Cunami fest #7 – sedmo pa muško

Kandžija i Gole žene / foto: Sarah Agić

Cunami fest je vjerojatno dobrano zbunio veliki broj svih potencijalnih posjetitelja samim svojim nazivom, odnosno brojkom #7 u imenu. Line-up je zaista bio više nego dobar, i samim time je vjerojatno bilo čudnije kako to da nitko nije čuo prije za taj „Cunami fest“. Kratki pregled opisa eventa na Facebooku je otklonio ovaj prijepor – naime, iako se ne spominje kompletna priča oko povijesti, radi se o tome da ovo tek prvi Cunami fest koji je javan, odnosno – prvi za koji običan puk može kupiti karte.

FNC Diverzant

Dvorište Močvare mi je inače jedan od najdražih open air prostora za koncerte u Zagrebu, upravo idealan za male festivale. Ugođaj je nalikovao na malo poveći piknik, s jedne strane sa štandovima za pivo, a s druge strane mirisi pljeskavica na žaru. Posjet je možda malo podbacio gledajući sa strane organizatora, no za posjetitelje je ovakav broj ljudi bio upravo idealan. Nije prazno, no nigdje gužve.

Festival su otvorili FNC Diverzant s pjesmom „Neki drugi svijet“. Moram priznati da sam od bendova na line-upu s njihovim stvaralaštvom bio najmanje upoznat te ih više znam po reputaciji nego po opusu. Samim time, ovo mi je bio i prvi susret uživo s Diverzantima. Iako pred zaista malobrojnom publikom, Diverzanti su pružili žestoku i sigurnu punk veselicu. Pomalo me podsjećaju na rani NOFX, možda ne i toliko s glazbene strane, koliko sa samom pojavom i „osebujnim“ stilom humora. Na „Biba“ je čak pala i bakljada, a „Stari panksi“ su označili kraj njihovog seta.

Muscle Tribe of Danger and Excellence

Uslijedio je nastup možda i najbolje čuvane tajne hrvatske scene – Muscle Tribe of Danger and Excellence. Ovaj dio o „tajni“ valja shvatiti dosta uvjetno, jer dečki već imaju dosta utakmica u nogama i čulo se za njih i van granica regije, no kad ih čujete uživo – shvatite da zaslužuju još puno više. Od uvodnog „Manifesta“, „Rosemary’s Got a Crush“, „Through the Everglades“, „New School Blood Trial“ do „Family“, Muscle Tribe je zvučao moćno i – svjetski. Nažalost, veći dio publike je bio poprilično nezainteresiran tijekom njihovog nastupa, te je čak nastao i iritantni žamor u tišim dijelovima pjesama. Šteta, no klupska sezona tek počinje, i sigurno će biti prilike popratiti Muscle Tribe u nekom klubu pred zainteresiranom publikom.

Debeli precjednik

Splet okolnosti je očito htio da uslijed Zagreba vrhunac festivala bude – u osječkoj režiji. Opće je poznato – Debeli Precjednik voli Zagreb, Zagreb voli njih. I to već dobrih dvadeset i nešto godina. Rekao bih da su stvari na engleskom i hrvatskom jeziku na setlisti otprilike bile podijeljene oko pola-pola, od čega su stvari na hrvatskom zatvorile koncert i očekivano naišle na puno bolji prijem kod publike. Tijekom završnog bloka („Zaboravi“, „Puška ne ubija ljude“, „Moja su koljena umorna od moljenja“, „Farmersko srce“) Debeli su doveli atmosferu do usijanja i napravili vrlo respektabilni mosh-pit. Dečki iz Debelog Precjednika su unatoč gomili gostovanja u Zagrebu bili vidljivo dirnuti ovakvim prijemom i obećali novo druženje uskoro.

Kandžija i Gole žene

Kandžija i Gole žene su totalni zicer na festivalima, stoga ne čudi da ih je i Cunami „zakapario“ za svoju javnu premijeru. Otpočelo je s „Nema labavo“, a tako je i bilo kroz cijeli nastup. Očekivano, najviše pjesama je bilo s aktualnog istoimenog albuma, no zavuklo se malo i u arhivu s „Bicikl“ ili „Jelenom“, dok je „Donji Miholjac“ potvrdio reputaciju sing-along favorita. S obzirom da se dopušteno vrijeme za svirku na otvorenom bližilo kraju, dečki su morali malo požuriti sa setom, tako da je npr. „Ja se zovem“ izveden u nešto kraćoj verziji. Sve u svemu, dobili smo dobro poznat koktel od Kandžije, Toxare i ekipe – red repa, red zezancije i dobrih vibracija s konstantno vrhunskom pratnjom u pozadini (Gole Žene su posebno dojmljivo izvele intro u „Đuru“ koji je zatvorio koncert). No ipak, nešto je nedostajalo da upale publiku do kraja, te što se mene tiče, titulu ukupno najboljeg nastupa na festivalu za dlaku ipak odnosi Debeli Precjednik. Kandžiju i Gole Žene željno iščekujemo da ponove urnebes iz Tvornice Kulture prošle godine što prije.

Sve u svemu, Cunami fest bi mogao prerasti u lijepu tradiciju za kraj ljeta, odnosno početak klupske sezone. Ne moraju open-air festivali biti isključivo povezani s ljetom, vrućinom i praznicima/godišnjima. Dobro sjednu i ovi s dugim rukavima.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: