anthrax-for-all-kings-album-new

Anthrax

For All Kings

Izdavač: Nuclear Blast, 26.02.2016.

Producent: Jay Ruston

Žanr: Thrash metal

Trajanje: 59:34

4.8/5

Ocena

Za razliku od Metallice, Slayera i Megadetha, ovaj njujorški kvintet je u rijetkim slučajevima dizao medijsku prašinu i ostavljao nekakav trag, bio on sramotan ili zlata vrijedan. Kao jedna četvrtina „The Big Four“ kolektiva, Anthrax čini proganjajuću sjenu te napada iz zasjede. Možda je to zbog distance, a pritom mislim na East Coast-West Coast  suparništvo kojeg ni nema u metalu pa je ujedno i besmisleno, a možda je i bolje da to ostavim u oku pojedinca, jer nakon povratka vokalne amajlije Joeya Belladonne i senzacionalnog izdanja „Worship Music“ 2011. koji nije pisan i prilagođen Joeyjevom rasponu, ovaj se itekako snašao i savršeno uklopio, bez problema, naravno. Stvaranje i rad na jedanaestom studijskom nasljedniku bilo je samo dodavanje WD ulja na gitarske žice, vratove, magnete, bubnjarske palice i pjevačka grla što je na kraju i urodilo plodom zvanim „For All Kings“ koji je kao i prethodnik probudio stare ‘diehard’ fanove i glatko se ubrizgao u njihovu thrashersku krv.

Vrijeme očito nije imalo utjecaja na članove u bendu i njihove mogućnosti, što i pokazuje da se Anthraxov zaštitni znak kasnih osamdesetih nije promjenio, osim modernizirao. Glavni osnivač i maskota benda Scott Ian i dalje shreda kako samo on zna, Charlie Benante šamara po udaraljkama i prijelazima vlastitim dobro prepoznatljivim ritmom, Frank Bello grmi i tutnji kroz bubnjiće svih živih bića, a Joey pjeva iz dubine srca i pluća, kao da je šutio od 1992. pa nije ni mogao više potrošiti glasnice. Dodatni gitarist, kojemu je ovo prvi studijski album s Anthraxom, pridošlica Jonathan Donais is Shadows Falla je na kraju svega ništa manje nego dobar začin na serviranom jelu koje ostavlja šmek benda iz ere osamdesetih, samo sa produkcijom današnjice; jasnom, glasnom i čistom.

Od prve do zadnje, apsolutno sve pjesme imaju mamac i učinkovitu udicu koja te zadrži na nekom određenom segmentu neke određene pjesme, počevši od veličanstveno dugačke uvodne „You Gotta Believe“ pa sve do beskompromisne izvedbe „Zero Tolerance“ prožet je lijep spektar zdravih ideja. „Monster At The End“ s presjekom predivnih melodičnih šlagova i popunjavanja veoma ugodno sjeda i mazi slušne receptore dok su „Evil Twin“ i „Suzerain“ komadi thrash torte i svaki zalogaj te vodi u mosh pit. Opće poznato je da su na Anthraxovim izdanjima pjevljive himne neizostavne pa tu izdvajam „Breathing Lightning“ i kvazi baladu „This Battle Chose Us“ koja u heavy stilu plovi laganim ritmom u stihu i refrenu te se diže na noge prijelaznim rifom u solažu koja je također idealna pratnja za šutku.

Da rezimiram, „For All Kings“ je više nego solidan album, sve su pjesme u trajanju od oko 5 pa do 7-8 minuta, građene kao zgrade s najmanje pet katova, pružajući dovoljno vremena za predah između katova, a istovremeno uzimajući pažnju slušatelja na svakom dijelu. To je formula koja nema svrhu ukoliko je pod teretom loše aranžiranog materijala, a još više je riskantno izdati taj isti materijal na silu ili pak udovoljavajući publici koja nestrpljivo čeka godinama od poslijednjeg izdanja. S albuma trenutno nemam meni najdražu pjesmu jer što više slušam, one se izmijenjuju, pa je zapravo i taj proces promjene u toku. Bravo Anthrax!

Spisak pjesama:

01. You Gotta Believe
02. Monster At The End
03. For All Kings
04. Breathing Lightning
05. Suzerain
06. Evil Twin
07. Blood Eagle Wings
08. Defend/Avenge
09. All Of Them Thieves
10. This Battle Chose Us
11. Zero Tolerance

Ostavite komentar: