Darko Rundek: Svi smo pod uticajem hiljada reklama

darko_rundekDarko Rundek jedan je od muzičara koji i pored kultnog statusa i dalje radi na novim i zanimljivim projektima, a da nisu strogo vezani za njegov bend ili muzičku pozornicu. Svakako da je to samo jedna od stvari koje ga čine unikatnim umjetnikom na našim prostorima, pa smo o svemu po malo, muzici za film, radiju, književnosti i novom “Cargo Trio“ albumu, pričali sa Rundekom, tik pred proljećni koncert u Banjaluci.  

BR: Jedna od novijih stvari koje ste radili je muzika za dokumentarac “Tripalo”. Da li Vam je lakše komponovati filmsku muziku zbog nešto slobodnije forme?

Rundek: To smo radili za Ines Pletikos, koja je svojevremeno radila i dokumentarac o Džoniju Štuliću. Radi se o jednom odličnom dokumentaristi, koju poznajem već dugo. Malo sam se igrao sa temom. Baš je dobro funkcioniralo. Onda je ona poslije uzela i dijelove drugih pjesama po sopstvenom nahođenju, nešto mojih, nešto pjesama “Haustora”. Ja to volim i “Trio” super funkcionira za te varijante, to nam je već treća muzika za film, i bilo je dosta lako. Nekako lako zajedno pronalazimo te atmosfere. A, i inače, kad sam radim, to mi je jedna od dražih stvari za praviti.

rundek_cargo_trioBR: Tu je i saradnja sa etno sastavom “Cinkuši” i obrada tradicionalne pjesme “Tiček”, kako ste našli zajednički teren?

Rundek: To su oni uradili bez mene, nisam sudjelovao u izboru pjesme, a Nataša koja svira mandolinu u tom bendu je sa mnom surađivala na albumu “U širokom svijetu”. Inače, jako volim to što oni rade, ima par njihovih albuma koji su mi dragi za slušanje i koje si pustim, osobito onaj sa Teta Lizom, koji bih svakom preporučio. Uglavnom, oni su su dodali još jedan dio, mali refren koji je neka vrsta boemskog nastavka pjesme, a dopisan je na narodnu pjesmu, pa su me zvali da ja to ispričam i malo zapjevam.

BR: I Boris Leiner i Mišo Hrnjak su prije par godina snimili svoju verziju, jeste li je možda slušali, kako Vam se čini ta izvedba?

Rundek: Hm… Možda sam čak i čuo, ako je to bilo na njihovom zajedničkom albumu, koji je izašao prije par godina. Tu pjesmu su obrađivali mnogi, nisu oni jedni. To je jedna lijepa narodna pjesma, koja se može na sto načina obraditi.

BR: Jedna od tema pjesme je i odnos prema materijalnom dobru. Koliko smo danas izloženi ideji da to je to najvažnija stvar na svijetu?

Darko Rundek 04Rundek: Čovjek ima materijalno tijelo, a ono ima potrebu za nekim materijalnim dobrima, pa eto, trebamo u najmanju ruku jesti, piti i disati, a u ovo je vrijeme kada smo svi pod uticajem hiljada reklama, koje potiču našu glad i žeđ izvan onoga što nam je prirodno potrebno. Pod tim uticajem, ta žeđ za kupovanjem i imanjem, postala je nešto nad čim bi se trebalo zamisliti; tako da je to pitanje koje si često možemo postaviti kad kupujemo ili žudimo za nečim.

BR: Gdje je mjesto Vaše muzike u jednom takvom sistemu reklama i bombardovanja informacijama?

Rundek: Taj prostor je jako širok i svako u njemu može pokušati naći neki izbor. Neko je lijepo rekao da imaš cenzuru, gdje ti informacije nedostaju ili je u pitanju drugi oblik cenzure – pretrpavanjem informacija. Tako da, na jedan ili drugi način, čovjek ostaje uskraćen za njih. Dakle, imaš cenzuru informacija, jer ti ih ne daju, i inflaciju informacija – jer ih ne možeš naći. Mislim da je lakše pratiti ljudima ono što ja radim, jer sam se počeo baviti ovim prije nego je počelo pretrpavanje informacijama, pa oni koji slijede ovaj put, ako su se “zakačili” na početku, lakše im je to pratiti. Onda, naravno, komunikacijom preko prijatelja… Neko nekome preporuči, podijeli nešto od onoga što sam ja napravio. A njemu znači. Tako da se to prirodno širi, bez nužne upotrebe elektronskog puta informacija.

BR: Kada smo već kod informacija, mnogima je nepoznanica i projekat “Radio Brod”, kada ste 1993. godine sa grupom istomišljenika plovili međunarodnim vodama Jadranskog mora i emitovali program koji se tada nije mogao čuti u ostalim medijima. Kako sada gledate na taj period, da li je Vaš program ostavio nekakav uticaj?

darko_rundekRundek: Pa, možda je imalo neko alkemijskog odjeka, a baš direktnog… Nisam sreo puno ljudi koji su ga slušali, a i to je tehnički bio dosta nebulozan pokret, jer smo mi emitirali na UKV, dakle, ultrakratkom valu, koji je je najkraćeg dometa i svaka mu planina smeta. Malo su ga neki čuli, ali od sela do sela je bilo razlike. Čim se neko ne može “zakačiti” na frekvenciju, jer mu nestaje, prestajao bi je pratiti. Mislim da smo nešto slali i na srednjem valu, ali je tehnički bilo dosta neizvjesno. Onda, druga mana tog radija je bila što nije imao telefonski kontakt sa publikom, jer se nas nije moglo zvati telefonom, nego satelitom, što baš i nije mogao svako. Sa druge strane, kažem, bilo je alkemijski, jer su se tu skupilo pametnih ljudi na jednom mjestu, sa tih zaraćenih strana, pokušavajući među sobom razviti jednu vrstu prijateljstva i razumijevanja, koji je na neki način, ipak, zračila.

BR: “Duhovi” ili “Uhovid” su donijeli Vaše pjesme bez muzičke podloge. Kako ih ljudi doživljavaju na papiru, kako Vi? Da li, recimo, bilo komentara da neko nije ljubitelj Vaše muzike, ali da mu se poezija sviđa i slično?

Darko Rundek 01Rundek: Baš taj – još nisam čuo, ali bilo bi zanimljivo i takav jedan čuti. Kada ih vidim na papiru, čine mi se zanimljive i konzistentne. Bilo je dosta komentara ljudi koji su mi rekli da ih mogu čitati na papiru i da ih ne navode na melodiju, da nisu bitno vezane za melodiju. Naravno, ima i jedan broj ljudi koji ih ne mogu odvojiti od muzike. Čim krenu čitati prva dva stiha, već im zasvira u glavi. To zavisi koliko je ko osjetljiv na pisanu, riječ na papiru.

BR: U prvom dijelu koncerata obično svirate nove stvari, a tek u drugom proslavljene hitove, pa se pojavljuju komentari da tako zadržavate publiku do kraja nastupa. Imaju li te tvrdnje osnova?

Rundek: To je jedan vrlo taktičan pristup (smijeh). Možda bi, zapravo, bilo bolje da ljudi odu, ako im to nije interesantno. Mnogo bolje je u publici imati neke ljude koje zanima šta radiš, nego imati previše ljudi koje to ne zanima. Onda je to baš neugodan posao. Meni se čini da ima i jedna druga logika. Kada sviramo po klubovima, u prvom dijelu su ljudi dosta pažljiviji i imaju manje piva u sebi, a u drugom dijelu im popušta pažnja i više im je do puke zabave, a ne da nešto malo preciznije čuju. A treći razlog je, kad radimo to u dvoranama koje su sjedeće i ljudi ne piju, pravimo pauzu između dva dijela, pa se tako mogu podijeliti i vrste pažnje. U prvom dijelu je ona dinamičnija, koja traži tišinu, a može otkriti i neke kvalitete koji se u glasnoći i masi ne čuju, dok se u drugom dijelu mogu prepustiti nečemu emocionalnijem, što ima više veze sa identifikacijom i skupljanjem publike u jednu grupu koja reagira zajedno.

BR: U Sarajevu ste nedavno održali trostruki koncert, a u Banjaluci planirate samo jedan, i to u restoranu. Zvuči kao prilično neuobičajen izbor, ako se uzme u obzir i koliko publike imate u Banjaluci.

Darko Rundek 05Rundek: Imam dojam da je tu nešto nespretno ispalo. Mi smo trebali svirati u jednoj dvorani, koja je relativno velika, ne znam točno kako se zove, nešto sa “B”, u kojoj se sjedi (Banski dvor, prim. aut.) i koja bi bila u duhu onoga što mi zajedno radimo. I onda, koliko sam ja shvatio, ima neki politički miting, ne znam… Ispriječila se neka viša sila, pa je koncert prebačen u restoran “Aquana” za koji ne znam kako izgleda i pomalo se pribojavam od toga. Uz to i nije baš velik, mnogi mi kažu da u Banjaluci ima bar pet puta više publike nego što stane u taj prostor. Zašto nema više koncerata, to ne znam, ovoga puta se nisam bavio organizacijom. Za sada će to biti neka vrsta apetajzera (smijeh), predjela za neki veći koncert ili seriju koncerata, koji će biti na boljem mjestu.

BR: Da li je konačno došlo vrijeme za novo izdanje?

Kuha se dosta dugo, sada već sviramo skoro pola albuma. Testiramo te pjesme, dajemo da ih čuje publika i da one čuju publiku. Da imamo neku prirodnu seansu prije nego ih “ispečemo” i stavimo na album.

Jedan komentar o “Darko Rundek: Svi smo pod uticajem hiljada reklama

Ostavite komentar: