Gogol Bordello – gypsy rapsodija u Zagrebu

Gogol Bordello, foto: Sarah Agić

Gogol Bordello sam prvi put gledao uživo u zagrebačkoj Tvornici kulture 2009. godine. Alkoholne pare i godine koje su prošle su ponešto zamutile moje sjećanje na taj događaj, no vrlo dobro se sjećam skakanja Eugena Hutza, vrućine, znoja, prolivenog piva, neke varijacije istočnoeuropskog gusara za violinom te gomile razbijenih staklenih boca na podu. Zanimljivo, tada nisam znao nijednu pjesmu Gogola osim Start Wearing Purple, no svejedno sam bio siguran kako sam upravo prisustvovao vjerojatno najboljem klupskom koncertu u svom (dotadašnjem) životu. Također, sjećam se kako smo poslije koncerta „nabasali“ na vidno pijanog Hutza kako ispituje jednog po jednog čovjeka u Šubićevoj ulici isto pitanje – „where’s the after party?“. Veliki broj prolaznika koji nisu bili na koncertu je vjerojatno pomislilo kako se radi o nekom lokalnom pijancu, a ne o zvijezdi u usponu koju je Madonna godinu dana prije angažirala da glumi u njenom filmu.

U sjećanju mi je ostao i nastup na festivalu InMusic tri godine poslije, no u tom nastupu je nedostajalo dosta sastojaka iz gorespomenute večeri 2009. godine. Gogol Bordello je ipak najjači u prostorima u kojima nitko nije dalje od dvadeset metara od benda, postoji krov,  te je vlažnost zraka blizu 90 posto. Najava o novom koncertu u Tvornici, odnosno vraćanju na mjesto zločina se vrlo brzo proširila, te je koncert bio rasprodan dobrih dva mjeseca prije održavanja. Iako je „eastern Europe“ kemija između Gogola i Zagreba proradila isprve još prije desetak godina, svejedno se radi o vrlo respektabilnoj činjenici.

Lucky Chops

Predgrupa Lucky Chops je široj publici postala poznata nakon objave nekoliko Youtube videa nastupa iz njujorškog metroa, te postala ogledni primjer onoga što često zovemo „internet senzacija“. Pred nekoliko mjeseci u zagrebačkom Boogaloou su bez problema odradili samostalni koncert i ostavili odličan dojam, tako da je ovo definitivno bila jedna od onih predgrupa koju se, kao što zna često biti, ne čeka da konačno završi, već također željno isčekuje. Sastav benda je pomalo neuobičajen – radi se o četiri puhačka instrumenta pojačana bubnjem. Bez vokala. Iako možda zvuči ponešto čudno, u praksi cijela stvar funkcionira odlično, te dečki kroz impresivne aranžmane bez problema simuliraju punokrvni rock bend. Kroz nastup Lucky Chopsa Tvornica se polako punila, da bi pri kraju nastupa već dosegla gotovo puni kapacitet. Da je netko neupućen ušao u Tvornicu tijekom izvođenja njihove zadnje stvari, svojevrsnog medleya koji se sastoji od Funkytown i I Feel Good, sigurno bi pomislio da glavna atrakcija večeri već odavno nastupa.

Eugene Hutz i društvo su na pozornicu uletili nešto poslije 22:15. Mlaki prijem prve stvari Break Into Your Higher Self sa aktualnog albuma Seekers And Finders je izazvao bojazan kako atmosfera neće biti na razini prijašnjih nastupa Gogola u Zagrebu. Međutim, čim se nakon završetka pjesme začuo uzvik „Drop the charges!“ uz violinski riff Sergeya Ryabtseva kao uvod u Not A Crime, barem deset piva je isti tren poletilo u zrak i cijela Tvornica kulture je učas bila na nogama. Tko je tad ostao suh, nakon Wonderlust King koji je uslijedio zasigurno više nije bio.

Scenski nastup Gogol Bordella je zaista posebna priča. Na prvi pogled, članovi benda predvođeni Eugenom Hutzom izgledaju kao ispali iz serijala Twin Peaks ili pak kao neka cirkuska družina sa plakata iz prve polovice dvadesetog stoljeća. Tijekom koncerta, potpuno se briše granica između frontmena i ostalih članova benda. Svi članovi benda vam se kroz vrijeme koncerta naizmjence unose u lice, stoje na zvučnicima, ili animiraju publiku. Međutim, između redaka se može isčitati kako je Sergey Ryabtsev na violini ipak „prvi među jednakima“, nešto slično kao pokojni Clarence Clemmons u E Street Bandu.

Eugene Hutz trenutno fizičkom pojavom jako sliči na pokojnog Franka Zappu. Međutim, u par navrata je njegova silueta u pokretu gotovo neodoljivo podsjećala na Nicka Cavea sa njegovim karakterističnim divljim trzajima prilikom izvođenja Mercy Seat ili From Her To Eternity. Radi se o rođenom frontmenu sa urođenim instinktom oko toga kada treba prepustiti ostalim članovima benda svjetla reflektora, a kada on treba „povući“.

Organizator je koncert najavio kao „Gogol Bordello i Lucky Chops“. Tijekom koncerta se itekako vidjelo čemu ovakva ravnopravnost u najavama, odnosno zašto Lucky Chops nisu ostali na statusu predgrupe. Dečki su kroz čitav nastup Gogol Bordella uskakali u raznim kombinacijama, nekad pojedinačno, a nekad, kao na primjeru We’ll Rise Again ili Walking On The Burning Coal u gotovo kompletnoj postavi.

Ako se baš traži dlaka u jajetu ovom nastupu Gogol Bordella, mora se primjetiti kako je materijal s novog albuma Seekers And Finders podosta inferioran starom materijalu i da se jednostavno nije „primio“ među publikom, pogotovo ako se uspoređuje sa (sad već klasicima) sa Gypsy Punks: Underdog World Strike ili Super Taranta!. Svejedno, Gogol Bordello je isporučio točno ono što je bilo očekivano – veliku energetsku bombu svog karakteričnog gipsy-punka te ostavljene hektolitre znoja na pozornici, dok je kemija između benda i publike bila opipljiva cijelo vrijeme. Bilo je opet vruće, opet krcato, samo bez razbijenih staklenih boca. Rastanak je bio vrlo dug, te se bend oprostio od zagrebačke publike nakon više od dva sata sa Pala Tute, nakon čega je savršeno sjela Redemption Song sa razglasa u izvedbi Joe Strummera. Savršeno prigodno, jer iako se možda čini kako je riječ o dva različita punk svijeta, glazba Gogol Bordella i The Clasha ima istu finalnu poruku – širenje tolerancije i socijalne pravde. Ponovno gledati Gogol Bordello na svom prirodnom terenu je bila privilegija.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: