Damir Urban: ‘Prepustim se i pustim da me odnese… pa gdje stignemo’

Prvi susret uživo sa Urbanovom muzikom imao sam 2011. godine na EXITu. Po mom mišljenju, ubedljivo najbolji nastup te godine na festivalu. Svi su oko mene pevali, pomalo sam bio zatečen i onda shvatio da je Srbija spremna za Damira. Trebalo je vremena da njegova muzika dopre i do ovog dela Balkana, ali sada više nema sumnje da je jedan od ovdašnjih muzičkih heroja. 14. februara sprema se koncert u Beogradu i upravo je to bio povod da razgovaramo sa Urbanom. Novi album, snimanje EPa “Kundera” i interesovanje za šivenjem samo su neke od tema o kojima možete čitati u nastavku.

BR: Urban & 4, prethodno i Laufer, imaju već bogatu muzičku istoriju iza sebe. Bilo je tu i više nagrada, ali nekako mi se čini da tek u poslednjih nekoliko godina publika na ovim prostorima, prvenstveno u Srbiji, počinje sve više da ceni Vaš rad. I već se stvorila jedna dobra fan baza. Kako bi to prokomentarisali? Što je omladini toliko vremena trebalo da Urban dopre do njih?

Urban: Pa… vjerojatno je problem u nama i našoj glazbi. Za neke izvođače vrijede sasvim drugačija pravila. Recimo, neka pjevačica izbaci svoju prvu pjesmu i već može krenuti na turneju po dvoranama :) Dakle, ili je naša glazba pre zahtjevna i treba određeno vrijeme kako bi se probavila… ili smo na nekoj drugoj valnoj dužini sa publikom. Na samom početku, primjetili su nas i “pogurali” Slovenci. Izdavačka kuća za prvi album je bila iz Ljubljane, studio i producent su bili u Ljubljani, a i dugo godina nam je manager bio iz Ljubljane… nešto kasnije smo prihvaćeni i u Hrvatskoj. Nažalost, tada nas je rat na ovim prostorima onemogućio u boljem predstavljanju u Bosni i Hercegovini, Srbiji i ostalim bivšim republikama. Bez obzira na sve, naša glazba malo po malo nalazi put do publike. Ne žalim se. Dobili smo priliku sazrijeti kako treba.

BR: Snimanje Kundere proteklo je u izolaciji od sveta. Kako taj “karantin” utiče na proces stvaranja pesama?

Urban: Nažalost, veći dio materijala je bio napravljen u gradu, a ne u izolaciji. Tamo smo samo pronašli najbolji način kako da te pjesme odsviramo i potom zapišemo na trake. Nismo imali ni internet ni mobilni signal… kao ni radio ili televiziju. Nema slučajnih gostiju jer se nikome “slučajno” ne vozi 15 kilometara po bijelim uskim stazama do nas. Ma, prava divota! Siguran sam kako ćemo taj način rada ponoviti… i to što prije :)

BR: EP Kundera će naslediti i kompletan album, koliko će on biti produžetak “Kundere”, a koliko jedna zasebna celina?

Urban: Sve te pjesme su nastale u slično vrijeme, a i veći dio materijala je snimljen u isto vrijeme i na istom mjestu. Određene sličnosti se neće moći izbjeći, ali mi smo se prilikom odabira pjesama za Kunderu trudili napraviti razliku. Izabrane su pjesme koje imaju neku poveznicu, barem u atmosferi, a za album koji predstoji, ostavili sve ostale koje na neki način čine drugu cijelinu. Osim toga, imamo drugog čovjeka kao koproducenta uz nas… i za završnim miksom. Siguran sam da će publika primjetiti razliku i u boji i zvuku, ali i u autorskom dijelu albuma.

BR: Po intervjuima sam pročitao da će album propratiti i film, o čemu se tu zapravo radi?

Urban: Pa…. sa nama je u izolaciji bila i Nataša Antulov. S’ obzirom da nismo samo poslovni suradnici već i prijatelji, puno smo razgovarali o tome prije samog odlaska na snimanje. Namjera je napraviti film koji će pokušati uhvatiti atmosferu, a ne truditi se toliko uhvatiti sve moguće detalje, informacije i biti isključivo dokumentaran. Moja supruga (Milica) je osim sto je napravila stotine divnih fotografija, a kasnije sa nekima od njih i omot albuma, bila i drugi snimatelj tog filma. Vidjet ćemo. Režiser je upravo u montaži filma. Isto tako, film će imati svoj neovisan “život” od albuma. Nadam se kako će biti zanimljiv i gledan i od strane publike koja nije nužno ljubitelj naše glazbe :)

BR: Pored “Besmrtnosti” Milana Kundere na EPu se provukao i Meša Selimović (Fasum aga), barem je tako procenila naša novinarka u recenziji za Balkanrock. Koliko je u pravu tom tvrdnjom?

Urban: Da. Blizu je. Fasum aga nije lik iz knjiga Meše Selimovića, ali ima sa njime više poveznica. Divim se umijeću Meše Selimovića, njegovom jeziku i pismu. Teško je tako nešto sakriti. Pozdravite svoju kolegicu Sherloka Holmesa :)

BR: Svojevrsni ste šoumen na koncertima i puni ste iznenađenja. U kom “izdanju” Vas može očekivati publika u Beogradu?

Urban: Nemam toliko unaprijed neki plan. Puno se toga događa i odlučuje u zadnji čas ili čak i na samome mjestu događaja. Puno je toga improvizacija. Pustim da me publika, prostor i vlastiti osjećaj odnesu tamo gdje treba. Teško je u Rijeci pripremiti show za Beograd. Niti jedan grad nije isti, a samim time i svaki grad traži drugačiji nastup. Naravno, sve pjesme uvježbamo u prostoriji, ali set listu slažemo u samome gradu, pred izlazak na binu. Većina koncerata su tako iznenađenje i meni, a ne samo publici. Prepustim se i pustim da me odnese… pa gdje stignemo :) U svakom slučaju, dat ćemo sve od sebe da koncert učinimo nezaboravnim i sebi i publici.

BR: Obzirom da svirate na Valentinovo (Dan zaljubljenih), hoće li taj datum isforsirati neki intimniji, romantični koncert ili će pak biti energičniji?

Urban: Takvi smo kakvi jesmo. Nemamo namjeru napraviti od sebe nešto drugo na taj dan. Čovjek moze biti zaljubljen i u sam život, u glazbu, u slikarstvo… a ne nužno samo u partnera. Zaljubljenost je divna stvar. Pokušat ćemo u svakom slučaju prenjeti svoju zaljubljenost na publiku.

BR: Promoteri najavljuju da će na koncertu u Beogradu biti i nešto materijala sa nadolazećeg albuma. Kakav feedback očekujete tokom tih numera?

Urban: Hahahahahah, nikakav! Ne očekujem da naša publika plješće ili skače na sve što im odsviramo. Za neke pjesme je dovoljno samo da ih saslušaju. Nije potrebna nikakva reakcija nakon što odsviramo zadnju notu. Ako im se šuti… neka šute.

BR: Koliko ste skloni improvizacijama, a koliko su pak nastupi uvežbani i automatizovani?

Urban: Nismo u stanju odsvirati koncert na auto pilotu, ako me to pitas? Ipak, dogodi se da ponekad manje improviziramo. Jednostavno ne nalazimo dovoljno potrebe za to, a ponekad sve okrenemo naopačke. Nema nikakvih pravila i dok sam koncert ne krene nemam pojma što će se i kako na njemu događati.

BR: Ima li momenata kada vam je dosta svega, i kada jednostavno želite da sve batalite i nestanete (poput Davida Bowiea, do skora)? Ukoliko ih ima, šta vas odvrati od toga?

Urban: Svojevrsna ovisnost o glazbi. Često se “potrošim” i onda mi izgleda kako je sa svime gotovo i više nikada neću pronaći motiva za nastavak bavljenja glazbom. Srećom, ti periodi kratko traju. Ja volim zvuk. Volim prčkati i stvarati. Čim stanem na trenutak sa glazbom, otvore se neka druga vrata i krenem u neki drugi način izražavanja, u slikarstvo, kazalište, pisanje… a čim zastanem na trenutak sa tim, glazba se vrati i uhvati me jače nego što je to bilo prije.

BR: Koji bi od svojih albuma smatrali najiskrenijim, onim koji Vas predstavlja u najboljem svetlu?

Urban: Joj… svaki ima dio ili pjesmu gdje sam uhvatio zlatnu ribicu. Svaki ima i dio koji mi je svakim naknadnim preslusavanjem sve gori. Ne mogu izdvojiti niti jedan album u odnosu na ostale. Lakše bi ti odgovorio da si me pitao koje su mi pjesme najdraže :)

BR: Kako bi po Vama izgledao jedan savršen koncert Urbana & 4?

Urban: Nije to nešto što trebam zamišljati jer se nije dogodilo… dogodio se takav koncert više puta. Imam najbolji bend na svijetu. Divne prijatelje i divne glazbenike. Imam predivnu publiku… koja hvali, voli, razumije, ali i kritizira kada treba. Ako se pogodi tehnički dio, light i razglas, a sve ostalo, dakle, imamo… onda se dogodi savršen koncert.

BR: Postoji li planovi da se vratite glumi, ili ima li makar ponuda da ponovo pišete muziku za neki od filmova?

Urban: Svako malo, kada se ukaže neka pametna prilika, zagrebem po glumi, kazalištu ili filmu. Nažalost, puno toga što mi se ponudi ne zazvuči mi dovoljno interesantno. Radili smo na pjesmi za film Nikole Vukčevića, a imao sam priliku i odglumiti jedan manji lik u njemu. Ipak, većina se stvari, kod nas, događa i radi u Zagrebu pa nas jedan dio toga mimoiđe s obzirom da smo svi iz Rijeke. I supruga i ja volimo kazalište i siguran sam kako ćemo u budućnosti imati još prilike za rad u njemu.

BR: Kako je bilo sarađivati sa Šerbedžijom na predstavi “Ptice”?

Urban: Šerbedžija i njegova obitelj su naši prijatelji. Iznimno ga volim i poštujem. Divno ga je gledati kako radi, a pogotovo dobiti priliku za rad sa njim. Mislim da sam dobio i još uvijek imam, priliku za puno toga naučiti.

BR: Hoće li sada možda biti i neke prilike da Šerbedžija i zapeva sa vama neku pesmu?

Urban: Hahahahahaha… pričamo često o tome. Moguće da napravimo u budućnosti i par koncerata zajedno. Vidjet cemo. Za dobre stvari uvijek ima vremena.

BR: Da li vam pada na pamet možda i rediteljski posao?

Urban: Da. Ponekad me sram reći što me sve zanima… kako ljudi ne bi pomislili da sam lud :) Zanima me redateljski posao. Zanima me svaki kreativni proces.

BR: Prošle godine je bilo neke priče o izložbi slika u Beogradu. Šta se desilo sa time?

Urban: Još ništa, hahahahaha… ali to ne znači da uskoro i neće.

BR: Postoji li neki deo umetnosti koji posebno volite, a još niste imali prilike da se u njoj oprobate?

Urban: Možda ne sve u javnosti, ali privatno mislim da sam se oprobao u gotovo svim granama umjetnosti koje volim i koje me zanimaju. Kupila mi je Milica mašinu za šivanje jer već odavno imam veliku želju šivati odjeću po vlastitim zamislima… i ne samo odjeću, već i krpene lutke i još mnoge stvari… kako za sebe, tako i za sebi bliske ljude. Spremam se ovih dana naučiti nešto o tome i napraviti prve korake u šivanju mašinom. Do sada sam sve šivao na ruke i jedva čekam pomoc stroja :)

Ostavite komentar: