Hugh Laurie u Domu Sportova dokazao kako je hvalevrijedan glazbenik

Foto: Arhiva

Foto: Arhiva

Već dugo najavljivani koncert Hugha Laurieja je odlukom organizatora premješten sa Šalate u Malu dvoranu Doma sportova jer im najavljena prognoza za dan kada je zakazan koncert nije išla na ruku te bi pljuskovi uveliko otežali pripremu koncerta i održavanje. Pljuskova nije bilo, ali je Mala dvorna bila krcata i dobre atmosfere nije manjkalo.

Koncert je počeo u 20:30 riječima dobrodošlice na hrvatskom jeziku. Hugh se stvarno potrudio i naučio desetak hrvatskih riječi koje su oduševile publiku, ali kako je on za sebe rekao da je ˝tipični engleski idiot i da ne može naučiti naš jezik” daljnja komunikacija se ipak nastavila na engleskom.

Od samog početka koncerta publika je bila neumorna – povici, pljeskanje, pjevanje, plesanje – sve što jedan glazbenik želi na svom koncertu publika je davala. Vrtili su se i stari i novi hitovi kao što su ˝I Feel So Damn Good˝, ˝You Dont Know My Mind˝, ˝Louisiana Blues˝, a publika se raspjevala uz pjesme ˝Let The Good Times Roll˝, ˝Didnt It Rain˝, ˝Lazy River˝.

Koncert ne bi bio potpun bez The Copper Bottom Banda gdje su Gaby Moreno i Jean McClain otpjevale ˝The Weed Smoker´s Dream˝ i ˝What Kind of Man are You˝, pjesmu koju su posvetile samom Hughu.

Hugh, kao jedna prava filmska zvijezda i pravi britanski komičar, zabavljao je publiku svojim šalama i dosjetkama koje su padale poslije svake pjesme. Showman kakav jest, otplesao je s Gaby Moreno jedan simpatičan tango uz pjesmu ˝Kiss Of Fire˝, ali tu je još bilo bacanja šešira, poklanjanje ruže… prava mala predstava.

Kao prava gospoda, častili su se viskijem između pjesama čak su i čaše bile bacane. Hugh je komentirao kako je smiješno što koncert u svakom gradu traje drugačije, tako je naprimjer u Švicarskoj trajao svega 55 minuta. Ako je trajanje povezano s oduševljenjem publike, onda se zagrebačka publika može pohvaliti jer je ovaj koncert trajao duže od 2,5 sata. Izgleda nedovoljno jer je onda slijedio bis od dvije pjesme i na kraju dugo pozdravljanje banda s publikom.

Iako je možda u početku svoje karijere bio ismijavan kao glazbenik, što je i sam priznao, Hugh je pokazao da je više od glumca, komičara, da je stvarno jedan ozbiljan, hvalevrijedan glazbenik. Publika je to prepoznala, odazvala se u velikom broju, uživala u svim pjesmama, a Hugh je oduševio.

Save

Ostavite komentar: