Dino Šaran (Letu Štuke): “Svi bi da budu stilisti, a niko krojač”

Sarajevska pop rok grupa Letu Štuke pravi su dijamant današnje muzičke scene. Jedinstven muzički izraz i emocije koje unose u svoju muziku nešto su što se ne viđa svaki dan na domaćoj sceni. Štuke su nedavno svirale u Novom Sadu, a u petak 25. maja sledi i koncert u Beogradu na kome promovišu album “Brojevi računa”. Tim povodom razgovarali smo sa vođom benda Dinom Šaranom.

BR: Bend postoji od 1986. a i tada ste imali određenu distancu prema pop-rok muzici koja je dolazila iz Sarajeva. Kako iz današnje perspektive gledaš na zvuk koji ste tada njegovali?

Dino Šaran: Tada smo bili izloženi različitim uticajima, a svima su furka bili bendovi. Maloljetnici poput nas su samo pokušavali sa manje ili više uspjeha izvući neki novi zvuk, jer je druga polovina osamdesetih bila priličan „odron“ ako izuzmemo nekoliko tada novih bendova i neke domaće koji su održali kvalitet. Nismo znali svirati, ali smo bili puni nerealnog entuzijazma i neartikulisane energije. Iz današnje perspektive – nebulozno, ali neponovljivo.

BR: Šta se promijenilo, a šta je ostalo isto, osim imena benda, u tih dvadesetak godina do izlaska prvog albuma?

Dino Šaran: Jedini originalni član još od tih prvih „Štuka“ sam ja. Momci sa kojima sam osnovao bend se danas ne bave muzikom. Rijetko smo u kontaktu. Đani Pervan se pridružio drugoj
postavi kao novi bubnjar, a bend se razišao sa početkom rata. Uglavnom smo se razišli
po svijetu. Đani je dvanaest godina živio u Parizu, gdje se bavio svirkom i produkcijom, a ja sam u Zagrebu svirao po kafanama oko četiri godine. Za to vrijeme sam pisao nove pjesme svjestan da od starog benda neće biti ništa. Zato sam pisao za sebe. Poslije nekoliko pokušaja da ih snimim solo, Đani se vratio iz Pariza kao iskusan muzičar i producent u zamahu. Tada je svirao sa Rundek Cargo orkestrom. Prvi demo od pjesama koje sam imao snimili smo 2004. godine, da bi ih 2005. objavili na prvom albumu koji je otpuhao prašinu sa imena Letu štuke.

BR: Za prilično kratak period od izlaska tog albuma ste postali jedan od traženijih i popularnijih bendova u regionu. Da li bi to pripisao iskustvu, dobrim pjesmama ili nečemu trećem?

Dino Šaran: Dobre pjesme su uvijek glavni razlog opstanka. Popularnost varira, a opstanak je konstanta, i zato je on bitniji. Iskustvo je takođe bitno, ali ponekad ubija imaginaciju i dovodi sve do nulte tačke. Mislim da umjetnik nikad ne smije shvatiti sebe, na bilo koji način, i ostati u nekom filmu. Uspjeh nije mjera stvari. Vrijeme je mjera.

Ubrzo svirate u Beogradu. Kakva su vaša očekivanja od koncerta i šta publika treba da očekuje?

Dino Šaran: U Beogradu nas nije bilo od prošlog ljeta, a sad se evo pružila prilika za svirku. Nemam predviđanja, ali očekujem da će to biti pravi doživljaj i za publiku i za nas. Sviraćemo
svoje stvari i to je to. Koncert će trajati oko dva sata, a predstavićemo i pjesme sa, za sada, zadnjeg albuma „Brojevi računa“ iz prošle godine. Beogradska publika ih nije čula uživo, koliko znam.

BR: Kad smo već kod svirke, imaš li tremu pred nastupe?

Dino Šaran: Imam je, ali je uglavnom nisam svjestan. Volim svirati.

BR: Kakva je razlika u procesu stvaranja kada pišeš za svoj bend i kada pišeš „po narudžbi“?

Dino Šaran: Kad pišem pjesme za estradnjake, moram ih prilagođavati sebi. Ukus estrade je uglavnom komercijalno usmjeren, pa onda tu dolazi do problema da se izađe iz zadatih zanatskih šablona. Ruke su zavezane. Kad radim sa ljudima sličnog mentalnog, a pogotovo estetskog usmjerenja, problemi su prava rijetkost.

BR: Jesi li onda osoba od kompromisa ili voliš da istjeraš svoje do kraja?

Dino Šaran: Ma, nema se tu šta tjerati do kraja ili praviti ustupke. Onaj ko želi da radi sa mnom, zna da ću ponuditi isključivo svoju stvar, a kome to ne odgovara pogriješio je adresu. Jednom je Mišo Kovač izjavio da bi danas svi da budu stilisti, a niko krojač.

BR: Odakle ideja da napravite konkurs za remiks pjesme „Brojevi računa“, da li će se najbolji naći nekom od vaših izdanja?

Dino Šaran: O tome možete više saznati od Đanija. Mislim da je bio inspirisan sajtovima recentnih bendova.

BR: U kojem pravcu „Štuke“ idu dalje?

Dino Šaran: Za narednu godinu imamo izdanje u planu, a bend ide u pravcu promjena.

BR: Pratiš li ko šta radi na domaćoj sceni, da li bi izdvojio nekoga?

Dino Šaran: Ima dobrih bendova. Neki su se uspjeli nametnuti više, ali to nije u pravilu i premoć u kvalitetu. Nažalost. Široka publika ne profilira vlastiti ukus, a mediji uglavnom podilaze tom mazohističnom stanju svijesti. Scena postoji, ali aktivna je ona nekolicina bendova koji mogu izdržati pritisak. Takvi i rade. Ja volim Skroz, Dubioza je ok i puno radi. Zoster ima odličan novi album. Sopot je interesantan bend. Basheskia i Vuneny su pioniri elektronske scene u BiH, ako ne računamo Adija Lukovca. Damir Avdić Graha iz Rupe u zidu je u formi, a Edu i Frenkija već svi znaju. Tu je i nadolazeći val indie scene predvođen Billy Andolom i Strancem, dva nova benda. Banjaluka ima metal scenu. Od „stranih“ bendova volim TBF, Majke, Goribor i sve koji su opstali bez sponzora.

BR: Velika se prašina nedavno digla oko dodjele Porina, baš kada je album Majki u pitanju. I Letu štuke su dobijale nagrade, da li su one potvrda kvaliteta?

Dino Šaran: Lijepo je dobiti nagradu, ako ima smisla da je istopiš. A potvrda ide svakako.

BR: Imaš li neki savjet za one koji tek počinju da se bave muzikom?

Dino Šaran: Ne bih da ja sad tu nešto savjetujem. Onaj ko ima unutrašnji poriv i razlog će preživjeti, i možda zaista uspjeti da do kraja realizuje djelo. Nema foliranja, ni podmetanja.

BR: Da li pored muzike postoji neka neostvarena želja?

Dino Šaran: Ništa specijalno. Možda da napišem neku knjigu nekada.

Ostavite komentar: