste svirali u bendovima koji njeguju različite žanrove, od rockabillyja, preko garažnog rock ‘n’ rolla, do punka, koja vrsta muzika vas „drži“ privatno? Što najčešće slušate, što najčešće svirate kad ste sami?

Davor: Da, ta tri benda su gitaristički potpuno različita 3 svijeta. Nemaju apsolutno nikakve veze jedan s drugim osim što su svi žestoki i to bi mnogim gitaristima, a pogotovo autorima bilo nemoguće spojiti. Meni je baš to super u cijeloj situaciji, što se mogu izraziti na potpuno različite načine kao gitarista i autor. Mislim da me to čini boljim u tom ‘zanatu’. Privatno slušam stvarno svašta, sve što je kvalitetno. Svejedno mi je koja je vrsta muzike ili bilo šta drugo, slušam jako širok spektar muzike. Kada sjednem na kauč s gitarom ipak najčešće iz prstiju i iz gitare izlazi blues, jednostavno mi je največi gušt bluzirati. :) Iz bluesa je sve nastalo uostalom. Naravno, jako često iz te improvizacije nastane neki riff ili čak cijela pjesma, što je super.

BR: Što vam je na regionalnoj glazbenoj sceni vrijedno pažnje?

Davor: Ima jako puno toga i to me često pitaju pa isto odgovaram, ali uvijek nekog zaboravim pa ću i sada vjerojatno: Repetitor, Kandžija i Gole Žene, TBF, Bebe Na Vole i mnogi drugi bendovi…

BR: Kad povučete paralelu između 90-ih i sadašnjice, koji je vaš zaključak?

Davor: Mislim da sam sve objasnio u pjesmi „Evolucija ide u pogrešnom smjeru“. Inače se ne izražavam tako direktno, barem se trudim, ali ovaj puta je taj cijeli tekst jednostavno izletio iz mene. Dakle jasan vam je odgovor.

BR: Koliko vas dotiče politička i medijska stvarnost, a koliko se zatvarate u svijet svoje obitelji, prijatelja i umjetnosti?

Davor: Upravo da se ne bih previše živcirao zbog ovog prvog, tj. politike i medijskog tresha, volim se zatvoriti u dom, s obitelji i naravno biti među prijateljima. Ali što sam stariji, sve manje izlazim jer mi je jednostavno valjda bilo previše toga u životu i draži mi je kućni mir s najbližima.

BR: Smatrate li da umjetnik treba biti i aktivist?

Davor: Sebe ne smatram umjetnikom, jako mi je pretenciozna ta riječ, ja sam muzičar. Mislim da treba reagirati na stvari koje nas smetaju i jasno i glasno progovoriti o tome, koliko god se to nekima ne svidjelo, jer mora se ukazivati na probleme. Svi to moramo raditi, ali naš glas se više čuje pa podržavam sve one kolege koje glasno pokušavaju promijeniti ovo društvo i državu na bolje. Ne volim licemjere.

OSTAVITE ODGOVOR

Unesite svoj komenar!
Unesite svoje ime ovde

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.