Balkanrock bira top albume 2011: World stage (II deo)

Prošlog ponedeljka objavili smo listu albuma iz regiona koji su obeležili 2011. godinu, a u petak i prvi deo liste albuma koje su obeležile svetsku muzičku scenu. Na listi su predstavljeni Adele, Arctic Monkeys, Bon Iver, Foo Fighters, Nightwish, Black Keys, Turisas i mnogi drugi. No, to je bio samo deo spiska koji smo vam pripremili. U nastavku možete pogledati ko je to još dospeo među Balkanrock favorite u 2011. godini. Ukoliko smatrate da smo nekog izostavili ili smo baš vaš omiljeni album opisali, slobodno na kraju članka ostavite komentar! Iskoristićemo priliku i poželeti vam srećne novogodišnje i božićne praznike uz želje da zajedno kreiramo listu albuma i u 2012. godini.

Ispod svakog opisa albuma, nalazi se link ka youtube spotu/audio zapisu. Pojedini albumi, koje smo u toku godine već recenzirali, imaće link ka kompletnom tekstu. Uživajte u listi, onako kako smo mi uživali u njenom stvaranju.

Alestorm – “Back Through Time”
Alestorm su poznati već duže vrijeme po svom folk/metal stilu u koji su savršeno ukomponirali piratske elemente i imidž. “Back Through Time”, također, nastavljaju u istom stilu. No, ovoga puta glazba je mnogo dinamičnija, te snažnija. Mnoge pjesme, poput “the Sunk’n Norwegian” i “Rum”, baziraju se na ispijanju alkohola, što je postalo glavna tema ovakvih bendova. Tijekom cijelog albuma, a tako i live nastupa, više je nego očito da se dečki odlično zabavljaju sa svojom glazbom, a u tome i jest poanta.
Video: Shipwrecked

Anthrax – “Worship music”
Možda u nešto modernijem obliku, ali thrash metal se vratio u grad! I Joey Belladonna je opet za mikrofonom metal veterana! Ovo bi bilo sasvim dovoljno da preslušate „Worship music“, koji ćete, u skladu sa naslovom, u najmanju ruku – obožavati. Uz dužno poštovanje prema bivšem pevaču Johnu Bushu, zbog koga Anthrax nije ostao tvrdokorni thrash bend, te je njihova muzika doprla do brojnijih narodnih masa, Belladonna je ipak esencijalni pokretač u bendu, i sa njim jednostavno cela priča izgleda kompletnije.
Video: The Devil you know

Arkona – “Slovo”
Slovo je upravo razlog zbog kojeg se Arkona smatra jednim od najboljih folk/pagan metal bendova današnjice. Na ovom albumu bend je ugostio mnoge glazbenike (poput Meri Tadić iz Eluveitie), a usto su uveli i nove instrumente te orkestralne dijelove. Stil se mijenja tijekom cijelog albuma, od laganih akustičnih balada do vrlo agresivnih pjesama. No, ono što čini ovaj album pravim remekdjelom su duboke emocije savršeno ukomponirane u glazbu.
Video: Stenka na Stenku

 

Beady Eye – “Different Gear, Still Speeding”
Debi album jednog od braće Oasis, Liama Galagera osetno je rokerskiji i siroviji od svog pređašnjeg benda. Oslanjajući se na Beatlese, Liam je uspeo da napravi prave pesme koje će ga na trenutke uzdignuti ka građenju solo karijere. Tekstualno album škripi, upoređujući ga sa Oasisovim pločama, jasno se vidi da je Noel bolji poeta od svog starijeg brata.
Video: The Roller

 

Bombay Bicycle Club – “A Different kind of fix“
Tri godine, tri albuma i svaki bolji od prethodnog. “A different kind of fix“ premašuje prethodnike i donosi chill out gitaru u formi moderne alternative koja maskira folk uticaje. Ako su vam hitovi “Lights out, words gone“ i “Shuffle“ previše moderni i neobični za vaš ukus, neizostavno treba poslušaiti akustičnu folk baladu “Fracture“ koja vuče bend u pravcu umetničkog popa.
Video: Lights out, words gone

 

Bush – “The Sea of memories“
“Everything Zen“, “Glycerine“ i “Swallowed“ bili su hitovi jedne od najpodcenjenijih, možda i najomraženijih, grandž grupa (rame uz rame sa Creed). U pitanju je Bush čiji je komercijalni pristup stvaranju grandža uticao na njihovu reputaciju među kolegama. No, odoleli su kritikama i posle duže pauze vratili na scenu albumom “The sea of memories“. Singlom “The Sound of winter“ nastavljaju u svom melodičnom pop-rok stilu i donose osavremenjenu grandž ploču.
Video: The sound of winter

 

Chris Cornell – “Songbook“
Amerikanci svoje vanvremenske pesme obeležavaju kao deo kolekcije “the great songbook“, a Kris Kornel očigledno hitove Audioslave-a, Temple of the dog-a i Soundgarden-a vidi na isti način pa je svoj akustični album nazvao “Songbook“. U pitanju je live album na kome Kornel nudi akustične verzije svojih solo pesama, pomenutih bendova u kojima je svirao, ali daje i svojevrsan omaž Led Zeppelin-u (“Thank you“) i Džonu Lenonu (“Imagine“). Lepo je čuti takve numere Kornelovim glasom koji je vremenom sve čistiji i razgovetniji.
Video: The Keeper

Dalriada – “Ígéret”
Nakon što su na prethodnom albumu obradili pjesme Janosa Aranyija, jednog od najpoznatijih mađarskih pjesnika, Dalriada se na svom šestom albumu vraća puno dublje u svoju istočno-europsku povijest i kulturu. Tradicionalni instrumenti još uvijek su prisutni, no pjevačica Laura uvela je i jednu novinu – growl vokal. Glavna karakteristika albuma, naravno, je folk metal ugođaj koji daje mađarski jezik.
Video: Hajdútánc

 

Dream Theater – “A Dramatic turn of events”
Nakon odlaska osnivača benda Mikea Portnoya većina se pozdravila sa praćenjem opusa prog genijalaca. No, novi bubnjar Mangini se dobro uklopio, a album izgleda poprilično dobro (nakon barem 10-tak preslušavanja). Teško je ponoviti epohalne stvari kao one sa “Images and Words”. Za neke korak unaprijed, a za neke opet blijedilo.
Video: On the backs of angels

 

Duran Duran – “All you need is now“
Za nju vejv nostalgičare i ljubitelje klasičnog “Duran Duran“ zvuka ovo je prava poslastica i must have album. Objektivno gledano, nije mu mesto u današne vreme, ali je najbolja ploča benda u prethodnih deset godina. “All You Need Is Now“ je pravo retro izdanje iz vremena kada su na TV ekranima Don Džonson i Filip Tomas sprovodili zakon. “Duran Duran“ novim albumom podsećaju na njihove velike hitove poput “Rio“, “Hungry Like A Wolf“, “The Reflex“ i druge.
Video: Girl Panic!

 

Explosions in the Sky – “Take Care, Take Care, Take Care”
Još jedan post rok dragulj od albuma. Ova ploča predstavlja pravu r’n’r vožnju, sa svom onom težinom koju nagoveštava EITS. Šest numera od kojih posebno, najkraća, ”Trembling Hands“ oduzima dah. Repetetivnost koju bend servira digli su na viši nivo.
Video: Trembling hands

 

 

Fleet Fokes – “Helplessness Blues”
U savremenom socijalnom haosu bradati momci iz Vašingtona nude izlaz iz svih nereda. Drugi album benda je čista indi-folk nirvana. Glas frontmena Robina Pecknolda nikada nije zvučao svetlije i čistije, a njegov bend upeglaniji, na trenutke mekši, ali i ambiciozniji. Fleet Fokes isporučuju vrstu besprekorne vokalne harmonije koja se do sada moglo samo čuti u duetu Simon & Garfunkel.
Video: Grown Ocean

 

Florence & The Machine – “Ceremonials“
Florens Velč naslednikom debi albuma “Lungs“ pokazuje da je itekako treba shvatiti ozbiljno. Feministički stavovi su ovoga puta daleko suptilnije uklopljeni, muzika je postala produhovljena, stihovi mistični. Vokal je moćniji i pesme slojevitije. Pesme poput “What the water gave me“, “No light, no light“, “Shake it out“ potvrđuju album kao ovogodišnje remek-delo.
Video: No light, no light

 

Gentleman & The Evolution – “Diversity Live”
Takođe na dva diska, u odnosu na prethodni studijski album, njegov uživo odsvirani imenjak je tu da sve podsjeti da su Gentlemanovo najjače oružje zapravo živi nastupi (pojačan The Evolution bendom) i kontakt sa publikom, a ne studijsko eksperimentisanje na matricama različitih žanrova. Sniman na 25. Summerjam festivalu “Diversity Live” očekivano predstavlja promociju studijske verzije albuma, ali i svojevrstan presjek njegove dugogodišnje karijere u tridesetak pjesama u svrhu potvrde Gentlemana kao istinskog i originalnog reggae autora i izvođača po mnogim osnovama.
Video: I got to go

Gotye – “Making Mirrors”
Iako ima tek tri studijska albuma, ovaj belgijsko-australski multi instrumentalist i tekstopisac plijeni kvalitetom i umjetničkim izričajom. Jednostavnost pjesama, predvođena sa “Somebody That I Used To Know”, u kombinaciji sa istinskom osjećajnosti, daje vam garanciju da ćete se ubrzo zakačiti za ove stvari. U Australiji je jedan od najboljih albuma godine, što definitivno zaslužuje. Indie pop u svojem najboljem izdanju.
Video: Somebody That I Used To Know

 

Hugh Laurie – “Let them talk”
Obično se pokazalo da glumci koji izlete u glazbene vode potonu, no to se nije dogodilo s Hughom Lauriejem, vjerojatno zato što se već dosta dugo bavi glazbom. Klavir, gitara i vokal – sve je to Laurie odradio sam, uz gostovanje nekoliko zvučnih imena: Tom Jones, Irma Thomas i Dr. John, i odradio vrlo dobar blues album. Atmosfera je na albumu ležerna, a mnoštvo je akustičnih intstrumenata (mandolina, violina, puhački instrumenti, udaraljke), što na kraju dovode do osebujnosti zvuka. Laurie svira i pjeva s osjećajem i zadovoljstvom, kao iskreni zaljubljenik u tu vrstu glazbe.
Video: You Don’t Know My Mind

Jack And The Bearded Fishermen – “Places To Hide”
Na stranu beretke, bajat sir, vino i poprilično glupo ime, sa ovom ekipom iz Bordoa se ne treba zezati. Prvi zvanični album trešti od početka do kraja odličnim rifovima čiju energiju momci fenomenalno prenose uživo. Ova posada će se tek pročuti po Evropi. Želimo im nemirno more pošto se na mirnom ne prave onakve pesme.
Video: Scenario

 

 

Jeff Bridges – “Jeff Bridges“
Džef Bridžisu je izgleda prirasla za srce uloga kauntri muzičara u filmu “Crazy heart“, a dobro mu je ležalo i da bude kauboj u “True grit“, tako da je kauntri bluz album logičan sled događaja. Glumčev ostareli glas je kao stvoren za ovu muziku. Odaje utisak viskijem opijenog glasa koji poji o ljubavi. Ne treba propustiti pesme poput “What a little bit of love can do“, “Nothing yet“ i “The quest“.
Video: What a little bit of love can do

 

Kasabian – “Velociraptor“
Britanski sastav Kasabian je već stvorio hordu fanova, tako da je novi album u 2011. bilo samo pitanje vremena. Bend je svojim četvrtim albumom po redu već definisao svoj zvuk i prepoznatljivost. Gitarske deonice u pojedinim pesmama zamenjuje sintisajzer. Momci smelo eksperimentišu sa elektronikom, dozirajući je u malim stidljiviim dozama. Od pesama se izdvaja hitična „Days Are Forgotten“.
Video: Days are forgotten

 

Leprous – “Bilateral”
Norveški Leprous pokazao nam je da im nije problem riskirati eksperimentiranjem sa svojom glazbom, što su uspješno i napravili albumom Bilateral. Bend je unio mnogo novih elemenata i različitih dijelova u svoju glazbu, no, oni nipošto nisu samo nabacani u album. Iako se može nazvati progresivnim metalom, ono što je naročito pozitivno kod ovog albuma je da ne zapada u monotonije, nego često donosi nova iznenađenja.
Video: Thorn

 

Mastodon – “The hunter”
Čudaci iz Atlante nastavljaju svoj put čudno oblikovanim stopama. Međutim ovog puta malo pitomijim hodom.To je bilo sasvim dovoljno da oduševe i kritiku i publiku. Sada više nego ikad imaju šansu za veću prođu na TV i radio stanicama.
Video: Curl of the burl

 

 

Mogwai – “Hardcore will never die, but you will”
Definitivno najbolji post rock album u 2011. godini. Posle celih četiri godina držanja u neizvesnosti, momci su prosto oduševili fanove novim albumom prepunim hitova. Sedmi album škotskih rokera koristi jednostavne post rock fazone, sasvim dovoljne da „kupi“ slušaoca. Svaka čast!
Video: San Pedro

 

 

Myrath – “Tales of the Sands”
Iako je tuniški Myrath dosad bio prilično nepoznat bend fanovima folk metala, ove godine uspjeli su se napokon probiti, i to albumom “Tales of the Sands”. Na albumu, osim tradicionalnih metal instrumenata, bend koristi i klavijature i violinu, a najzanimljivija je činjenica da albumom dominiraju elementi orijentalne glazbe, na što se možda na prvi trenutak teško naviknuti. No, čim se probije taj led, album nas uvodi u potpuno novi, očaravajući svijet glazbe.
Video: Merciless Times

 

Noel Gallagher – “Noel Gallagher’s High Flying Birds“
Svadljiva braća Galaher konačno su se toliko smučila jedno drugom, da su raspustili Oasis. Lijam je sa ostatkom benda formirao Beady eye i sreću potražio u rokenrolu iz 1960ih. Sa druge strane, Noel je krenuo u solo avanturu i svojim albumom pokazao koliki je on zapravo ima značaj za Oasis. “Noel Gallagher’s High Flying Birds“ je prava post-Oasis ploča sa pesmama u njuhovom alt rok stilu. Izdvajaju se: “Everybody’s on the run“, “If I had a gun…“, “The death of you and me“, “Stop the clocks“…
Video: If I had a gun…

Of the Wand and the Moon – “The Lone Descent”
Kim Larsen već nas godinama oduševljava svojim izvanrednim glazbenim umijećem, koje predstavlja neofolk solo projektom Of the Wand and the Moon. Novi album, The Lone Descent, zvuči dosta drugačije od prijašnjih albuma, te sadrži i dozu optimizma, no to samo doprinosi kvaliteti albuma, koji je u cijelosti veliko osvježenje svim fanovima projekta.
Video: Sunspot

 

PJ Harvey – “Let England Shake”
PJ Harvey nije izgradila svoju karijeru stvarajući glazbu za mase, nego je uvijek bila svoja. Isto nastavlja i s ovogodišnjim albumom na kojemu je radila godinu i pol – prvo je napisala riječi, a tek onda skladala glazbu. Mnogi će njezinu glazbu okarakterizirati kao avantgardnu i neće ju moći smjestiti u neki određeni žanr. No PJ govori o onome što ju trenutno zaokuplja – o političkoj situaciji u Engleskoj, a stihovi su prožeti usamljenošću i gorčinom.
Video: The Words That Maketh Murder

 

Radiohead – “The King of Limbs”
Bend se u ”The King of Limbs“ vraća starijem elektroritmičkom obrascu, a kratka se minutaža (svega 37 minuta) nadoknađuje složenošću i slojevitošću albuma. Većina je pjesama minimalistički uređena, vrlo često uz zvuk klavira. Od toga odskaču pjesme ”Little by Little“, koja u istom trenutku donosi uznemirenost i opuštenost, te uvodna ”Bloom“ koja je najneobičnija od svih pjesama na albumu jer ju tempira bubnjar, a gitare su ostavljene po strani. Album završavaju pjesmom „Separator“ te stihovima “if you think this is over, then you’re wrong“, što su neki obožavatelji protumačili da uskoro možemo očekivati novi album…
Video: Lotus Flower

Roxette – “Charm school“
Svakako je lepa vest što je Meri Fredrikson operisala tumor na mozgu, izlečila se, i odlučila da nastavi muzičku karijeru. Švedski pop duo Roxette nastavlja gde je stao, u svom stilu, sa dosta simpatičnih balada i ležernih radijskih pesmica. Trebalo je zadovoljiti komercijalne potrebe, pa su malo uneli semplove i slične odlike savremenog popa, ali je to skroz umereno i primereno. Prva pesma koju su sami izdvojili kao posebnom je “She’s got nothing on (but the radio)“, dok su opuštenije “No one makes it on her own“, “I’m glad you called“ i druge.
Video: She’s got nothing on (but the radio)

Ryan Adams – “Ashes and fire“
Kauntri muzika je u poslednjim godinama postala značajna na svetskom planu, a ne samo kao tipičan američki žanr. A kada se priča o savremenim kantri rok muzičarima, onda prvenstvo prolaza ima genijalni Rajan Adams, nekada član bend Whiskeytown. Povremeno izdaje albuma uz pratnju benda The Cardinalas, ali je ovoga puta “Ashes and fire“ napravio solo. Albumu su doprineli Nora Džouns, Benmont Tenč i Nil Kasal. Ovo nije možda najbolje Adamsovo delo, ali zbog njegove poezije definitivno zaslužuje mesto na ovoj listi.
Video: Lucky now

Skindred

Skindred – “Union Black”
Moglo bi se reći da je ovo možda i “najglasniji” album velške četvorke, a slično bi se moglo prići i njihovim tekstovima, što vjerovatno odgovara činjenici da prvi put nisu snimali na Floridi, već u Londonu, kako sami kažu “po najgorem mogućem vremenu”. Uspješno poigravanje sa značenjem britanske zastave u nazivu albuma prerasta u pravu reggae-metal artiljeriju od samog početka, sa blago doziranim grime i dubstep momentima. Realno, od Skindred-a se i nije očekivalo manje nego što su već pokazali na prethodna tri albuma, ali ovaj put su čak malo i pomjerili granicu, što raduje.
Video: Cut dem

Stephen Marley – “Revelation Part 1 (The Root Of Life)”
Kada je u pitanju neko ko se toliko vremena bavi produkcijom i pri tome aktivno svira devet instrumenata, nikada ne znate šta da očekujete. Za razliku od “Mind Control” albuma koji je bio pravo igralište žanrova koji se vežu uz reggae, ovaj Stephenov album je u tom kontekstu za nijansu “suvisliji”, te roots nota uglavnom dominira. S obzirom na njegov status, očekivano je da su se na albumu našli gosti kao što su Capleton, Spragga Benz, Buju Banton, te njegova braća Ziggy i Damian Marley. Utimativni hit “Jah Army” je odradio dobar dio posla oko promocije, a kome Stephena nije dosta već se najavljuje izlazak drugog dijela ovog muzičkog projekta pod imenom “Revelation Part 2 (The Fruit Of Life).
Video: Jah army

SuperHeavy – “SuperHeavy“
SuperHeavy je projekat koji je okupio Mika Džegera (The Rolling Stones), Dejva Stjuarta (Eurythimcs), Demijana Marlija, Rahmana i Džoš Stoun. Definitivno je disk sa dosta mana, poput previše nekonzistentnosti i male prilagodljivosti članova žanru kojim se ne bave u svojoj karijeri. Ali, kao superstar ploča kojom dominiraju Demijan Marli i Džoš Stoun vredna je pažnje.
Video: Miracle worker

 

The Decemberists – “The King is dead”/“Long live the king“
Pokupili su silne Gremi nominacije i samo potvrđuju raniju konstataciju da je kauntri sve popularniji globalno. The Decemebrists deluju kao tipična, stereotipna, kauntri grupa sa juga S.A.D. Ali daleko od toga da su za svirke po svakakvim „redneck“ rupama jer imaju neke progresivne pesme kojima iz kauntrija teže ka pustinjskom/stoner roku. Dobar primer za to je pesma “Burying Davy“ sa njihovog EPa “Long live the king”. No, sam album “The King is dead” je jako prijatan indi folk aranžman koji podseća na Nila Janga i Brusa Springstina. Jedan od vodećih hitova je pesma “Down by the water”
Video: Down by the water

The Horrors – “Skying“
Mračni su, brzi, a za divno čudo ne sviraju metal. Indi rokeri The Horrors iz ploče u ploču sve su „slušljiviji“. Zanimljivo je da ima sve više saksofona, pa zvuče onako doomy-dark rokerski, čak na trenutke podsećaju na White Lies.
Video: Still life

 

 

The united sons of toil – “When revolution comes, everything will be beautifull…”
Treći album američkog post-hardcore noise benda donosi iscrpnu analizu svetskih političkih sistema. Uz download albuma dobija se i manifest sa svim tekstovima i njihovim objašnjenjima. Poruka je jasna: za dizanje revolucije nije dovoljan samo poziv na oružje već i lična promena koja prethodi kolektivnoj. Pravda nikad nije zvučala besnije.
Video: Alcoholism in the former Soviet republic

 

Tom Waits – “Bad as Me”
Američkom glazbeniku čak je sedam godina trebalo da objavi novi studijski album s potpuno novim materijalom. Stoga bi se moglo reći da ovaj album spada u one čije se izdanje s nestrpljenjem očekivalo ove godine. Album donosi 13 novih pjesama, tipičnih za Waitsa – jednostavne, ležerne, bez previše kompliciranja oko stihova i nota, prepoznatljiv glas… Treba svakako spomenuti njegovu suradnju s Keithom Richardsom koji je pomogao kao gitarist u četiri pjesme, ali i ostvario duet s Waitsom u pjesmi „Last Leaf“.
Video: Bad as Me

Tori Amos – “Night of hunters“
Bogami, odavno je prošlo od kada je Tori Amos uživala značajniji kritički uspeh. Neočekivana i inenađujuća ploča kojom je dobila veliku naklonost publike i medija. Spoj crkvene muzike, klasične i tradicije sa njenim glasom pun su pogodak. Još ako se na sve to doda da je u pitanju konceptualni album sa srednjovekovnom tužnom pričom. Orkestracija je priča za sebe, jer celom album dušu su udahnuli violončelo, violina, klavir, viola, flauta, klarinet, oboa. Naravno, treba pozrdaviti i to što je ploču Amosova producirala sama.
Video: Carry

TV on the radio – “Nine types of light“
“Nine types of light“ će biti upamćen po više stvari. Prva, po tome što im je do sada najbolji album, a druga, da je poslednji snimljen sa Džerardom Smitom koji je preminuo neposredno po njegovom izlasku i startu promotivne turneje. I dalje su onaj elektro-psihodelični bend, samo su melodičniji i pomalo komercijalniji, što je u ovom slučaju dobra novina. Biser albuma je definitivno pesma “Will do“ i više nego zanimljiv spot koji su snimili za nju.
Video: Will do

 

Vestiges – “The descent of men”
Atmosferični post black metal ovih momaka iz Kanade sjajno se uklapa uz njihov konceptualan debi. Crn omot, crn disk i crn zvuk. Ovaj album iznosi iz vas ono najcrnje i oslobađa vas od njega. Prelazi iz gitarskih razlaganja u groul prosto raspamećuju.
Video: I

 

 

Whitesnake

Whitesnake – “Forevermore”
Možda ovo nije još jedan klasik, ali jeste jako dobar album kojim Whitesnake potvrđuju svoju poziciju na svetskoj rok sceni. Teško je da bend posle 35 godina postojanja još uvek ostane dosledan, a da se ne ponavlja. To su David Coverdale i Whitesnake donekle uspeli. Ako tražite prljavu hard rock distorziju i srceparajuće balade, nemate šta da čekate.
Video: Love will set you free

 

Wire – “Red Barket Tree”
Wire su uvek pratili trendove, i uklapali se, taman toliko da ne izađu iz underground okvira unutar kojeg su rođeni. Na “Red Barket Tree” naći ćete synth pop, post-punk, eksperimentalni rok… Plejadom pravaca sa kojima su drugovali proteklih 30tak godina, Wire ponovo, sa svojim dvanaestim studijskim izdanjem, postaju veći i od sebe samih.
Video: Two people in a room

 

Young widows – “In and out of youth and lightness”
Možda trenutno najbesniji trio u Americi. Iako su na ovom albumu otkrili pozadinske sintisajzere, pedale i slične shoegaze skalamerije, uši će vam i dalje krvariti…garant. KFC definitivno nije najljuća stvar iz Kentakija. Ovi momci se lagano guraju u velika imena bukom začinjenog post-hardcore-a.
Video: Future hearts

 

 

 

Recenzije pisali: Aleksandar Nikolić, Dajana Lerić, Dino Nejašmić, Marina Kompar, Miloš Najdanović, Nemanja Đorđević, Nenad Cvetković Gile i Savo Drakulić

Ostavite komentar: