Drugi dan festivala “7 Jezera”: Srpski bendovi briljirali

Nisam ni slutio da će moj posjet festivalu kod prelijepih Baćinskih jezera ostati u tako dobrom sjećanju, a osvrnuti ću se na drugi dan festivala jer sam bio spriječen da prisustvujem sva tri dana. Na kraju se uspostavilo da je upravo druga večer zapravo pružila najbolje od muzike, sudeći po komentarima onih koji su vidjeli cijeli festival.

Prije nego počmem išta pisati vezano za ono što sam ja vidio i čuo, prvo ću objasniti s kakvim sam dojmovima osobno otišao na koncert. Kao prvo, u centru pozornosti je bio vjerojatno najiščekivaniji nastup u sva tri dana, a radi se o bendu Goribor čiji je nastup bio vremenski drastično smanjen u odnosu na predviđeno, pa se desio slučaj da su demo bendovi prije dobili više vremena za sviranje od praktički glavnih headlinera. No, to je bio samo motiv više da čvrsto donesem odluku da popratim drugi dan festivala na kojem su nastupala između ostalog dva srpska benda, Popečitelji i Repetitor, koji su trebali isprati gorak okus u ustima zbog neočekivanog raspleta oko Goribora, a u tome su sigurno i uspjeli.

Prva zamjerka odnosi se na dolazak do same lokacije, koji su udaljeni nekoliko kilometara od samog grada Ploče, u mjestu Baćina. Putokaz do lokacije nije bio detaljno i dobro pojašnjen, pa ljudi koji tu prvi put dolaze vrlo teško mogu točno znati gdje treba ići, a u smjeru od Ploča nije bilo nikakvih naznaka gdje to jest zapravo. Sam početak festivalske večeri je kasnio 2 i pol sata, što me neugodno iznenadilo znajući koliko je detaljno i uvjerljivo djelovala najava koja je glasila da će program početi od 20h.

Jedan od demo bendova koji mi je ostavio utisak bio je Diskurz iz Rijeke. Ovaj punk bend je po mnogima veliko osvježenje na usahloj hrvatskoj rock sceni, te njihov prvi i zasad jedini album “U Protivnom” zauzima vodeća mjesta među albumima izdanim u 2009. godini. Diskurz su itekako dobro odradili svoj posao pokazavši punk u pravom svjetlu. Na početku nastupa to su zorno pokazali stvarima “Polet” i “Na Stranu”, nakon kojih je uslijedilo nekoliko novih stvari „koje bi se trebale naći na novom albumu“ po riječima vokala i gitariste Bojana. Ta izjava prilično ohrabruje jer Diskurz očito ne namjerava ostati samo na ovom jednom albumu. Svoj nastup su zapečatili pjesmom “Debela Glava” kojom se očito gade na one koji kroje život prosječnom čovjeku sa lažima i neistinama, te sa obradom stvari od norveškog punk benda Turbonegro – “I Got Errection”, za koju je Bojan rekao “kako će je odsvirati bolje od originala”. Više nego solidan nastup riječkog benda kojeg mislim čeka svijetla budućnost.

Slijedeći je na scenu došao srpski bend Popečitelji, koji po mnogima zasluženo imaju epitet najkvalitetnijeg benda večeri, možda i cijelog festivala. Red bi bio da ih predstavim: braća Furunović (Saša-gitara, Goran-bas) i Rade Vulić-bubnjevi. Iza sebe imaju dva albuma i suradnje sa renomiranim domaćim i inozemnim muzičarima. Radi se o bendu za kojeg na festivalu nije čulo puno ljudi, tek oni zagriženi pratioci exyu scene, no nakon ovog nastupa sigurno neće biti tako. Premda ih ima samo troje u bendu, Popečitelji su izveli bravurozan virtuozni performans gdje su riječi samo suvišne, dakle izvode samo funk/progressive/rock instrumentale od kojih doslovce zastaje dah. Posebno je pažnjom plijenio bubnjar Vulić koji je bio najenergičniji na sceni. Tijekom nastupa gitarist Saša se zahvalio na pozivanju na festival te pozvao sve prisutne “dođite bliže da se družimo”, jer je zbilja bilo malo ljudi ispred bine s obzirom o kakvim se virtuozima radilo. Posebno bih izdvojio Sašinu zamolbu “nama treba malo buke” gdje je publika zaista s velikom bukom dočekala njihov najpoznatiji hit (općenito a i večeri) – “Kilogrami”. Popečitelji naprosto nisu imali slabu točku i sasvim neočekivano su oduševili publiku, a mene uvelike podsjećaju na kanadski Rush- impozantna virtuoznost, trojka u bendu, te kao da su se rodili s instrumentima u ruci.

Onda je došao red na Erotic Biljan & his Heretics iz Zagreba. Radi se također o jedinstvenoj pojavi na hrvatskoj sceni, svojevrsnom garažnom rocku i imaju iza sebe album “Supersticky”. Koliko god se radi o možda manje poznatom imenu, treba naglasiti kako je ovaj bend nastao iz spajanja dva benda: Blues Bremzeri i nikad prežaljeni The Babies. “Heretici” su vrlo popularni i van grane, a znalo se dogoditi i da dnevno sviraju i po dva koncerta. Nastup započimaju sa “Rock’n’roll Revolution No.5” koju bih slobodno usporedio i s njihovim radom i prašenje rocka kad je pred kraj 90-tih sve utihnulo na sceni. Izdvojio bih vjerojatno najpoznatiju njihovu stvar “Dead Hearted”. Super nastup ovog zagrebačkog benda, koji slobodno mogu raditi odlične svirke na festivalima i u klubovima.

Večer su zaključili čudnovati beogradski sastav Repetitor, koji su najviše zapalili publiku i njima ide nagrada za najupečatljiviji i najenergičniji nastup večeri. Vrlo originalni, u pojedine trenutke nedokučivi, buntovni, kaotični! Repetitor čine: Boris Vlastelica (gitara i vokal), Ana-Marija Cupin (bas) i Milena Milutinović (bubnjevi). Otkad pratim koncerte ne mogu se sjetiti da sam ikada uživo vidio energičniji nastup od Repetitora. Zbog stalnog kretanja na sceni nisam mogao zabilježiti poštenu fotku! Najviše su zaintrigirali publiku i imali najbolju komunikaciju s njom, pa se tako ispred bine okupilo više zainteresiranih u odnosu na prijašnje bendove. Naprosto energija kojom zrači ovaj trojac ne može se riječima opisati, jedino se može konstatirati “Jebote šta je ovo, obi nisu normalni!”. Koga više izdvojiti također je težak zadatak. Nastup su započeli sa “10 Puta Nedeljno” te se odmah na početku sa energičnosti nisu štedili. Između ostaloga Boris je rekao komično publici “Niste nadgrobne ploče!” ali se i potužio na binu koja je “na nelogičnom mjestu”. Basistkinja je u pjesmi “Sve Da Zaboravim” pustila svoj dječji glas i bilo je teško povezati tako nježan i simpatičan glasić sa onim divljačkim potezima na basu kojih je bilo nebrojeno! Izveli su skoro cijeli svoj album “Sve Što Vidim Je Prvi Put” (npr. Opet Jak, Pukotine, Životinje, Slamčica, Ja…), a koliko su ostvarili fenomenalan prijem kod publike dokazalo je vraćanje na bis i prethodno vikanje “Oćemo još!”. Dosta dugo iza koncerta svi su brujili o Repetitoru…

Sveukupno gledajući bilo je propusta na prvom festivalu kod Jezera, ali i puno dobrih stvari, te organizatori za dogodine sigurno znaju što i kako trebaju popraviti. Ovaj festival meni ostaje u odličnom sjećanju, jednako kao i susretljivi domaćini radi kojih se osjećate kao kod kuće. Najveću gorčinu je zasigurno ostavio prekratak nastup Goribora prvu večer, no zato su drugi srpski bendovi itekako prednjačili. Možda upravo novi rock bendovi koji dolaze, predvođeni Srbijom kao predvodnikom u smislu izbacivanja odlilčnih bendova, mogu stvoriti neku novu scenu, gdje će prednjačiti originalnost i energičnost koju su pokazali Popečitelji i Repetitor. Za to je potrebna live svirka gdje je god moguće, pa zbog toga veliki plus za ovaj festival koji ima potencijal biti jedan od vodećih na ovim prostorima.

Ostavite komentar: