Glen Hansard u Lisinskom: Bradati Irac hipnotizirao zagrebačku publiku

Glen HansardKada vam netko spomene prestižnu filmsku nagradu Oscar, u glavi vam se vjerojatno pojavljuju slike proslavljenih glumaca i njihovih upečatljivih uloga, a ne irski kantautor Glen Hansard. I dok je svijet prije desetak dana strepio nad sudbinom vječnog gubitnika Leonarda DiCaprija, Glen je svoj zlatni kipić „pospremio u džep“ još 2007. godine, za najbolju originalnu pjesmu. Riječ je o Falling Slowly  koja je svoje mjesto našla u filmu Once, gdje Hansard ima i glavnu ulogu. Hansard, inače osnivač popularnog benda The Frames, samo se godinu ranije otisnuo u solo vode koje su do danas iznjedrile dva albuma – Rhytm and Repose, te Didn’t He Ramble.

Sve to bilo je i više nego dovoljno da se zagrebačka  publika ove srijede zaputi na koncert ovog svestranog kantautora.

Glenu Hansardu i pratećim glazbenicima teren je pripremila mlada češka kantautorica Marketa Irglova. Suradnja ovo dvoje glazbenika traje već više od deset godina, budući da je Glen upravo s Marketom napisao nagrađenu  pjesmu  Falling Slowly. Irglova je u četrdesetak minuta publici predstavila nekoliko svojih pjesama, isključivo uz klavirsku pratnju. Njen melankoličan, ali istovremeno i snažan glas (koji na trenutke neodoljivo podsjeća na Reginu Spektor), bio je savršena uvertira za ono čemu je publika svjedočila idućih dva i pol sata.

Iako dvorana Vatroslav Lisinski nije bila niti približno popunjena, nitko od prisutnih nije očekivao eksploziju emocija i iznenađenja koje im je Hansard pripremio.

Prvo je iznenađenje uslijedilo već nakon nekoliko pjesama. Hansard se obratio publici u zadnjim redovima te ih pozvao da dođu na prostor ispred same pozornice. U tek nekoliko minuta stotinjak je ljudi sjedilo na parketu i stepenicama ispred Hansarda i njegovog benda. Koncert se tako već u samom startu naizgled pretvorio u neformalnu svirku u lokalnom klubu, a inače „ozbiljnoj“ koncertnoj dvorani dao sasvim novu dimenziju. Publika je svaku pjesmu koja je slijedila popratila oduševljenim pljeskom, a Hansardovo „žešće“ prebiranje po gitari u nekoliko je navrata cijelu dvoranu diglo na noge.

Pjesme koje su se nizale pratile su i anegdote glazbenika, koji je s prisutnima podijelio i svoje iskustvo prvog posjeta hrvatskoj metropoli. Ovacije je izazvao kada je prepričavao svoj odlazak u Muzej prekinutih veza, gdje je „osjećao da pripada“ (i gdje je, vidi čuda, svirala upravo njegova glazba). Također je izdvojio nekoliko minuta i za seciranje tipičnih stereotipa o Ircima.

Od pjesama koje su prisutni imali priliku čuti, najvećim su pljeskom popraćene velike uspješnice poput Love Don’t Leave Me Waiting, te melankolična Bird of Sorrow s posljednjeg albuma Didn’t He Ramble,  izdanog prošle godine. Publiku je osvojio i s nekoliko improvizacija koje je prateći bend sastavljen od desetak glazbenika u svakom trenutku izvrsno pratio.

Hansard je naposljetku iznenadio i neobično dugim bisom, koji je potrajao više od pola sata.  U jednom je trenutku sišao s pozornice, stao na stolac u središtu dvorane te publiku počastio s još nekoliko glazbenih brojeva uz pratnju gitare. Hansard je tako u Lisinskom definitivno dokazao da osim moćnog vokala ima i izniman talent za interakciju s publikom, koja je do kraja koncerta zajedno s njim pjevala gotovo svaku pjesmu.

Teško je izdvojiti nekoliko trenutaka koji su posebno obilježili zagrebački koncert. Hansard je svakom pjesmom i obraćanjem publici letvicu postavljao sve više. Nakon bisa na kojem mu se pridružila Irglova (s kojom je izveo spomenutu Falling Slowly), obećao je vratiti se u Zagreb. A o tome kakav je dojam ostavio na domaću publiku prilikom prvog posjeta, možda najbolje govori rečenica koju se sa svih strana moglo čuti po izlasku iz dvorane – „Najbolji koncert ikad!“

Ostavite komentar: