Đani Pervan (Letu Štuke): “Mislim da su bendovi prinuđeni da se snalaze sami”

đani pervan

Foto: Nemanja Đorđević

“Sve je počelo kad nas je naš prijatelj Denis sa zagrebačkog Radija 101 iz Zagreba zvao da nas pita da li bi svirali nešto u Maloj sali Muzeja savremene umjetnosti, jer on ima ideju da napravi niz koncerata koji bi se zvali ‘Minimalizam’. Znači, svirali bi bendovi sa najminimalnijim setom i za prave fanove, pošto ima svega 200 stolica”, priča u intervjuu za Balkanrock Đani Pervan, bubnjar sastava Letu Štuke, o serijalu unplugged koncerata koji će svirati širom regiona.

Nakon nekoliko mjeseca intenzivnih proba ovaj bend iz Sarajeva premijernu akustičnu svirku imaće večeras u beogradskom Mikser House, premda je ranije planirano da ova turneja započne u Zagrebu, i to tek na ljeto. Takođe, za sve fanove koji ne mogu prisustvovati beogradskom koncertu, od 21 čas je obezbijeđen prenos nastupa putem streama.

Dugo već razmišljamo da bi trebali uraditi live album, i onda smo uz pomoć Denisa skontali da uradimo kao neki unplugged i snimimo to – i audio, i video. Počeo je da se kuje plan, da napravimo dva koncerta u nekoj maloj sali u Zagrebu. To je podrazumijevalo da pripremimo bend, pozovemo goste, da sviramo što je više moguće akustičnih instrumenata, udaraljki, tu i tamo neki električni efekat“, pojašnjava Đani.

Djani Pervan 02BR: Nešto slično onome što su, recimo, Majke uradile?

Đani: Pa, recimo nešto poput toga. Sviraćemo nekih 25 pjesama, one najpoznatije sa naših albuma, a biće tu i dvije nove numere. Na CD neće moći stati sve, pa će na njemu biti nekih 14-15 pjesama. Vidjećemo, ako bude interesa, onda ćemo objaviti taj drugi snimka kao bonus CD, svih 25 pjesama. Ali, ako bude sve super ispalo. Znaš kako je sa živim snimcima, nekad sve ispadne sjajno, a nekad više njih moraš snimati, da iskombinuješ live album od najboljiih verzija pjesama.

BR: S obzirom da ćete nastupiti u nešto širem sastavu nego inače, možeš li nam otkriti ko će vam biti gosti?

Đani: Sa nama će svirati trubač Igor Pavlica, Vanja Radoja na violini, biće tu i Eso, gitarista iz Skroza i Siktera, na drugoj gitari. Dakle, u pojačanom sastavu, ali sa nešto drugačijom zvučnom aurom. Biće i za nas iznenađenje kako to zvuči, a sigurno će i publici biti zanimljivo.

BR: Objavili ste u februaru singl “Padaj”, da li je on možda najava studijskog albuma ili barem nekog EP-ja, kojem se vratila popularnost?

Đani: Singl smo snimili u kućnom studiju, a sada nam je fokus live album, sa kojeg će prvo ići jedan singl i jedan spot na ljeto. A studijski materijal se već prikuplja, radi se, snimamo. Ako ne bude neki EP krajem ove, gledaćemo da izdamo album početkom naredne godine.

BR: A gdje će završiti dvije nove numere, koje si spomenuo?

Đani: Nove stvari će biti u akustičnoj verziji na live albumu, a možda i na studijskom izdanju, to ćemo vidjeti još. Ako budu na unpluggedu dovoljno upečatljive i jake, možda ih nećemo opet ni snimati.

BR: S obzirom na to da iza vas više ne stoji izdavačka kuća, hoćete li se možda pridružiti trendu da slušaocima omogućite slobodno preuzimanje vašeg novog materijala?

Đani: Mi smo od prošle godine potpuno nezavisni, nemamo više izdavača, sami produciramo, čak i organizujemo koncerte, tako da nam je normalo da čitav album podijelimo sa publikom, bez ikakve naknade. Idemo, onako, da se ugledamo na bendove sa Zapada, da imamo šta ponuditi u svom web shopu, majice, USB stikove sa našim logom ili druge interesantne stvari, koji bi ljudi voljeli kupiti. Ne računamo da će nam to biti neki biznis, naš glavni izvor prihoda su koncerti, ali eto, da ljudi imaju još nešto u ponudi, kada smo mi u pitanju, a da nije strogo muzika.

Djani Pervan 03BR: I koliko vam sada taj “uradi sam” princip skraćuje raznorazne procese, vezane za svirke, izdavanje albuma i slično?

Đani: Skraćuje ga utoliko što nema komplikovanih ugovora, dogovora, čekanja, nema deadlinea… Sa druge strane, pritisak je na bendu, dok se sve izdogovara, organizuje, realizuje, desi… Onda je baš sve na nama. Čak i taj marketinški dio, promocija – i to moramo sami.

BR: Znači sada svako u bendu ima još poneku funkciju?

Đani: Pa da, ja sam jedan od Facebook moderatora, Edo je naš menadžer, Dejo je bio zadužen za MySpace. Ali kako je MySpace propao i Dejo je sad u penziji (smijeh) (“I ja sam prop’o, odradio svoje!”, dobacuje Dejan iz pozadine). Dakle, sami to radimo, još uvijek nemamo mogućnosti da neko radi kao web master za nas. Ali se nadamo, u perspektivi, da će nam se pridružiti neka mlađa raja, ljudi koji su puno vještiji u tome i ozbiljnije shvataju socijalne mreže, te da u neko doba uskoče, da budu članovi tima i neki naš menadžment. To bi nam i te kako bilo od pomoći.

BR: Nije vam možda palo na pamet da zvaničnim putem kontaktirate fanove koji bi ispunjavali takve uslove?

Đani: Naš fan je, ustvari, vlasnik naše Facebook stranice, ja to moram reći (smijeh). Neću sada spominjati ime, pošto ne znam da li želi biti anoniman ili ne, ali mi smo svoju Facebook stranicu otvorili četiri godine poslije njegove. Njegovu, koja je imala puno više fanova, mi smo prije tek malo više od pola godine usvojili i on nam je velikodušno ustupio menadžment. Povezali smo se sa njim, jer je uvijek neki naš menadžer bio u komunikaciji sa tim momkom, ali mi nismo, sve donedavno. Super je tip, stvarno nam je puno pomogao. Imao je oko 20.000 fanova, dok smo mi jedva nekako nagurali na 4.000 (smijeh). Mlađa je generacija, nije bio toliko intenzivan kao mi sa novostima, ali je pratio šta se dešava, sve obavijesti… Strašno mnogo je uradio od te 2008. godine, kada je napravio stranicu.

Foto: Nemanja Đorđević

Foto: Nemanja Đorđević

BR: Dino i ti ste u međuvremenu radili i na nekim projektima, a koji se ne tiču direktno Štuka. Recimo, sarađivali ste sa Natali Dizdar na pjesmi “Grijeh”…

Đani: To je bila prva saradnja sa Natali, bar što se mene tiče, Dino je već sarađivao sa njom. Igrom slučaja, tražila je producenta, pa je zbog veze sa Dinom pao izbor na mene, da to probamo. Uspjela se dobiti ta neka hemija, Natali je izvrsna pjevačica, prilično određena i zna šta hoće. Meni je to bilo potpuno novo iskustvo, jer sa ženskim lead vokalima nikada nisam radio. Ustvari, radio sam nekada davno jedan ekspriment na kojem je pjevala Amira Medunjanin, prije nego što je krenula u profesionalne vode. Ali to je bilo ad hoc, na jedan dan, snimi na foru, pa šta bude od toga. Ovo sa Natali je bio baš profi rad i rezultati su zaista sjajni, ta pjesma je već godinu dana na top listama i još uvijek se ne skida. Vrlo smo zadovoljni.

BR: Bio si i član Cargo Orkestra, koji se sada pretvorio u Cargo Trio. Kako je bilo sarađivati sa Rundekom?

Đani: Trio je više kao neki satelitski projekat, a Cargo Orkestar je kao veliki orkestar više od deset godina pravio muziku, putovao i svirao jako mnogo. Zbog više razloga taj bend se rasformirao na neko neodređeno vrijeme, a Cargo Trio je nastavio orbitirati u tom nekom eksperimentalnom zvukom. Meni je to jako dobro. Cijenim to što Darko ne podilazi publici, a danas malo ko to radi. On zna da bi publika najviše voljela čuti stare hitove, najpoznatije pjesme, a on radi prvi blok koncerta tako što svira isključivo nove pjesme od Trija i nekako “natjera” ljude da posvete pažnju i čuju nešto sasvim novo. Onda, naravno, progresijom koncerta, svira i stare hitove, a ljudi skaču naglavačke, plešu i pjevaju. To je i dalje pionirski zadatak. On je kroz silno iskustvo ponovo pionir u nečemu što ima veze sa muzikom, ali i sa kulturom i duhom, zaista cijenim to što on radi.

BR: Ova godina je, između ostalog, i u znaku Nirvane. Koliko je ovaj bend ostavio traga na tebe i šta misliš o njegovom uvođenju u Rock and Roll Hall of Fame?

Đani: Na te jubilieje i pompeznosti uvijek pomalo gledam sa skepsom. Ali, istina je da je Nirvana zaista bend koji je na muzičkom nivou promijenio neke stvari i obilježio čitavu generaciju nas, koji smo rasli tada, a već smo izgubili nadu čekajući da se pojavi nešto takvo, dok je na MTV-ju bilo toliko pop muzike. To je značajna stvar i sigurno je dobro to obilježiti na neki način. Jedino što mislim da bi bilo bolje da se time ohrabruju bendovi koji su autentični, koji imaju ono “nešto”, da se njima da podstrek, vjetar u leđa, kako bi nastavili svirati, pa makar i po garažama. A sve to da bi shvatili da karijera nije nešto što se gradi unaprijed, nego da je ona trag koji ostavljaju iza sebe i da je ovaj momenat u kojem ti sada djeluješ, ustvari, najbitniji.

Djani Pervan 01BR: Kad već spominješ mlade bendove, jedne godine si bio u žiriju banjalučkog Demofesta. Jesi li možda u kontaktu sa nekim bendovima koji su tada svirali, pratiš li šta rade?

Đani: Pratim utoliko koliko imam komunikaciju sa njima. Kada se sretnemo, uvijek pitam šta se dešava, dokle su, jesu li se raspali ili nisu. Znaš, uvijek kod benda postoji taj veliki napor da ostane na okupu. Mislim da su bendovi prinuđeni da se snalaze sami, najviše zbog toga što diskografski mehanizmi ne postoje i u užasnoj su krizi, a to je uz sve ostale životne napore koje čovjek čini, uz obrazovanje, posao i egzisteniciju, teško. Ti moraš dumat’ kako da tu svoju umjetnost svirke pokušaš usmjeriti u nekom pravcu, bez ičije pomoći. Svi mladi u tim vodama i dalje stvaraju, i dalje prave pjesme, pišu tekstove i muziku, i dumaju kako će i šta će. Traže izlaz. A dok god ga traže, to je dobro.

BR: Svirali ste na #JMBG protestima u znak podrške, a kako gledaš na ove posljednje?

Đani: Meni izgleda da su ti protesti strašno ozbiljan znak u ovom društvu, neslaganja sa postojećom situacijom i znak ozbiljnosti stava, koji su imali ti okupljeni građani. Bio sam u Sarajevu u par navrata kad su bili dnevni protesti, ali nisam bio kad su bili nemiri. Mislim da je to uzburkalo političku situaciju u BiH poslije Dejtona na ovamo, na najozbiljniji način do sada. Kada se vide zaista zabrinuta lica tih političara, a koja su svi inteligentni i razumni ljudi već odavno počeli da preziru, i kada vidiš da tako reaguju ti ljudi, koji su bili uljuljkani u svojim pozicijama sa silnom moći i primanjima, ne znam više kako da nazovem taj status, to je bio znak da se desilo nešto jako bitno i da poslije toga neće više biti kako je bilo. Može biti pokušaja da bude kako je bilo, ali ako ništa, sigurno će u njihovoj podsvjesti biti neka vrsta pažnje, koja će im biti neka kočnica. Barem se ja nadam da će to biti tako. Ako ništa, bar kao neki subliminalni efekat tih protesta.

Letu Stuke - logo

Letu Štuke – Padaj (singl, 2014) (klikni za besplatno preuzimanje)

Ostavite komentar: