Davor Bestvina (Debeli precjednik): “Ako nas je nešto naučila povijest, to je da se najbolja glazba piše iz najgorih situacija”

Sedmi Cunami Fest održat će se u velikom dvorištu zagrebačkog kluba Močvara u subotu, 9. rujna, a između ostalih, dio line-upa je i osječki bend Debeli precjednik. S njihovim gitaristom Davorom Bestvinom razgovarali smo o Osijeku, koji je bendu stalna inspiracija, muzičkim počecima, o tome može li muzika utjecati na (političke) stavove, o “Godini majmuna” i još koječemu.

Balkanrock: Iako prva asocijacija na današnju „osječku muzičku scenu“ vjerojatno većini nije punk, vi u takvom muzičkom okruženju životarite već više od 20 godina. Što se sve u međuvremenu promijenilo u Osijeku – od tih devedesetih kada ste počinjali pa do danas?

Davor Bestvina: Teško pitanje zapravo jer se dosta toga promijenilo, a zapravo se ništa nije promijenilo. Što se tiče ljudi, oni su ostali isti. Uvijek otvoreni i šaljivi kakvi samo Slavonci znaju biti, ali ipak dotučeni ekonomskom situacijom. Grad još uvijek nekako diše, ali bojimo se da polako odumire jer sve više i više ljudi se iseljava u Irsku i Njemačku. Što se tiče muzičke scene, moram priznati da je došlo neko vrijeme stagnacije. Sve manje i manje se mladi ljudi odlučuju uzeti gitare u ruke, tako da tu baš nismo zadovoljni.

BR: Teško se oteti dojmu da vam je Osijek velika inspiracija i da ste vrlo ponosan osječki bend. Možda ne pjevate eksplicitno o Osijeku kao neki punk bendovi o Zagrebu (npr. Šank?!, Mašinko), ali tu je dio naziva albuma „VBK“, tu je pomjeranje termina svirke da bi se stiglo na utakmicu NK Osijeka… Što je to što Osijek ima, a neki drugi gradovi nemaju? Što vas sve u Osijeku inspirira?

Davor: Mislim da sam djelomično odgovorio na to pitanje već gore. Odgovor je ljudi, politička situacija, rat, ekonomska situacija.

BR: Kada je nešto žešći zvuk u pitanju, Osijek, čini se, zadnjih godina drži nešto slabiji korak u odnosu na neke druge veće gradove u regiji. Doduše, tu su još Pannonian Challenge i UFO (koji više ne promovira demo bendove), ali manje je klubova u kojima se može svirati (nema više starog OKS-a, Uniteda, Mini teatra). Iz godine u godinu sve je manje rock koncerata u gradu. Kako objašnjavate tu situaciju?

Davor: Stvarno ne znam zašto je tome tako, ali priznajem da je. Ako nas je nešto naučila povijest, to je da se najbolja glazba piše iz najgorih situacija. Kao što već rekoh, Osijek nije u baš zavidnoj ekonomskoj situaciji, pa je tom logikom razumno očekivati da će biti i dobre muzike. Međutim, nije sve tako crno budući da se jedan manji klub naziva Exit jedino trudi dati nekakva događanja u vidu žešćeg zvuka. Koliko je meni poznato, ti koncerti su dobro posjećeni kad se radi o nekom zvučnijem imenu, ali ipak, na žalost, manje posjećeniji kad se radi o manje zvučnim imenima.

BR: Da ste na početku svoje muzičke karijere znali sve što sada znate, biste li krenuli istim putem? Što je to što vas i dalje drži da se bavite muzikom?

Davor: Potpuno istim putem bismo krenuli. Što se tiče onog dijela što nas još drži da se bavimo muzikom odgovor je jasan: ljubav prema muzici.

BR: Koji su bili prvi hardcore/punk albumi s kojima ste se susreli? Jesu li upravo oni oblikovali vaš muzički ukus ili je to došlo kasnije, s nekim drugim izdanjima?

Davor: Svi prvi albumi od Minor Threata, NOFX-a, Lag Wagona, Propagandhija, Bad Religiona, Ramonesi svi albumi, Sex Pistols itd. (usvakom slučaju sve isti bendovi koje svi spominju) oblikovali su našu osnovu onog što sviramo. Nekako se uvijek držimo (valjda) tih osnova. Naravno, kako teku godine javljaju se drugi apetiti za drugačijom muzikom, pa sad volimo slušati i druge vrste glazbe, a što zasigurno se može čuti u novijim pjesmama, ako se pozorno sluša.

BR: Možete li izdvojiti nekoliko najznačajnijih trenutaka za vaš bend u ovih dvadeset i kusur godina?

Davor: Na prvu loptu mi ne pada niti jedan najznačajni trenutak. Mi inače ne gladamo ovaj bend kao nekakav posao. Radimo to dokle god volimo pa nam je sve ovo samo ljubav i zabava, pa bih onda valjda mogao reći da nam je svaki trenutak isto značajan.

BR: Naišli ste na vrlo pozitivne reakcije kada ste prije 3 godine prekinuli koncert u Osijeku jer su se u publici našli oni koji propagiraju fašizam. Što mislite, može li uopće muzika promijeniti nečije mišljenje?

Davor: Apsolutno!!! To je čak, po mojem skromnom mišljenju, najjači medij za bilo kakve promjene. Uostalom, naš bubnjar je postao vegetarijanac (skoro je čak vegan :) ) zbog Propagandhija. Vjerujte mi na riječ da su mu promijenili mišljenje.

BR: Često se igrate jezikom, riječima, kako u samom nazivu benda (preCjednik), tako i u nazivima albuma (Rat(Her) Burnt His Record, Godina majmuna/Majmun godine). Je li to slučajno ili namjerno? Zašto baš „Godina majmuna“ kao naziv albuma?

Davor: Pa, 2016. je bila godina majmuna po kineskom horoskopu. :) Album je nazvan iz zajebancije jer volimo se satrati majmunima. :) Onda smo se svi zajedno dosjetili da bi se Mašinkov dio mogao zvati „Majmun godine“, iz čiste zajebancije. Inače volimo igru riječi u nazivima albuma i tekstovima pjesama. Mentalno su stimulirajući.

BR: Volite prepričavati anegdotu s vašeg prvog nastupa kada ste svi svirali različite pjesme. Možete li s nama podijeliti još neke slične anegdote, nešto što vam je svima u bendu bilo zanimljivo, čemu se danas najslađe smijete?

Davor: Turneje po Evropi!!! Prvu smo bili toliko gladni da smo došli deset kila mršaviji :), drugu smo bili konstantno pijani od jutra do sutra :) ali nismo bili gladni jer smo si ponijeli paštete koje smo jeftino kupili u Studenstskom centru za bonove. :)

BR: Osim na klupskim koncertima, može vas se slušati i po festivalima širom regije. Sjećate li se možda vašeg prvog festivalskog nastupa? Postoje li neki festivali koji nisu u Osijeku, a na kojima se osjećate „domaće“ i zašto je to tako?

Davor: Iskreno se ne sjećam prvog festivala. Domaće se osjećamo u zadnje vrijeme na Ferragostu.

BR: U rujnu svirate na sedmom Cunami Festu, zajedno s još četiri izvođača. Što publika može očekivati od vašeg nastupa? Što obično radite prije i/ili poslije svog nastupa na festivalima: slušate druge izvođače, družite se, odmarate…?

Davor: Na Cunamiju planiramo izvesti barem dvije nove pjesme koje još nisu snimljene, čisto da pokažemo ljudima da još radimo i u kojem smjeru mogu očekivati da će ići pjesme Debelog. Tako da eto, publika može očekivati te dvije nove pjesme. Kao i uvijek, publika može očekivati da ćemo ostaviti srce na stejdžu. Prije koncerta se obično družimo, ovisno o raspoloženju. Nešto nekada pogledamo što nas zanima, ali većinom popijemo koje pivce prije koncerta, proćakulamo s prijateljima i tako to. Nakon koncerta se obično napijemo ko svinje i spavamo u bekstejdžu iako nam organizatori obično osiguraju smještaj. :)

Ostavite komentar: