Bojan Kocijan (Cojones): “Jedino nas je ljubav prema glazbi i želja za probijanjem vlastitih granica gurala sve ove godine”

cojones
Zagrebački rock bend Cojones izdao je novi album “Resonate”, ‘obavio’ austrijsko-njemačku turneju, a sada ih očekuje i promocija albuma u Tvornici kulture 5. studenoga. U tom vrlo gustom rasporedu ipak smo uspjeli porazgovarati s pjevačem i gitaristom Bojanom Kocijanom, kako o svježe objavljenom albumu, tako i o ljubavi prema glazbi, turneji, promjenama postave Cojonesa, Satanu Panonskom…

BR: Prvo o novom albumu „Resonate“. Oni koji inače prate što radite bili su vrlo uzbuđeni kada ste ga najavili singlom „Rocker“ krajem 2013. godine. Što se zapravo događalo u zadnje 3 godine da je album tek sada ugledao svjetlo dana?

Bojan: Prva velika promjena je bila moj odlazak u Rijeku na studij. Bilo je vrlo teško raditi pjesme na daljinu jer smo bili naučeni na potpuno drugačiji sustav. Osim toga, imali smo i nekoliko turneja pa smo većinu proba koje smo uspjeli imati trošili na uvježbavanje starog materijala. Uz to, svi smo se posvetili više nekim drugim stvarima i projektima. Ovakva situacija je zapravo pridonijela razvoju zvuka benda jer je svaki od nas otišao u nekom svom smjeru pa je ponovno spajanje urodilo nečim još zanimljivijim i guralo nas preko dotadašnjih granica stvaralaštva. Nažalost, u tom procesu je Miro odlučio staviti palice o klin te smo morali naći bubnjara koji će snimiti album. Stanko je odlučio uskočiti, razvalio na albumu i zadao glavobolju našem novom bubnjaru Ivoru. Srećom, imali smo Pavla i Juru uvijek u blizini pa su sve navedene peripetije prošle poprilično bezbolno.

resonate-cojones

Omot novog albuma “Resonate”

BR: Kakva su iskustva u radu s dvojcem Miholjević-Ferina? Očito ste se našli na istoj valnoj duljini jer „Resonate“ zbilja zvuči kao da ste svi dali maksimum.

Bojan: Pavle i Jura su apsolutno najkompletniji ljudi s kojima smo ikad radili. Osim što su izrazito iskusni i kreativni, bilo je i užasno zabavno raditi s njima. Kuže sve, imaju onaj producentski „ovo je dobro – ovo ne valja“ i jednostavno im vjeruješ. Njihovo znanje nam je bilo prijeko potrebno jer smo na ovom albumu zaista željeli eksperimentirati sa zvukom. U takvoj situaciji se glazbenici vrlo lako pogube, ali ova dva majstora su točno znala kojim smjerom želimo ići i samo su nas lagano usmjeravali kad bi malo odlutali.

BR: Kako biste opisali novi album u usporedbi s druga dva studijska izdanja („Sunrise“ i „Bend To Transcend“)?

Bojan: Ovo je definitivno naš najbolji album. Pjesme su puno bolje napravljene, a i kvaliteta zvuka je nekoliko stepenica iznad prijašnjih izdanja. Možda nije tako žestok kao prijašnji albumi i ima više atmosferičnih i psihodeličnih dijelova. Rekao bih da je ipak neko skretanje s poznatih utabanih staza, što smo i željeli.

BR: Kakve su reakcije publike na novi album?

Bojan: Publika na koncertima prvo bude malo zbunjena jer ne znaju pjesme, ali im se novi materijal sviđa. Neke pjesme imaju pogotovo dobar odziv na koncertima jer su repetitivne i ljude usiše taj energetski vrtlog. Prestanu uopće razmišljati je li im to poznato ili ne i samo se prepuste.

BR: Od početne postave s vama trenutno nije bubnjar Miro. U kojoj je mjeri promjena postave utjecala na vaš rad, pa i zvuk?

Bojan: U početnoj postavi nije bio ni Gordan već Hrvoje, koji trenutno svira u She Loves Pablu. Ali on je iz benda otišao još tamo 2008. Vezano uz novi album, većinu pjesama smo napravili dok je Miro bio u bendu tako da sa stvaralačke strane njegov odlazak nije toliko utjecao. Stanko je svojim virtuoznim sviranjem napravio razliku na samom albumu i u pripremama za snimanje albuma. Promjena zvuka također nije bila vezana uz Mirin odlazak nego uz rad s Jurom i Pavlom te uz odrastanje benda.

cojonesBR: Kako inače funkcionirate kao bend? U ovih desetak godina dosta toga ste proživjeli zajedno. Možete li s nama podijeliti neku bendovsku anegdotu, bilo sa snimanja, koncerta, putovanja…?

Bojan: Mislim da funkcioniramo prilično dobro u odnosu na količinu demokracije koja je kod nas prisutna. Mi smo totalno različiti ljudi i teško se ponekad složiti oko toga što treba učiniti za dobrobit benda. Ali s druge strane mislim da je to i naša najveća snaga jer naši različiti pogledi oplemenjuju našu glazbu i doprinose autentičnosti toga što radimo. Sve pjesme moraju biti dobre svima i ako nisu, jednostavno se ne rade.

Toliko toga smo doživjeli da mi se sve spojilo u jedno. Prošli smo svašta, od najgorih istočnonjemačkih skvotova do velikih europskih festivala i u tom procesu gubili opremu, spavali u napuštenim kućama u šumi, vodili sulude rasprave u kombiju, upoznali najraznolikije ljude i posjetili mjesta za koja nismo ni znali da postoje… Anegdotu bi mogao ispričati Nenad, on je sve živo kronološki zapamtio.

BR: Navodite da to što radite, radite iz vlastitog gušta. Je li ta ljubav prema glazbi bila dovoljna da vas gura naprijed svih ovih godina? Je li potrebno dosta kompromisa da uskladite obveze u bendu s ostalim (privatnim) obvezama?

Bojan: Da, jedino nas je ljubav prema glazbi i želja za probijanjem vlastitih granica gurala sve ove godine. Nitko od nas još nema neke financijske koristi od ovoga. I potrebno je dosta kompromisa. Kako unutar benda, tako i izvan njega. Dok smo bili studenti, za turneje su se žrtvovali ispiti i godine, sada kad radimo, troši se godišnji ili se uzimanju slobodni dani. Međutim tu su i probe i rad kod kuće bez kojeg nema napretka…

BR: Dijelili ste pozornicu s bendom Clutch i prije vašeg zajedničkog nastupa u Zagrebu, no sigurno je drugačiji doživljaj kada se to događa na domaćem terenu. Zanimljivo je da ste tom prigodom s bendom She Loves Pablo i pivnicom Medvedgrad Clutchu pripremili posebno izdanje piva. Čija je bila ideja i kakve su uopće bile reakcije benda?

Bojan: Jedan naš zajednički prijatelj je sin vlasnika pivnice Medvedgrad pa je ovo izdanje piva bilo lakše nego što bi se očekivalo. Nisam siguran s čije je strane došla inicijativa. Niti znam kako je na tu istu pivu reagirala ekipa iz Clutcha. Nismo se ni upoznali s njima jer su bili u drugom backstageu i nije nam se dalo gnjaviti ih. Ljudi imaju previše koncerata i upoznaju previše ljudi pa smo im htjeli dati malo mira. Dovoljno je bilo svirati s njima jer je to odličan reality check. Motivira te da još više radiš na svojoj svirci.

cojonesBR: Nakon toliko svirki u inozemstvu u prilici ste usporediti klubove, publiku, bendove pa i pivo u Hrvatskoj i izvan Hrvatske. Možete li istaknuti neke ključne razlike – što je to u Hrvatskoj bolje ili lošije u odnosu na neke druge prostore gdje ste svirali?

Bojan: Kultura odlazaka na koncerte je definitivno vani na višoj razini kao i honorar koji bend može tražiti. Ali opet ovisi od grada do grada, a kamoli od države do države. Sigurno u Njemačkoj, Austriji ili Švicarskoj ljudi kupuju više stvari na koncertima, ali i imaju viši standard. Klubova također ima svakakvih, boljih i lošijih nego kod nas. Primjerice, Vintage industrial bar ili Tvornica ničim ne zaostaju za vrhunskim njemačkim ili austrijskim klubovima u kojima smo svirali. S druge strane, festivali su definitivno na višoj razini nego ovdje. Čast iznimkama poput Super uha na kojem smo doživjeli jedno od najljepših iskustava uopće. Hrvatska ili recimo bavarska publika je življa od publike u Beču ili na sjeveru Njemačke, ali opet to varira od grada do grada. Naši bendovi imaju neku specifičnu vibru jer smo izolirani od događanja u Europi. Tamo je često sve generički, iako su bendovi u prosjeku puno uvježbaniji i djeluju ozbiljnije nego naši. Nisam stručnjak za pivo, ali bavarske ili belgijske pive i naše pive ne mogu se smjestiti u istu rečenicu. Ipak, Nova runda i ostale domaće craft pivovare nemaju se čega sramiti. Oni se mogu potući i s velikim dečkima u pivskom svijetu. Nema nekih apsolutnih odgovora, što više putujete, više shvaćate da ništa nije apsolutno.

BR: Vaša obrada pjesme „Croatia“ našla se na izdanju „Oči u magli: Tribute to Satan Panonski“ (2013), a naš recenzent kaže da bi mogla biti čak i „suvremena alternativna himna Hrvatske“. Kako vi gledate na taj uradak s odmakom od skoro 4 godine?

Bojan: Bilo je vrlo zabavno snimati ovu pjesmu. Također je bilo zanimljivo pjevati na hrvatskom jeziku. Htjeli smo zadržati tu ludost originala no dati i svoj input. Mislim da smo u tome uspjeli. Također smo htjeli da bude lo-fi jer nam je to jedino imalo smisla. On je bio panker i svojevrsni anti-junak koji je definitivno zaslužio svoje mjesto u povijesti hrvatske alternativne kulture.

BR: Kako je uopće došlo do toga da ste radili pjesmu za tu kompilaciju? Koje su vam prve asocijacije na Ivicu Čuljka kao umjetnika?

Bojan: Pitali su nas bismo li htjeli sudjelovati i pristali smo. Ja nikad nisam slušao njegove pjesme i u pravilu ne volim punk. Puno mi je zanimljiviji taj stav od same glazbe. Ali Gordan je punker tako da je možda on kompetentniji da odgovori na to pitanje. Meni je osobno Ivica Čuljak čovjek koji je probijao granice i šokirao te pritom iznio neke vrlo istinite stavove o stvarima kroz ekstremnu punk estetiku. Gajim veliki respekt iako ne mogu reći da se sa svim slažem.

BR: Gledali smo vas u rockumentarcu „Sonic Doom: The Movie“ (2014) koji opisuje europsku turneju na koju ste išli s bendom Umor. Jelo se, pilo, zabavljalo, sviralo… Koje su vam najdraže uspomene s tih zajedničkih druženja? Biste li se opet upustili u tako nešto s nekim bendom i, da možete birati, koji bi to bend bio i zašto?

Bojan: Kao što sam rekao ima mnogo lijepih uspomena. Mislim da smo bili stvarno super ekipa koja se međusobno podržavala. Jedno od najljepših uspomena vežemo uz Ferme Massart u Belgiji. Ti ljudi su kao iz nekog nadrealnog filma. Totalno ludi i dragi.

Mislim da bismo se ponovno upustili u touranje s nekim bendom, dapače odradili smo jednu turneju s Austrijancima Parasol Caravan. Birali bismo nekog s kim se slažemo iz glazbenog i ljudskog aspekta. Možda Greenleaf, oni mi se čine kao dobra ekipa.

BR: Sada na turneje idete samostalno. Novi album promovirali ste u Austriji i Njemačkoj. Kako je protekla ta turneja, kakve ste zgode i nezgode doživjeli? Kakvi su dojmovi publike?,

Bojan: Ova turneja je bila skup svih dosadašnjih, ali zbijeno u devet dana. Puno smo naučili, svirali smo u totalno underground prostorima u Berlinu i Halleu, ali i na vrhunskim festivalima u Munchenu i Beču. Nije bilo nekih ekscesa ili ludosti, a najveći je dobitak feedback publike u vezi s novim pjesmama. Ljudi su reagirali odlično, pogotovo u Munchenu gdje smo svirali sa stvarno jakim imenima sa scene.

BR: Album promovirate i u Zagrebu, u Tvornici kulture. Jesu li u planu nekakva iznenađenja i kakvo atmosferu zapravo očekujete?

Bojan: Veselimo se Tvornici, a iznenađenja ne bi bila iznenađenja ako ih otkrijemo. Nadamo se jednoj dobroj slavljeničkoj atmosferi. Ipak smo ovaj album dugo radili i u njega je utkano nekoliko godina naših promišljanja i života. Tako da pozivamo ljude da dođu i proslave s nama!

Ostavite komentar: