House of Pablo festival: Rock vikend iz snova

She loves Pablo

House of Pablo; Foto: Marko Plečko

Je li uistinu potrebno predstavljati House of Pablo? Ovaj kolektiv od šest bendova već uživa zavidan status u zagrebačkim rock krugovima i nakon brojnih individualnih koncerata i jednog HOP festivala u KSET-u 2013., logičan pothvat ovih mladih glazbenih virtuoza bio je održati novi festival u kultnoj Tvornici Kulture i za mnogo veću publiku.

Elephant stalker

Elephant stalker

Prvi dan festivala započeo je relativno skromno. Kada je malobrojnu, sramežljivu i još trijeznu publiku obasjala rasvjeta u rasta bojama, vjerniji posjetioci mogli su pretpostaviti da ih čeka glazbena poslastica pod imenom Straight Outta Fridge. Ovaj funk rock bend u mnogočemu podsjeća na velikane RHCP i RATM, a ne zaostaje ni u vladanju pozornicom ili energičnosti nastupa.

Međutim, malo tko je slutio u kakvom će se tonu nastaviti prva večer festivala. Elephant Stalker, bend iznenađenja koji nije službeno dio kolektiva, privukao je svojim stonerskim magnetizmom i najskeptičnije okorjele pušače iz Malog Pogona. Oni koji nisu već upoznati s bendom, neko su vrijeme čekali da basist koji je zauzeo centar pozornice zapjeva, ali nedostatak vokala nije nikako umanjio ovacije nakon svake genijalne instrumentalne izvedbe. Nažalost, publika nije nagrađena bisom zbog predodređene satnice, ali dobila je 20ak minuta za skupiti čeljusti s poda prije nastupa idućeg benda.

Killed a Fox

Killed a Fox

Rock veterane Killed A Fox dočekala je Tvornica prepuna nabrijanih stonera, pomalo frustriranih zbog uskraćenog bisa prethodnog benda. Ali svi koji su upoznati s likom i djelom frontmena Chrisa Iana znaju da će njihove slušne G točke biti temeljito zadovoljene. Nastup od gotovo sat vremena doveo je sada već intoksiciranu i rasplesanu publiku do točke ključanja. I iako je ovaj bend nemoguće usporediti s jednim konkretnim bendom ili žanrom, jer je svaka stvar drukčija od prethodne i jedino što im je zajedničko je Chrisov specifičan glas, publika je podjednako oduševljeno upijala svaku notu koju je ovaj bend ispustio iz svojih eksplozivnih instrumenata.

Kao šećer na kraju nastupili su velikani Muscle Tribe of Danger and Excellence. Baš kao što članovi benda potječu iz različitih bendova i glazbenih pozadina, tako se i u samom zvuku MTDE-a čuje mješavina stoner rocka, metala, sludgea, čak i hardcore punka. Osim toga, čuje se naravno i koliko su članovi benda talentirani, profesionalni i savršeno uvježbani jedni s drugima i za sve slušatelje koji su upoznati samo s njihovim studijskim snimkama, ispune sva očekivanja, pa čak ih i iznenade vrhunskom kvalitetom zvuka i teksta.

Malady Lane

Malady Lane

Drugi dan festivala započeo je manje skromno od prvog i tko god je nastupao, znao je koliku odgovornost ima zabaviti publiku koja je doživjela fantastični rock kaos dan ranije. Večer su otvorili Reflex Kid i kad je na pozornicu stupila poznata glava s dreadlocksima, dijelu publike je laknulo, a dio nije bio pretjerano impresioniran. Budući da Straight Outta Fridge i Reflex Kid dijele pjevača, donekle je za očekivati da će dijeliti i zvuk. Prema tome, ovaj bend koji opet podsjeća na RATM preporučila bih samo onim rock fanovima koji ne vole iznenađenja i promjene.

Idući na redu bili su Mahatma, još jedan bend koji nije dio HOP kolektiva. Za razliku od prethodnika, ovaj je bend stvorio pomalo drukčiju atmosferu, mračniju i siroviju. Do kraja seta svi su grungeri u publici načulili uši i isprolijevali pivu ili bengajući na Mahatmine žestoke riffove ili pokušavajući zapisati podsjetnik u mobitel da ovaj bend detaljnije preslušaju kad dođu doma.

She loves Pablo

She loves Pablo

Malady Lane, je li potrebno išta nadodati? Karizmatični Chris i ostatak benda ne bi razočarali ni da se trude. Od divljeg zavijanja gitara i neumornog udaranja bubnjeva živnuo je i onaj frajer koji je duže od dva sata proveo ležući u najmračnijem kutku držeći se za glavu zbog previše opijata. Genijalna izvedba ovih nadarenih glazbenika vjerojatno nije nikog ostavila ravnodušnim (čak su i grudnjaci dolijetali na pozornicu) i nabrijala je posjetitelje na bend koji čekaju već danima.

Osovina kolektiva She Loves Pablo došla je na red tek iza ponoći. Njihov izlazak na pozornicu bio je popraćen ovacijama i gromoglasnim pljeskom, a u svakom trenutku tišine čulo bi se i duboke muževne glasove, a i one ženstvenije kako u naletu uzbuđenja zazivaju Šimekovo ime. Domagoj Šimek, osim što je nabijen sirovim rock talentom, između svake genijalne električne izvedbe zrači šarmantnom skromnošću i svaki se put iznova u nevjerici zahvaljuje publici na podršci i odanosti. Čitav se bend međusobno savršeno nadopunjuje talentom i karizmom, i nakon žestokog koncerta slušatelje ostavi s osjećajem zadovoljstva i bolnog grla jer je nemoguće odoljeti pjevanju njihovih pamtljivih tekstova.

Sve u svemu, festival je bio uistinu fantastično iskustvo, ne samo zbog kvalitete glazbe, već i zbog demonstracije čistog rock, stoner, funk, groove i metal talenta kojem imamo sreću svjedočiti u našoj maloj balkanskoj zemlji. Vjerujem da svi ovi glazbenici imaju svijetle budućnosti i da se već možemo početi veseliti idućem House of Pablo festivalu, koji će vjerojatno biti još popularniji, veći i žešći.

GALERIJA FOTOGRAFIJA – PRVI DAN, DRUGI DAN

She loves Pablo

Ostavite komentar: