Dan žena uz posrnulog Juru Stublića

arhiva1

Nakon nekoliko godina pauze, Jura Stublić i podmlađena grupa Film, 8. ožujka održali su gotovo tradicionalni koncert povodom Dana žena u zagrebačkoj Tvornici kulture.

Tvornica je unatoč povećoj cijeni karte od 70 kuna bila ugodno popunjena posjetiteljima koji su varirali od srednjoškolaca koji tek otkrivaju čari novovalnog rocka pa do ljudi koju su mladost provodili uz Stublićeve prve singlove. I svi su oni strpljivo čekali od 21 sat kada je bio službeni početak koncerta, pa do 22:15 kada je bend konačno izašao na pozornicu.

arhivaStublić i Film nastup su započeli jednim od najvećih hitova, “Sjećam se prvog poljupca”, što je instantno zapalilo publiku. No ono što se već na toj pjesmi dalo primjetiti bio je loš razglas i pretih vokal, kao i činjenica da je Jura ostario i nije ni blizu nekadašnje forme.

“Boje su u nama”, “Dijete ulice”, “Kad si mlad”, “Zamisli život u ritmu muzike za ples”… Hitovi su se nastavili nizati, prvi redovi publike dobro su se zabavljali, nakon par pjesama čak se i razglas posložio. No koncertu je, a pogotovo samome Juri, jednostavno nedostajalo energije. Tome je vjerojatno dodatno pripomogla i bočica iz koje je Jura često potezao, a sudeći prema njegovom stanju, teško da je u njoj bila voda. Koncertna atmosfera bila je poprilično mlaka, a to se najviše osjetilo nakon mini bloka laganijih pjesama. Stvar je potpuno potonula nakon sat vremena svirke kada je bend uzeo dvadesetak minuta pauze.

Pauzu je publika iskoristila za trčanje do šanka ili wc-a, prvi redovi bili su počašćeni pivama od strane benda koje je gitarist neumorno nosio, no većina je ipak kukala o bačenim novcima i lošem nastupu. A u nastavku se osjetilo i da je dio publike jedostavno otišao doma. Nije im za zamjeriti.

Drugi dio koncerta, odnosno dio nakon pauze, započeo je pjesmom “Chicago” koju grupa Film tradicionalno izvodi bez Stublića. Mikrofon je u ovom slučaju preuzeo gitarist i iznimno ugodan vokal Borna Čop, kojeg se opčenito može proglasiti istinskom zvijezdom večeri. U nekoliko trenutaka tokom nastupa spašavao je stvar kada je Jura zaboravio tekst ili jednostavno odlučio da mu treba malo pauze. Tako je bilo momenata kada je Čop svirao gitaru, pjevao glavne dionice, te uz to još odrađivao i back vokale.

Ni nakon “Chicaga” Jura se nije pojavio na pozornici. I iako je bilo lijepo slušati Bornu dok pjeva “Modernu djevojku”, činjenica da ovo ne bi trebao biti tribute nastup polako je počela živcirati ljude.

Stublić se ubrzo ipak pojavio, no realno, bilo bi bolje da je koncert završio. Ovako smo svjedočili njegovom potpuno rastresenom bauljanju po pozornici, nesuvislom pjevanju, te u više navrata zamoru i odustajanju usred pjesme. U tim trenucima odlučio se jednostavno malo odmoriti okružen pivama za mini stolom u kutu, dok bend spašava što se spasiti da.

Unatoč svemu, koncert je imao i nekoliko svijetlih trenutaka. Skakanje, plesanje, nekoliko zborno otpjevanih pjesama od strane publike… Uz količinu mega hitova koje Stublić posjeduje, teško je ostati ravnodušan i statičan, pa makar i uz lošu izvedbu istih.

Oko ponoći završio je regularni dio koncerta. Nažalost, potpuno nepotrebno, Jura Stublić i Film izašli su na dva bisa te konačno u 00:15, kako su ga i započeli, pjesmom “Sjećam se prvog poljupca”, završili koncert.

Ostavite komentar: