Omiš Guitar Fest: Gitaristički krem Balkana na okupu (prvi dan)

Gitara je život…” – tako glasi moto ovogodišnjeg, drugog po redu omiškog gitarističkog festivala. Već prvi dan festivala otkriva da će se ove godine tražiti stolica više u odnosu na lani, a početak nije mogao biti bolji: održavanje master classa od strane jednih od najboljih gitarista s ovih prostora, Vlatka Stefanovskog i Zele Lipovače.

Za razliku od lani, ove godine početak festivala održava se u prostoru restorana “Ribnjak” u kampu “Galeb”. Nije ni čudo, s obzirom na golemu zainteresiranost medija i ljudi općenito, da se morao naći adekvatniji i veći prostor.

Omiš je goste dočekao na zanimljiv i glamurozan način: pred ulaz u “Ribnjak” je prostrit crveni tepih, a Vlatko Stefanovski, Zele Lipovača, Muris Varajić, Damjan Pejčinoski, Ante Pupapčić Pupi te Dragomir Herendić Dragianni su doveženi bijelom limuzinom.
Nakon početnih slikavanja, te nakon polusatnog kašnjenja, konačno je započeo master class Stefanovskog.

Na samom startu njegovog govora odmah je naglasio kako “ovo neće biti klasičan koncert”. Spomenuo je i to kako inače ovakve nastupe “započinje meditativno” no to ovaj put nije mogao napraviti zbog onako žestokog dočeka.  Stefanovski se u svom jednosatnom poučavanju zbilja najviše osvrnio na sviranje gitare;na način kako on drži i svira gitaru, kako on misli da treba svirati, na njegove početke sviranja…

“Desna ruka je slave, bar u električnoj gitari, ona samo prati što lijeva ruka odabere za svirati. Ima nekoliko odličnih lijevorukih gitarista, Hendrix, Knopfler, pokojnji Gary Moore je bio lijevoruk a svirao je kako dešnjaci sviraju. Nelogičnost kod gitare je i ta da su visoki tonovi dolje, a niski gore. No, mi smo se navikli na gitaru onakva kakva jest, ona je sexy instrument”-napomenuo je Stefanovski.

“Kad smo kod tehničkih stvari, mislim da su gitaristi skloni da upadaju u zamku tehničkog aspekta gitare. Svi su frikovi, svima trebaju bijesne opreme za gitare… “.

Stiglo je i prvo pitanje iz publike, koje je glasilo: “Koji su vama životni uzori i od koga ste najviše naučili?”. Stefanovski je dao zanimljiv odgovor. “Ja bukvalno nisam od nikoga učio, ja sam bio sramežljivo dijete i nisam imao hrabrosti starije muzičare pitati bilo što. Najviše sam naučio slušajući ploče. Ploču Band of Gypsys sam dobio kada sam bio u petom razredu osnovne škole. To je jedna od najznačajnijih ploča u mome životu. Kasnije kada sam malo sazrio kao muzičar, veliki uzori su mi bili Jan Akkerman i Allan Holdsworth. Holdsworth je jedna planeta koja je prilično nedostižna. Ni u jednom trenutku ne znaš u kojem pravcu se kreće njegova ruka”-kazao je Stefanovski prilično laskajući raspoložen prema engleskom gitaristu.

Nije se štedio riječima ni za Moorea: “Gledao sam ga u Londonu ’80-te u Marquee klubu u prvom redu, fantastičan gitarist s jakom energijom.” Zaključio je da je “sve što je u životu pročitao, vidio i čuo imalo utjecaja na stvaranje glazbe”.

“Moj ideal je da što manje energije upotrijebim, a što bolji sound dobijem. Ako želite što bolji sound ne smijete preglasno udarati po gitari. Osim ako želite kopirati Pete Townshenda”-našalio se Stefanovski, što je izazvalo i smijeh u publici.

Nakon detaljnog i poučnog master classa najpoznatijeg makedonskog gitariste, uslijedio je jedan drugi virtuoz, Zele Lipovača. On je bio dosta kraći, nastup mu je bio oko pola sata, no mnogo toga smo novoga doznali. Zele je za Omiš pripremio tri nove pjesme, uz jednu od prije poznatu (Magic love).

“Radi se o potpuno novim pjesmama. U studiju sam već mjesec dana i pripremam novi album. Riječ je o instrumentalnim skladbama.” Za početak je izveo simbiozu njegove melodije i tradicionalne turske, a pjesma se zove Deep Under Ocean. Instrumental je to koji prikazuje Zelu u najboljem mogućem svjetlu, njegov prepoznatljivi zvuk gitare je na visokom nivou. Ubrzo nakon uslijedila je druga nova skladba, koja je takodjer odlična, osvrće se na trenutnu situaciju u Libiji, a pjesma se i zove Bitka za Libiju. Za razliku od prve više baladski usmjerene, ovdje je ritam ubrzaniji, a u glavi kao da vam se stvaraju slike užasa na libijskim ulicama.. Jednostavno odlično i moderno, no na pravi prepoznatljivi Zeletov način! Nakon nje je došao na red poznati Zelin instrumental Magic love, kojeg su vjerujem mnogi imali privilegiju čuti prvi put u životu uživo.

Osvrnio se Zele na svoje dane u Engleskoj, na to kako je veliki zaljubljenik u gitare, na razne dogodovštine po trgovinama gitara… Priznao je kako je jednom jako zaplakao kada nije imao dovoljno novca za kupiti gitaru koju je ugledao u Londonu, radilo se o Gibsonu iz ’59.godine koji je koštao tada četiri puta više od normalnih gitara. Gitara je ipak na kraju bila njegova za manji novac, a Zele je rekao kako ta gitara sada ima cijenu oko 100 tisuća dolara.

Njegova zadnja nova skladba je najbrža od sviju, zove se Tsunami, i također je inspirirana sa, kako Zele kaže, “onim što vidi i čuje po TV-u svakodnevno”. Također je prisutan poznati Zelin zvuk u gitariciranju, onakav kakav samo on može proizvesti.

Za Stefanovskog se nismo previše čudili, no Zele je sa izvanrednim novim pjesmama i više nego oduševio Omiš. Ukoliko ipak dođe do izdavanja novog albuma (a čini se da sve naginje tome da će doći), možemo biti izuzetno nestrpljivi i s velikim očekivanjima, jer ako ostale skladbe budu barem upola ovih novih, biti će to pun pogodak.

Večer se završila natjecanjem u kategoriji glas+gitara, te ležernim sviruckanjem tzv. Balkan 3G ekipe: Varajic, Pejcinoski i Dragianni.

foto: Ana Radevenjić

Ostavite komentar: