Children Of Bodom i nostalgija u Tvornici Kulture

Children of Bodom / foto: Marko Plečko

Nakon punih jedanaest godina, finski pioniri melodeath scene vratili su se u Zagreb, ovaj put u Tvornicu Kulture. Children Of Bodom sa zadnjih par albuma možda nisu tako relevantan čimbenik na sceni kao nekad, ali s obzirom da se ovom prilikom radilo o turneji kojom se obilježava dvadeset godina od izlaska prvog albuma, većini publike je to bio dovoljan razlog za dolazak. Bodome je tako dočekala skoro pa puna Tvornica Kulture, spremna za povratak na prva četiri albuma benda koja su činila setlistu.

Forever Still

Kao predgrupe su nastupili kanađani ONI, te danci Forever Still. Forever Still i nisu poslužili kao neko zagrijavanje za headlinere večeri. Riječ je o generičnom bendu sa ženskim vokalom s uglavnom prosječnim i zaboravljivim idejama. Stilski nešto blaži, možda nisu bili najbolji izbor predgrupe. Većina već solidno popunjene Tvornice pažnju je uglavnom usmjeravala prema pjevačici Maji Shining, dok ostatak benda nije pretjerano dolazio do izražaja.

Oko 22 sata i 20 minuta sve je bilo spremno za finske legende koji set simbolično otvaraju s Deadnight Warrior, prvom pjesmom s prvog albuma. Odmah pri početku je zavladala odlična atmosfera, bez obzira na ne tako savršen zvuk. Šteta, jer je bend pokazao da su u odličnoj formi. Nijednom članu se nema što prigovoriti, a većinu energije naravno nosi Alexi, koji je svaku solažu i riff odsvirao besprijekorno.

Bilo je istovremeno bolno i simpatično slušati iste one govorancije između pjesama o tome kako smo najbolja publika, ali uz onakvu svirku i setlistu, sve se da oprostiti. Najviše je tako bio zastupljen upravo prvi album, Something Wild, a slijedili su Hatebreeder i Follow The Reaper, te (ako se ne varam) tri stvari s Hate Crew Deathroll. Na unisonim solažama se posebno isticala posebna kemija između Alexija i Wirmana na klavijaturama, gdje se moglo primijetiti kako od samih početaka sviraju zajedno. Također nije za zanemariti činjenicu da smo gledali postavu sa prvog albuma (osim ritam gitarista koji su se mijenjali tijekom godina), te ostaje žal što su Bodomi tijekom godina na sceni pomalo pali u drugi plan. Po reakcijama publike najviše su se istaknule Lake Bodom, Hate Me!, Everytime I Die i Children of Decadence koja je odsvirana kao posljednja stvar službenog dijela večeri.

Uslijedio je zatim bis sa The Nail i osobnim favoritom Towards Dead End kojom je na najbolji način završena ova nostalgičarska večer. Bodomi su pokazali da uz pravi recept i stare hitove još uvijek imaju dovoljnu vojsku fanova koja će puniti klubove, a nadamo se da će buduća studijska izdanja donijeti neki novi materijal vrijedan jednakog štovanja i pažnje.

GALERIJA FOTOGRAFIJA

Ostavite komentar: