Budimpeštanska celtic punk večer uz Paddy and the Rats

arhiva

Budimpeštanski Club 202, u subotu, 12. studenog, otvorio je svoja vrata za sve obožavatelje celtic folk punka i mađarskog benda Paddy and the Rats. Sam koncert počeo je u 23 sata, a šest članova predstavilo je svoja dva albuma: „Rats on Board“ iz 2010. godine i „Hymn for Bastards“ koji je izdan ove godine.

Članovi benda objašnjavaju zašto su štakori (rats): “punk je u glazbi isto ono što su štakori među životinjama – prljavi i pakosni”. I da, Paddy and the Rats doista i jesu takvi, miješajući u svojim pjesmama irsku glazbu, celtic punk, elemente ruske i romske glazbe, a tako djeluju i na publiku promovirajući ritam koji sve prisutne nagoni na ples, skakanje i opijanje, raskalašenost i uživanje! Većina pjesama koje si izveli i govori upravo o opijanju i pričama iz pubova: „Fuck You I’m Drunk“, „Immigrant’s Sons“, „We Will Fight“, „Pub’n Roll“…

Najzanimljivija pojava na pozornici bio je Sam „Father“ McKenzie, zbog svoje odjeće – marame na glavi i škotske suknje, a koji je ujedno oduzimao dah svirajući nekoliko instrumenata – frulu, gajde, banjo, mandolinu. No, pjevač Paddy je taj koji je konstantno komunicirao s publikom i koji je zapravo pokretačka snaga benda.

Između ostaloga, uz celtic punk često se vežu političke pjesme. Jedna od najpoznatijih pjesama ovoga benda svakako je „Freedom“ koja možda nije politički obojena, ali se njome mogu pobuditi razmišljanja o slavnoj prošlosti i istinskim herojima. Zato je publika za vrijeme prvog dijela izvođenja ove pjesme klečala ili sjedila na podu, kako bi se poklonila i odala počast ne samo bendu, nego i svojim precima, a prvim uzvikom riječi „Freedom“ naglo ustala i iz sveg glasa pjevala zajedno s Paddyjem. Bio je to vrlo dojmljiv trenutak, no publiku je dodatno povezalo nešto drugo…

Bend je izišao na bis i započeo s poznatim ritmom pjesme „Whiskey in the Jar“, a zatim je Paddy upitao: „Što ćemo raditi sa prijanim mornarem rano izjutra?” i izveo obradu pjesme „Drunken Sailor“. Zatim dolazi trenutak kada su svi u publici postali jedno: opet klečanje/sjedenje na podu, svi su zagrljeni u redovima, njišu se u ritmu i pjevaju poznatu tradicionalnu pjesmu „Auld Lang Syne“.

Paddy and the Rats pokazali su da znaju napraviti odličnu atmosferu, da imaju odlične obožavatelje i da su svakako jedan od mađarskih bendova kojima se smiješi uspješna budućnost u glazbenim vodama ako nastave kao što su i započeli.

Foto: Nataša Narančić

Ostavite komentar: