Aljoša Šerić (Pavel): “Najljepši dio bavljenja glazbom je kad na kraju dana imaš nešto čega ujutro nije bilo”


Bend Pavel svoj četvrti studijski album u subotu promovira u Zagrebu pa smo tom prilikom razgovarali s Aljošom Šerićem, pjevačem i gitaristom. Osim što se osvrnuo na rad na novom studijskom albumu “Družba krivih odluka”, prisjetio se i razdoblja kada je pjevao u bendu Ramirez, a razgovarali smo i o pisanju pjesama, novim izvođačima na sceni, nastupanju u regiji…

BR: U zagrebačkoj Tvornici kulture promovirate novi album „Družba krivih odluka“. Kako je tekao rad na albumu?

Aljoša: Snimili smo ga još prije godinu i pol dana u RSL studiju u Novom Mestu, dugačka pauza je nastala između zadnje snimke i gotovog miksa koji je napravio Skansi, toliko dugačka da sam izgubio svaki pojam o vrijednosti toga što smo napravili, idući put svakako pokušati van s pjesmama dok su još friške.

BR: Kako skladate pjesme? Možete li opisati proces?

Aljoša: Melodije često dođu same, a tekstovima pristupam kao školskoj zadaćnici u srednjoj: zadana tema, prazan papir, kreni. Volim stvarati, najljepši dio bavljenja glazbom je kad na kraju dana imaš nešto čega ujutro nije bilo.

BR: Malo se toga zna i govori o psihologiji izvođača. O čemu razmišljate kada ste na pozornici? Koga promatrate? Jeste li nekada izgubili kontrolu dok ste nastupali, u smislu da vas je pjesma ponijela?

Aljoša: Sve je ok dok su uvjeti predvidivi, kad sve ide onako kako treba; problemi nastaju ako se dogodi nešto što se ne bi trebalo, bilo da je to krivi ton člana benda, mikrofonija, sve ono što zahtijeva promjenu pristupa meni čini da recimo zaboravim tekst, a ionako imam poteškoća s pamćenjem slova. Nastupi nikad ne smiju biti van kontrole, a i onda kad se čine da su van kontrole, to treba biti navježbano i zapravo prividno gubljenje kontrole.

BR: Kako danas gledate na razdoblje provedeno u Ramirezu? Koje su vam najdraže uspomene iz tog doba?

Aljoša: Lijepo je bilo, pamtim par izuzetnih koncerata i hrpu tuluma. Ne bih ponavljao ništa od toga, bolje mi je danas, zrelost se ne stiče na silu.

Foto: Zvonimir Ferina

BR: Jedno vrijeme paralelno ste bili u Ramirezu i Pavelu, a osim što se bavite glazbom, također radite kao odvjetnik. Kako uopće uskladite sve obveze, a da vam ostane vremena i za obitelj, prijatelje, pa i za samoga sebe?

Aljoša: Pravu posvećujem nešto manje vremena nego prije, glazba polako preuzima primat, bavljenje muzikom ne promatram kao traćenje slobodnog vremena, sve slobodno vrijeme rado provedem pišući nove pjesme ako mogu.

BR: Pišete pjesme i za druge autore. Koju od tih pjesama biste voljeli da ste sami otpjevali?

Aljoša: Niti jednu, sve pjesme koje sam napisao za druge su pisane upravo za tu osobu koja ih je i otpjevala, drugačije im pristupam, a kad se jednom izuzmeš iz pjesme prilično je gotovo, pogotovo i zato što više volim kad moje pjesme pjeva netko drugi, objektivniji sam onda.

BR: Kakva je situacija s novim izvođačima? Postoji li netko tko vas je oduševio, koga biste nam preporučili da poslušamo?

Aljoša: Lika Kolorado rade dobar indie rock od ovih najfriškijih što sam čuo.

BR: Kakvo je vaše viđenje – kako je u Hrvatskoj prihvaćena glazba iz ostatka regije? Kako je vaš bend prihvaćen u ostatku regije?

Aljoša: Pavel je svirao samo jedan jedini koncert van granica i to u Beogradu, bilo je dobro, nekih tristotinjak ljudi nas je dočekalo i nadam se da ćemo se vratiti. Vidim da postoji razmjena bendova, sviraju oni ovdje, mi tamo, razumijemo što oni sviraju, isto kao i oni nas, i prirodno bi bilo da bude i češće.

BR: Kad biste mogli prizvati iz mrtvih nekog glazbenika i snimiti s njim ili s njom pjesmu, koga biste izabrali?

Aljoša: Franku Sinatri bi sigurno dobro legao neki od naših šlagera.

Ostavite komentar: